ponedjeljak, 26. listopada 2015.

Pleme sjenki

Kad u noći sjenke igraju ples svima dobro znani, tada neobični ljudi stupaju na pozornicu teatra. Jer jedino tada je pozornica slobodna.U to vrijeme dok sjenke lutaju ulicama, na sceni teatra neobični ljudi govore( bez da glume) kako stvari izgledaju danas. Pomjeraju se granice mogućeg i nemogućeg. Njima nisu potrebni šaptači.Oni nemaju unaprijed napisan scenarij.Oni ga stvaraju usput. Improvizuju. Ne režiraju predstavu, već je stvaraju uz pomoć svega što ih okružuje.Sve oko nas su teatri.Teatri, gdje sjene imaju svoje izvedbe. Noćne sjene sto gradom hodaju, danju su im lica sakrivena pod maskama.Tek u noći im prava lica može čovjek vidjeti. Neobični ljudi zapravo i jesu poenta priče. Oni reaguju, preduzimaju i realizuju. Oni se usude biti ono sto jesu. Bez maski.Oni ne obraćaju pažnju na to šta drugi govore.Oni su svoji u njihovom vremenu i njihovom svijetu. Ne ograničavaju ih kazaljke na satu. Ne trče za vremenom,već puštaju vrijeme da teče, pritom mudro to isto vrijeme upotrijebe da učine nešto što mijenja njih i svijet oko njih. Kad svijetlost obasjava mračne kutke iz kojih sjenke izlaze, neobični  tada mogu da izađu vani.Onda njihovim plesom ispune pozornicu. Ponekad pokretima govore više nego riječima. Ljudi koji su lutalice posmatraju šta se događa na pozornici. Dok pišem o sjenama sjetih se Petra Pana i podatka kako je on pokušavao prišiti vlastitu sjenku da ne bi bježala od njega.Svaki čovjek ima svoju sjenku, kao vjernog pratioca.
Znate kako za nekog kažu:"Plaši se vlastite sjenke." Tako su sjenke, zapravo sjenke od lutajućih. Neobični ljudi se ne plaše svojih sjenki, one ih prate i zajedno funkcionišu.
Ako čovjek ima strah od svega što ga okružuje, tada se i vlastita sjenka odvoji od njega i počne da luta besciljno. Kad se čovjek sa njom sretne, onda dolazi do pobune. Sjenke su naši strahovi, koji isplivaju na površinu, kad to najmanje želimo.Onda se u trenutku svijetlost pojavi, sjenke igraju, tada su sigurne da opstaju. Danju ih prati sunčeva svijetlost no manje su vidljive,po noći mjesečeva svijetlost i zvijezde im obasjaju put. Neobični, pokušavaju vratiti sjenke lutajućim ljudima.Ukoliko uspiju u svom naumu, lutajući ljudi postaju obični ili neobični.Sve zavisi od tog kom su pripadali prije nego li se sjenka odvojila od njih.Iako se priča može učiniti kao nerealna, zapravo je realna.Pogledaj, osvrni se oko sebe i vidjećeš čovječe da priča ima smisao! U noći dok te tvoja sjenka prati, vidjećeš da ima i onih koje lutaju.Vidjećeš ljude koji nešto traže.Na licu  im vidiš strah,umjesto osmjeha.Pitaš i sebe ,da li i ti tako izgledaš,kad strahovi put do tebe pronađu?Okreneš se da vidiš da li je sjena uz tebe.Ne brini,uvijek ima neobičnih ljudi koji ti mogu pomoći. Zato kad ih sretneš,nemoj po izgledu da im sudiš, već ih prihvati.Poslušaj šta ti imaju reći.Nemojte pobjeći,već ostanite,dok vam sjenku vašu ne vrate.Onda se vratite tamo gdje pripadate i vjerujte da u neobičnim ljudima koje ste sreli prijatelja imate!
Kroz igru sjenki u jesenjoj noći, pravi put treba pronaći i vratiti se kući!
Na kraju posta slike slijede.Kako je vrijeme buča ili budimki kako god se u vašem kraju zvale.?Jedan mali aranžman koji može uljepšati vaš dom.Malo suhog lišća od lješnjaka iz dvorišta, par oraha i lješnjaka.Jedan ukras,mala budimka u koju sam stavila svijeću i ugođaj jeseni,dovela u dom.Nekako ove slike idu i uz priču koju napisah.
Dok miris prave budimke dopire iz rerne, pozdravljam vas dragi čitaoci!



subota, 17. listopada 2015.

Mapa improvizacije

Kako bi bilo da, jednog dana,donesete jednu sasvim neobičnu odluku?
Recimo da bi to otprilike izgledalo ovako:Prolazite pored autobuske stanice, primjećujete jedan neobičan autobus. Na njemu se nalazi natpis: Improvizuj i promijeni!
Djeluje Vam zanimljivo, iako niste od onih koji vole ne predvidive stvari. Tim više što ne znate gdje vodi ta improvizacija? No odjednom Vam je dosta igre, koju igrate svaki dan. Poznajete sve igrače sa kojima ste učesnik u svakodnevnom životu. Poput magneta Vas privlači natpis. Idete prema autobusu.Vozač pomalo drijema, no iz polu sna ga prenuše glasovi, potencijalnih putnika.
Pitate se gdje se može kupiti karta i u kom pravcu ide autobus? No vozač kao da čita vaše misli i kaže Vam: Karta se ne kupuje,Vi ste karta! Pravac i odredište ćete sami odrediti. Kako to pitaju se svi, među njima i Vi? Na Vama je da donesete odluku. To je Vaš izbor i sloboda.
Putnici polako ulaze i vi ste se odlučili da idete! Unutrašnjost autobusa se ne razlikuje od onih sa kojim ste dosad putovali.Vidite da je za nijansu udobniji.Vozač dovikuje:Sami odlučite gdje ćete sjesti jer tako ću znati gdje trebam stati i koje je Vaše odredište !? Idete prema slobodnom sjedištu i odlučujete upravo suprotno u odnosu na mjesto koje ste birali dok putujete sa običnim autobusom.
Sjedate, u pozadini čujete muziku, koja opušta. Najednom se osjećate opušteno i sigurno. Makar u Vama stari crv sumnje vrti misli. Kao što stanuje u jabuci, stanuje i u vašoj podsvijesti. Dobro znani drug. Ima uvijek neke lude ideje, no uspava ga muzika. Pa se i on prilagodio novo nastaloj situaciji.
Konačno ste ga primirili, da Vas bar on ne vrti u krug. Kako kažu, jabuka u kojoj crv stanuje, zdrava je jabuka. Ne boj se crva i jabuke u kojoj crv stanuje. Crv zna kako dom da pronađe. Je li crv bio u pravu i ovaj put? Ne razmišljate mnogo, jer Vam je razmišljanja dosta. Donijeli ste odluku, pa gdje god vas odvede put? Spremni ste za promjene. Putnici su se ukrcali. Svi do jednog ste različiti. Ne biste se mogli sresti nigdje sve i da ste htjeli. Jedni već paniče što su ušli, drugi su mirni. Interesantno da su na obje strane autobusa tačno raspoređeni određeni ljudi. Avanturisti, inteligentni, umjetnici, na  jednoj a izgubljeni, beskućnici, obični ljudi i neobična djeca na drugoj strani. Da, primjećujete da se tu nalazi nekolicina djece. Kaže Vam jedan čovjek, da su to djeca iz doma.Odlučila su napustiti dom, jer  zbog godina koje imaju. ne mogu boraviti u njemu. Ima li panike negdje unutar Vas? O ima i te kako, makar se crv uspavao, ima svoje podanike koji Vas prate poput sjenki. Putnici su se ukrcali, vrata se zatvaraju i autobus kreće. Sad ste Vi sami sebi počeli prebacivati, šta mi je ovo sve trebalo?
No vozač govori da nema odustajanja. Muzika Vas uspavljuje, dok misli putuju brzinom svjetlosti,Vi lagano tonete u san. Iako se opirete, muzika Vas opija. Sanjate ili ste budni, nesvjesno ste svjesni. Znate, osjećate da ste tu, vidite ljude kako budni sanjaju. Svjesni ste da ste prošli već poprilično dosta puta. Prvi putnici se razbuđuju, čuju svoja imena. Prvo odredište, izlazi prvi putnik.
Pokušavate, prozboriti poneku riječ sa ljudima oko vas. Niste hipnotisani, no kao da jeste.
Pamtite sve što Vam drugi kažu. Zapravo upoznajete sebe, upoznajući druge. Shvatate da su svi ljudi važne karike koje Vam govore sve ono što niste znali o ljudima,o sebi. Da, bili ste određeni za putovanje, čiji ste učesnik. Izlaze putnici, sve je manje ljudi unutar autobusa.Crv se probudio, mada se i sam poput Vas pita, gdje ćete se iskrcati, koje je Vaše odredište? Čujete svoje ime, i budni ste.
Uzimate svari i izlazite.Vozač Vam želi sreću. I ljudi gdje se nalazite, koje je vaše odredište? Kome pripadate od ljudi koji su navedeni kao gore spomenute ekipe? Vaše odredište Vam govori kome pripadate.To je vaš novi dom.Vaš zadatak je bio da imrovizacijom promijenite Vaš život.Tu gdje ste
nalazite tu ćete odsad, pa nadalje živjeti.Šta mislite jeste li budni ili budni sanjate?
Do sljedeće improvizacije:Pozdrav!
Ovo je kreativni rad kao mapa, odredišta, do kog putujući, stigoh!


Mapa imrovizacije


srijeda, 7. listopada 2015.

Zapetljam, pa odpetljam

Lutam svijetom u potrazi sam.Tek obično-neobični čovjek sam.
Tražim, ne znam šta? Ali kad pronađem znaću. Lutam, a na mjestu stojim. Idem a ne idem.
Smjenjuju se dani, noći, godine još tražim, ne nalazim ali naćiću. Znam, osjećam.
Zastanem, poželim odustati, priznajem! A onda opet nastavim. Zapetljam pa odpetljam cijelu priču.
Sve kažem a ćutim. Sakrijem u jednu kutiju, sve ono što ne želim da drugi znaju.Oni vjeruju samo u ono što vide.Ono što ne vide ne poznaju pa žive sa svojim ubjeđenjima i uvjerenjima. Pogledom sve kažem, no oni to ne prepoznaju. Pustite neka vjeruju u ono što vide, vi znate istinsku vrijednost onog što ste u kutiju spakovali.Čuvajte je, to će vam pomoći u potrazi.Vi ćete znati kad treba otvoriti kutiju.?
Šta čovjek može kad drugi slagalicu za njega slože? Šta može nego osmjehom maglu otkloniti i produžiti dalje? Otjerati kišu ljudskih riječi što se odjednom na njega sruče. Niste vi od jučer, vi ste od danas! Vi ste od danas ono što niste jučer bili. Kroz suze do smijeha put uspjeha.Tražite iz dana u dan i tako svaki dan. Naći ćete, znate, osjećate! I kad ste umorni i ne vidite gdje da krenete pa se na mjestu okrećete u krug. I kad vas lome, ne dajte da vas slome. Ako Vas i slome a vi po svome. Dio po dio spojite, sretni što postojite. Sad vi slagalicu posložite onako kako treba mimo ljudskih pravila mimo reda i bez nekog posebnog redoslijeda.Uvažite kritike koje su nekad smjernice. Jer ne može čovjek sve sam.
Da može sam bi na svijetu bio i osjećao se kao izgubljen i odbačen. Kao da je po nekoj kazni osuđen da sam svijetom luta. A nismo li svi lutalice? I kad smo usmjereni ka stazama utabanim od godina što ih naši koraci gaze? I kad smo okruženi ljudima? Nismo li, nismo li lutalice?
Lutamo i kad dane usklađenim ritmom živimo.Obično-neobični ljudi postoje, znam vidim ih svaki dan. Nisu oni nevidljivi, vidljivi su poput svih. Kad ih sretnete Vi vidite što želite, a sa prolaznikom dio vašeg života podijelite. Dio trenutka, djelić vremena. Prije nego produžite dalje, pogledajte bolje i pročitajte poruku koju vam prolaznik šalje. Jer ste se sreli htjeli ili ne htjeli? U prolazu, kroz prizme vremena bili ste tu u isto vrijeme kad i taj neko! Zapetljavam pa odpetljavam, tražim i nalazim.
Poznajem, prepoznajem u ljudima, u čudima, ljepotu ovog svijeta. Radujem se poput djeteta, kad vidim sreću u ljudima, kad je nema pomognem da je pronađu jer smo se htjeli, ne htjeli u prizmama vremena sreli.
Poruka posta:Tražite ono što ne nalazite, jer ono je tu negdje, oko Vas, u Vama!
Ne odustajte i naći ćete ono što ste tražili!
Kroz prizme vremena putujemo ka sljedećoj priči.
Do tada:Pozdrav!