Škrinja, švelja i špajz

Divan ljetni dan,idem ulicom jednog grada.Običan grad reklo bi se na prvi pogled. Ljudi prolaze,jedni idu užurbanim koracima,drugi idu laganim koracima. Nigdje im se ne žuri. Ili tek ostavljaju takav utisak. Pažnju mi privlači veliki trg,u njegovom centralnom dijelu se nalazi fontana. Prilazim fontani i vidim u njoj mnoštvo novčića. Koliko novčića, toliko želja.Pitam se:Koliko ih je ostvarenih? Odlučim da ubacim novčić i da nešto poželim.Oko fontane se nalaze klupe. Sjedam na jednu od njih uzimam papir i olovku i počinjem crtati. Posmatram djecu kako trčkaraju oko fontane,uživaju u djetinjstvu. Roditelji im daju novčić,da ga ubace u fontanu. Mogu da zamislim njihove želje.Neki ih čak izgovaraju na glas. Djeci to predstavlja radost,njihove želje su jednostavne. Poželjeli su igračke i neke sitnice. Crtam i posmatram okolinu. Većina ljudi ne primjećuje ljepotu dana,grad kojim prolaze. Neki ne zapažaju ni fontanu.Tek pojedini zastanu zamisle želju i produže.

Tavani,kriju uvijek neke divne stvari,čuvaju uspomene od zaborava. Nazvala bi ih,vjernim čuvarima prošlih vremena. Onih vremena kad smo bili djeca,kad su nam neke sitnice bile jako važne. Odrastajući,polako smo ih zaboravljali,pakovali u kutije i povjeravali na čuvanje tavanu. Zaboravljamo sitnice,ali zaboravljamo biti i djeca. Tek ponekad se sjetimo svih tih stvari,na trenutak otvorimo kutije i osmjesi nam se pojave na licima. Lijepo se prisjetiti,dječjih nestašluka,igrački,poklona  i svega što smo odlagali kao stare i bespotrebne stvari. Otvaram jednu od mnogobrojnih kutija,unutar koje se nalaze razne sitnice. Počev od raznih ukrasnih traka,papira u kojim su bili umotani pokloni pa sve do nekih ukrasnih detalja. Svaka od tih stvari ima svoju priču,sjećam se svih poklona. Gledam tako sve te sitnice i u mislima ih spajam u jednu priču. Uzimam potreban alat makaze,konac,papire,karton, ukrasne trake i detalje. Uz pomoć olovke i lenjira crtam kocke. Napraviću u