petak, 20. lipnja 2014.

Fontana želja


Divan ljetni dan,idem ulicom jednog grada.Običan grad reklo bi se na prvi pogled.
Ljudi prolaze,jedni idu užurbanim koracima,drugi idu laganim koracima.
Nigdje im se ne žuri.
Ili tek ostavljaju takav utisak.
Pažnju mi privlači veliki trg,u njegovom centralnom dijelu se nalazi fontana.
Prilazim fontani i vidim u njoj mnoštvo novčića.
Koliko novčića, toliko želja.Pitam se:Koliko ih je ostvarenih?
Odlučim da ubacim novčić i da nešto poželim.Oko fontane se nalaze klupe.
Sjedam na jednu od njih uzimam papir i olovku i počinjem crtati.
Posmatram djecu kako trčkaraju oko fontane,uživaju u djetinjstvu.
Roditelji im daju novčić,da ga ubace u fontanu.
Mogu da zamislim njihove želje.Neki ih čak izgovaraju na glas.
Djeci to predstavlja radost,njihove želje su jednostavne.
Poželjeli su igračke i neke sitnice.
Crtam i posmatram okolinu.
Većina ljudi ne primjećuje ljepotu dana,grad kojim prolaze.
Neki ne zapažaju ni fontanu.Tek pojedini zastanu zamisle želju i produže.
Lagano pada mrak,vrijeme leti,skice su pri kraju.
Uživam posmatrajući sunce,kako lagano ispraća protekli dan.
Pale se ulične svjetiljke,tada fontana pokazuje svoj puni sjaj.
Pakujem skice,u svakoj od njih ima mnogo dijelova koji prikazuju grad i ljude.
Svi imamo želje,težimo ka tome da nam se ostvare.
Nekad im je pored fontane,ili toga sličnog,potrebna naša volja i trud.
Kad se budete našli pored Fontane želja,dobro razmislite prije nego nešto poželite i ono najvažnije Vjerujte!
Utiske o gradu i ljudima prenosim putem skica.
Veliki pozdrav svima!


Fontana
Želja

petak, 6. lipnja 2014.

Karton,konac i trake=Ukrasna kutijica

Tavani,kriju uvijek neke divne stvari,čuvaju uspomene od zaborava.
Nazvala bi ih,vjernim čuvarima prošlih vremena.
Onih vremena kad smo bili djeca,kad su nam neke sitnice bile jako važne.
Odrastajući,polako smo ih zaboravljali,pakovali u kutije i povjeravali na čuvanje tavanu.
Zaboravljamo sitnice,ali zaboravljamo biti i djeca.
Tek ponekad se sjetimo svih tih stvari,na trenutak otvorimo kutije i osmjesi nam se pojave na licima.
Lijepo se prisjetiti,dječjih nestašluka,igrački,poklona 
i svega što smo odlagali kao stare i bespotrebne stvari.
Otvaram jednu od mnogobrojnih kutija,unutar koje se nalaze razne sitnice.
Počev od raznih ukrasnih traka,papira u kojim su bili umotani pokloni pa sve do nekih ukrasnih detalja.
Svaka od tih stvari ima svoju priču,sjećam se svih poklona.
Gledam tako sve te sitnice i u mislima ih spajam u jednu priču.
Uzimam potreban alat makaze,konac,papire,karton, ukrasne trake i detalje.
Uz pomoć olovke i lenjira crtam kocke.
Napraviću ukrasnu kutiju,koja će mnoštvo priča spojiti u jednu.
Uzimam makaze i režem karton po već iscrtanim linijama.
Pomoću igle i konca spajam četiri strane kutije,baš kao da spajam četiri strane svijeta.
Toliko različitih stvari,zajedno čine jednu cjelinu.
Dio po dio i od ideje dođemo do konačnog rješenja.
Tragom starih uspomena do stvaranja novih.
Završavam kutiju,stavljajući ukrasne detalje da upotpune izgled.
Svi mi imamo toliko vrijednih stvari koje smo zaboravili.
Lijepo ih je pronaći i obući u novo ruho.
Dati im novi izgled i mogućnost da pričaju nove priče.
Zato prije nego što poželimo reći tavanu:Hvala ti što si vjerno čuvao ove uspomene,sad ih šaljem put zaborava!
Zastanite na trenutak i pomislite ili se prisjetite:Kakvo značenje za mene ima ova uspomena,poklon ili nešto tome slično?
Sjetite se trenutaka kad ste sa dragim ljudima zajedno još kao djeca dijelili radost igre.
Spojite lijepe trenutke u neku vašu kutijicu ili neki sličan ukrasni predmet.
Veliki pozdrav svima!
Ukrasna kutijica


Ljudi nisu etikete, oni su ljudi

Ponekad tužna, ponekad sa osmjehom na licu. Ponekad sretna, ponekad sjetna. Slijed nadasve logičan, a opet za druge sam čovjek neobičan. ...