subota, 28. studenoga 2015.

Budimo se, ka snovima

Jedan svijet, kao kugla, kontinenti i sve se vrti oko globusa.Teatar, u kom se krećemo,mislimo i živimo.Ples na kiši, kap rose na dlanu.Pjesma pod suncem.Hod po mjesečini, pod nebom i zvijezdama. Stope u snijegu, osmjeh djeteta,voljena osoba kraj vas.Sa osmjehom i suzama, sa ljudima i svjetskim čudima. Kutija kao Pandorina.Kad je otvoriš sve tajne budu otkrivene.Neke ostaju čudom sakrivene.Cijeli svijet je teatar snova.Na pozornici stoje glumci.Tekst drže u rukama.Vode dijaloge i monologe.Pozornica je velika, uloge značajne bilo da su glavne ili sporedne. No hoće li publika prepoznati iskrene, i one koji to nisu? Glumci će odigrati svoje uloge,biće oni likovi koji su im zadani.Od riječi do riječi čitaju tekst. Kad neki dio zaborave, tu je skriveni šaptač da ih podsjeti. Ponekad sami tekst osmisle.Velike su naše pozorišne daske, koje život znače.Velike, a nama se ponekad čine malima. Malim za naše korake. Koračaš čovječe, ne glumi,ne čitaj unaprijed napisan tekst. Mijenjaj ono što nije dio tebe. Dodaj svoje riječi, budi režiser svog života. Ne daj da drugi režiraju u tvom teatru. I da mjesto tebe, tvoje snove sanjaju. Živi snove, koji ti radost donose. Nisu svi snovi uvijek lijepi, ali ih boljim možeš učiniti.Među publikom, se uvijek nalaze odabrani.Često vješto sakriju svoja prava lica.Vjeruj oni koji su odabrani prepoznaće glumiš li ili ne?
Scenografija postavljena, podižu se kulise.Svijetla se gase onda se upali par sijalica.Vi stupate na scenu i počinje predstava. Shvatite da vaš život nije knjiga koju je napisao drugi neko. Vi ste pisac i krojač snova. Kako krojite, tako sanjate, kako sanjate, tako živite. Znate da u teatru niste sami, i drugi ljudi tu žive.Cijeli svijet je teatar zelenila, mora, okeana, rijeka i čovjeka.Svako parče svog svijeta ima. Zajedno smo htjeli, ne htjeli cjelina.Globus je okrugao i krug se oko ose vrti, ka lijepim snovima, gdje god da živiš globus zavrti. Poruka posta:Vaši koraci, neizbrisiv trag ostavljaju.što više putujete,više tragova ostavljate. Teatar sjena je tek lažna scena. Sjenke svoja lica imaju, one ne stoje i ne glume,one žive, one putuju. Budimo se ka snovima budni snove možemo ostvariti!
Dok se budimo ka snovima, zasladite uz jedan kolač.
Torta Napolitana ili Sestro slatka
Podloga od keksa:
-250-300 gr keksa
-125 gr margarina
-1-2 dcl soka od naranđže
-150 gr šećera u prahu
-po želji možete dodati 2-3 štangle otopljene čokolade
Fil:
-750 ml mlijeka                                    -125gr šećera u prahu
-3 pudinga od vanilije                           -100 gr kokosa
-125 gr margarina                                 -2šlaga
-150 gr napolitanki od lješnjaka          -250 ml mlijeka
Priprema:
Za podlogu od keksa procedura je sljedeća.Prethodno samljeveni keks sjedinimo sa umćenim margarinom i šećerom u prahu.Dodajemo sok od naranđže onoliko koliko je potrebno da bi smjesa bila laka za oblikovanje.Po želji dodajte otopljenu čokoladu neke 2- 3 štanglice.Tako pripremljenu smjesu stavimo na tacnu i formiramo koru.
Za fil:Razmućeni puding skuhamo u mlijeku.Ostavimo da se hladi.U ohlađen dodamo margarin.Koji smo prethodno umutili sa šećerom u prahu!
Kad smo dobro sjedinili smjesu onda je dijelimo na dva dijela.U prvi dio dodamo kokos,u drugi izmrvljene napolitanke.Na podlogu od keksa ide fil sa kokosom,zatim fil sa napolitankama.
Mutimo šlag i namažemo preko cijele torte.
Torta je brza i kremasta.Danas ,mnogi vole takve torte.Ne vole sa korama.
Ko god je degustirao tortu svidjela im se. Makar ja volim i one torte koje imaju biskvit i lijepu kremu.Sjećaju na djetinjstvo.
Kakve volite,takve i pravite.Isprobajte recept.Ovu tortu od milja zovemo Sestro slatka.
Prijatno! Slika slijedi.
Napolitana ili Sestro slatka

četvrtak, 12. studenoga 2015.

Izolacija van vremena, u vremenu okvira

Unutar riječi, van priče. Unutar vremena, van njegovih okvira. On, ona,vi,mi, ljudi-nadljudi.
U kockama pod krovovima žive.Vani rijetko izlaze. Na kockama prozore imaju. Ponekad ih otvore, da uđe svijetlost, dašak vjetra, kap kiše, pahulja snijega.Izolacija od svega što je vani. Sigurni unutar zidova.Vani izlaze kad pronađu onog kom treba pomoć. Ne prolaze pored uplakane djece, ljudi koji nemaju dom. Za druge ljude skupljaju hranu i odjeću, makar i sami nekad oskudijevaju.
Odmetnici nisu, nadljudi jesu. I nisu drugačiji od običnih ljudi,već imaju više snage.
Ne vole da ih hrabrima zovu, ne traže ni obično Hvala.Već vole da vide ljude sa osmjehom na licu.
Da vide kako su ženu što prosi na ulici, odveli na toplo da zgrije ruke i spakovali joj hrane za ponijeti. Da bar nekoliko dana može djecu nahraniti, a da joj ruke nisu promrzle. Nekad ne spavaju noćima,već lutaju od kuće, do kuće ne bi li prikupili što više pomoći.
I sami su prošli kroz slične situacije, empatija je stanovnik njihovih duša. Neki kažu da na taj način skrivaju svoja lica. Da pomažući drugima liječe svoja sjećanja i tako brišu tragove vremena kad su i sami bili tek ljudi bez krova nad glavom, bez parčeta hljeba i kapi vode.Sa promrzlim rukama, izderane i dotrajale odjeće i šupljih cipela. Kad su bili djeca što žive u domu. Jer roditelji nisu htjeli da ih zadrže. Kad su se u dugim noćima i ranim jutrima, osjećali napušteni i izgubljeni.To su ostavili iza sebe. Kap po kap i rijeka, dobro dijelo, jedno po jedno i ljepši svijet.
Kažu još za njih da kad izliječe svoja sjećanja, nastavljaju dalje kroz život. Na njihovo mjesto dolaze drugi.Vrijednim rukama po nesigurnim lukama, ulicama gradova. Često sa podsmjesima drugih. Nemaju ljudi baš razumijevanja za njihov način života. Ne govore mnogo, više dijelima kažu.
Ponekad im je toplina koju u dušama nose na licu prekrivena maskom. Kad i sami pomoć trebaju, ne traže je ni od koga. Radije sami u tišini noći vode svoje borbe. Na svjetlosti dana su isti kao što su i dan prije borbi bili. I idu dalje, sa još više volje i snage. Znaju da njihove borbe ne smiju biti skretnice od puta kojim idu. Okupljaju se pored jednog drveta, od starog lješnjaka. Tu se vode sastanci, dogovori i pregovori. Svi znaju svoje zadatke i bez pogovora ih prihvaćaju. Kažu da iz tog starog drveta lješnjaka rastu neobične gljive. To za njih predstavlja simbol, simbol da se od starih sjećanja nova i ljepša stvoriti mogu.Vođu nemaju, svi su ravnopravni. O svemu zajedno odlučuju.
Pravila ne pišu, jer po njima ne žive. Imaju svoje stavove koji su u pobuni protiv ljudi što po pravilima žive. Kažu da pravila i vode ka slici koju svakodnevno gledaju. No opet se ograđuju od tog da su oni ti koji su buntovnici. Bez pravila bi vladao još veći haos. Ako već postoje pravila, oni su za to da se mijenjaju, shodno situaciji u kojoj se nalaze ljudi koji po pravilima žive. Oni ne pripadaju nikome, mogu otići kad žele, ponekad se i vratiti. Slobodni su da odluke donesu kako se osjećaju.
Ne osuđuju, ne troše vrijeme na to da bi druge krivili. Naprotiv, to smatraju bespotrebnim trošenjem vremena. Jer kažu: Drugom ne sudi,već čovjek budi. Idi svojim putem ka svom cilju i mjenjaj svijet na bolje. Malim koracima, a velikim dijelima. Njihova a i moja poruka ovog posta.
Ljudi-nadljudi postoje, vidjećete ih nekad i negdje. Svaki dan su na ulicama, malim, a velikim koracima mijenjaju svijet bez prigovora. Ne obraćaju pažnju na one što budni spavaju, oni djeluju.
Ne riječima, već dijelima!
Pronađoh stari lješnjak i stvarno iz njega neobične gljive rastu. Uslikala sam ga i Vama putem posta sliku šaljem. Kao dokaz da postoji drvo o kom pričah, samim tim i nadljudi postoje. Njih ne uslikah jer kažu da se rijetko mogu vidjeti. Skriveni od nas žive. To mogu biti, on, ona,vi, mi- nadljudi!
Do neke nove priče:Veliki pozdrav svima!



utorak, 3. studenoga 2015.

Ima nešto u mrazevima

Prvi mraz jutros u mom dvorištu.Rano jutro, iz  topline doma posmatram kroz prozor.
 A vani hladno i miriše zima. Na stolu topli kakao, uobičajen napitak u ovim hladnim danima. Na radiju najavljuju hladna jutra i mraz, a sunčane dane.Tako će biti tokom cijele sedmice.Ispijam topli kakao, dopire pjesma,koja priliči ovom jutru, pod imenom "Mrazevi"od Irine Kapetanović.
Proviruje sunce, opire se gospodin mraz! Ima nešto u mrazevima. Nešto što se objasniti ne može, ali znam da ima! Ima nešto u ljudima, koji često zaborave na druge ljude, koji su bili tu kad im je pomoć bila potrebna. I baš kao što sunce mraz otopi, tako nestanu prijateljstva i ljubavi. Iščeznu.Tako ljeto u ljudskim srcima zamijeni zima. Ipak ne trebamo se čuditi, svi su tu kao prijatelji onoliko koliko su i trebali da budu. Sve se mijenja (baš poput godišnjih doba)i prolazi. Mrazevi ostaju i uvijek se vraćaju.
Prestaju ljubavi, oni koji su se voljeli, više se ne vole.Ljubavi dolaze, ljubavi prolaze. Prijateljstva nastaju, a onda prestaju. Logično, logično je, baš zato, što se sve promijenilo.
Nitko nikoga ne sluša, nitko nikoga ne čuje. Svako ima svoje razloge od kojih ne odstupa. I pišem, pišem o tome, jer bez ljubavi umjesto sunca, mraz, u čovjeku stanuje. Lijep je ovaj mraz što ga zima donosi, onaj u ljudskim srcima nije. Ima li razumjevanja, ima li ga igdje? Tražim ga, pa da ga poklonim drugima.Onda, bi tako bilo više ljubavi, onda bi prijateljstva trajala.Ne može sve ni savršeno biti.
Onda ni to ne bi bilo kako treba. Počeli bi sumnjati, u to da je sve idealno. Idealno ne postoji.
Idealno umislimo, zamislimo, a onda se poput stakla razbije. A kad se razbije ništa, sem povrijeđenih ega ne ostaje.No ja volim da vjerujem, i da priču okrenem, preokrenem i nešto da preduzmem.
Da nešto učinim, ma koliko se činilo, malim korakom, poput dječjeg.?Volim ljudima pomoći da vide ono što je pred njima cijelo vrijeme, a nisu vidjeli, jer u njima umjesto sunca, stanuju mrazevi.
Stanuju povrijeđena ega, ona su poput santi leda. Poput santi, koje jedino ljubav otopiti može.
Razočarani ste, nitko vas ne voli.Osoba za koju ste mislili, da vas voli (pazite dobro, mislili),no niste znali je otišla suprotnim putem od vašeg. Prijatelj vas je razočarao i više vam prijatelj nije.Takav je tok kojim vam rijeka teče. Ne dozvolite da je zalede, da presuši.Ne jer led se otapa, suša traje ali i prestaje. Sve dok umjesto mrazeva, u vašim srcima sunce ostaje.Ljubav je sve što nas okružuje.Volite sebe i druge.Dobro dijelo je ljubav prema drugima,osmjeh koji na licu nekom izmamite.I zapamtite ništa savršeno nije, jer da jeste znate li kako bi svijet onda izgledao? Iz ovog ugla ne možemo ni znati jer u savršenom svijetu ne živimo, a kroz vrijeme ne možemo da putujemo!
Ali sad i ovdje mnogo toga možemo, kad razumijemo,praštamo i volimo.
Jedan od prijedloga kako možete obradovati Vama drage slijedi u nastavku.
To je recept za jednostavne slane keksiće!
"Keksi sa začinskim biljem"
Potrebni sastojci:
-150 gr brašna               -2 kašike začinskog bilja po želji
-100 gr maslaca             -1 kašika vode
-2 prstohvata soli
Priprema:
Maslac sobne temperature,stavite u posudu.Izrežete ga na listiće.Zatim dodamo brašno.
Miješati rukama i dobro sjediniti.Ukoliko je smjesa mrvičasta,dodate kašiku vode,da bi se maslac bolje sjedinio sa brašnom.Kada smo masu dobro izradili,dodajemo dvije kašike svježeg ili jednu kašiku suhog začinskog bilja.To mogu biti peršin,bosiljak ili ružmarin.Sve izmiješamo i sjedinimo.Oblikujemo u rolat, koji umotamo u providnu foliju.Ostavimo rolat 1 sat u frižider da odstoji.Nakon tog vadimo rolat i režemo na parčad, koja trebaju biti jednake debljine.
Kekse redamo u pleh,na koji smo prethodno stavili papir za pečenje.Svaki keks pospemo sa malo soli, možete dodati i papra.Keksi idu u rernu.Pečemo ih na 190C,otprilike 12- 15 minuta.
Zavisno od debljine na koju ste keksiće rezali, a i od rerne.Ostavimo ih da odstoje.
Možete ih jesti same ili uz neki sirni namaz. Po vašoj želji.Keksi su jako prhki i ukusni.
Recept sam vidjela u jednoj Tv-e emisiji i kao što rekoh jako je jednostavan.Vi možete raditi duplu mjeru.Prijatno i pozdrav!Slika keksića slijedi uz jedan kreativni rad!