Škrinja, švelja i špajz

Ponekad ponavljamo situacije.Čini nam se kao da smo to već vidjeli i da smo tu i tada bili.Zamislite da ponavljate jedan dan više puta.Prije tri godine na Tv-u je bila najava za film.Baš je to bilo ovo doba godine.Odlučila sam da ću gledati film.Ovako je to bilo.Hronologija je sljedeća:Prve godine čekam film,sjedam u omiljenu fotelju i film počinje.Gledam i taman došao film do polovine.Daljinski se odvezao u drugom smjeru i prebacili mi program.Znači ništa od filma.Druge godine isti film, Ovaj put počinje kasnije.Odlučim opet gledati.Sjedam u fotelju ,film počeo.Opet kao po pisanom pravilu,daljinski otišao u drugom smjeru,prebacili mi program. Treća godina,film je najavljen u subotu.Pa je onda promijenjen termin u nedjelju.U nedjelju,su promijenili vrijeme prikazivanja. Kažem :Nešto ima u tom filmu, ima neku poruku i trebam ga odgledati.Tražila sam ga na internetu,ali se ne može gledati.Nađem konačno film,titl na španjolskom.Dobro, odgledaću, znam nešto španjolskog.Kad sam pokušala

Koje li je godišnje doba?Koji dan?Gdje se nalazimo i gdje idemo?Pitanja postavljamo drugima i sebi samima.Kao da smo u nekom procijepu vremena.U nekom filmu,kao da igramo, naučna fantastika.Realno nerealne slike.Sve nam se pomiješalo da sami sebe ne prepoznajemo.Uticaj klime,sunce grije mjesto snjega da pada.To je sigurno,šta bi drugo moglo biti?Praznici idu,ne znamo ni sami da teku dani.Da godina leti,gdje li žuri ne znamo?Ide ona poput rijeke teče. Ima svoj tok,ne obazire se na nas.Sve sto smo htjeli i željeli a nismo stigli i uspjeli put prošlosti putuje.Da sa svim prošlim željama druguje.Već ih je popriličan broj.Pravo društvo. A mi?Mi novim željama težimo, bježimo od onih sto su spakovane poput poklona otišle na dobro znanu im adresu. Dociće u prave ruke.Adresa glasi :Prošlost bb.Prošlosti će odveć drago biti. Što je dobila još neostvarenih želja zapisanih krajem godine na parčetu papira.Paučina se uhvatila i slova već blijede.Tako i želja blijedi.Kako vrijeme odmice. Gdje go

Kad?Tada!Sad!?Ovdje,tamo!Naprijed idi natrag se ne vraćaj.Put će biti isti. Ne mijenjaj ono što si već napisao sam.Povratak u prošlost ne postoji ni putovanje u budućnost.Sadašnjost je putovanje.Zima duga hladna. Snjegovi zavejali put.Pored kamina sjedite, pored vatre grijete ruke.Iz kuće se ne može vani.Javili su na radiju da su putevi neprohodni.Slušate muziku,praznične pjesme.Neka čarolija i sjeta u vama.Zaboravili ste da se poput djeteta radujete praznicima. Neko je ovo čudno vrijeme.Sva ta zimska idila se godinama otapa poput snjegova kad se zima bliži kraju.Nema u ljudima te radosti.Mašine smo ništa drugo.Sve nam je jednolično, obično i obaveza. Primjećujem da su ljudi toliko okupirani,okupiranjem svega što u toku dana trebaju uraditi.Nekad dođe čovjeku da zaista sjedi pored kamina,da su putevi snijegom zavejani. Sve ono što je vani, neka je vani.Sve može da stoji i čeka. I obaveze i neobaveze. Znate šta? Čim bi putevi postali prohodni mi bi po starom. Iako smo sebi netom obećal