Škrinja, švelja i špajz

Divno jutro, sunce obasjava zrakama cijeli grad.Idem ulicom , sa mapom u ruci. Na njoj su obilježena sva mjesta koja su zanimljiva i koja svakako vrijedi posjetiti. Pažnju mi je privuklo jedno mjesto na mapi pod nazivom "Zeleni vrtovi". Kako se nalazilo par minuta hoda  od mjesta gdje sam trenutno bila uputih se ka njemu. Uz put sam sretala neobične ljude, koji su vođeni svojim mislima koračali kroz grad. Kad sam stigla preda mnom je bila velika kapija.  Još nekolicina ljudi je stajala i čekala da se kapija otvori, što je bio znak da posjetioci mogu  ući u prostor gdje se vrtovi nalaze. Kada je stigao radnik koji radi kao vodič, otključao nam je kapiju i mogli smo slobodno krenuti u obilazak. Kako su se vrata otvarala, tako se pred nama ukazivala sve veća ljepota tih vrtova. Pažljivo sam slušala sve što je vodič govorio o legendama koje su bile vezane za svaki od tri vrta koliko ih se nalazilo na tom području. Jedna od legendi kaže kako su ti vrtovi bili

Jesen se bliži polako.Nekako mnogi jesen vole.Kažu njene boje i plodovi koje  ona sa sobom nosi su čarobni .Lišće koje opada i vjetar ga raznosi.  Jeste, ima nešto u toj gospođi zvanoj Jesen. Već prohladna septembarska jutra i noći ,prve vatrice se već lože. Miris zimnice , gdje god kreneš.Vrijedne domaćice se pripremaju za zimu. Razmišljam tako i vratim se u ono prošlo vrijeme i sjetim se kako je samo bio ljep onaj pekmez od šljiva. Te dječje radosti kad ga treba praviti.Pučimo šljive pa ih sameljemo  ne mi ručno već mašina. Založimo vatricu, takozvanu miješaju u ruke svi u red i počinje avantura zvana Pekmez. Sad tu i tamo zaradi se i poneka lakša opekotina dok se miješa ali vrijedi. Traje to tako satima od jutra pa skoro do sutra.Kažu treba ga dobro ukuhati da se ne pokvari .Ako se pokvari đžaba sav trud. Teglice se pripreme i dobro zagriju , poklopci ili celofan i gumice. Pekmez gotov valja ga spakovati. Djeca stoje i čekaju da probaju još onako topao,d

Sjećate li se onomad dok smo još djeca bili, priče o Ružnom pačetu? Bila je to jedna od omiljenih priča koju smo mi djeca rado slušali i molili roditelje da nam je iznova čitaju. To malo sivo pače je bilo odbačeno od drugih da bi se kasnije pretvorilo u prekrasnog bijelog labuda. Pitate li se,otkuda izvukoh baš ovu priču iz šešira? Čitala sam članak u novinama o bajkama,  među njima je bila i ova o Ružnom pačetu. Vjerovatno poruku koju ova priča sa sobom nosi svi dobro znaju? Uzmemo li u obzir ljude nije li tako i u ovom našem svijetu, gdje život nije bajka? Nekad se pače pretvori u labuda,nekad ostane pače. Znate šta nije uopšte loše biti "Ružno pače" u prenesenom značenju. Jeste različiti, nema veze to ste vi, jedinstveni ste. Prihvatite to i vjerujte ako se i ne pretvorite u labuda vaš život hoće! Čad iako ne bude onako kako ste željeli, budite ono što jeste. Nitko ne vidi unutrašnju ljepotu, što je i logično oči posmatrača  nemaju mogućnost gledati