četvrtak, 31. prosinca 2015.

Hronologijom do promjene

Ponekad ponavljamo situacije.Čini nam se kao da smo to već vidjeli i da smo tu i tada bili.Zamislite da ponavljate jedan dan više puta.Prije tri godine na Tv-u je bila najava za film.Baš je to bilo ovo doba godine.Odlučila sam da ću gledati film.Ovako je to bilo.Hronologija je sljedeća:Prve godine čekam film,sjedam u omiljenu fotelju i film počinje.Gledam i taman došao film do polovine.Daljinski se odvezao u drugom smjeru i prebacili mi program.Znači ništa od filma.Druge godine isti film,
Ovaj put počinje kasnije.Odlučim opet gledati.Sjedam u fotelju ,film počeo.Opet kao po pisanom pravilu,daljinski otišao u drugom smjeru,prebacili mi program.
Treća godina,film je najavljen u subotu.Pa je onda promijenjen termin u nedjelju.U nedjelju,su promijenili vrijeme prikazivanja.
Kažem :Nešto ima u tom filmu, ima neku poruku i trebam ga odgledati.Tražila sam ga na internetu,ali se ne može gledati.Nađem konačno film,titl na španjolskom.Dobro, odgledaću, znam nešto španjolskog.Kad sam pokušala sutradan da pogledam,nema ni te verzije.
Došla nedjelja,daljinski pri rukama.Ne dam da odluta.Fotelja,sjedim i čekam.Film počinje.Gledam i čekam poruku.Pred kraj filma mi stiže poruka i to u vidu citata."Najistinitije živimo, kad budni sanjamo!"U prošlim postovima sam spominjala termin "budni sanjamo".
U filmu je riječ o djevojci koja se treba naći sa momkom kojeg ne poznaje.Pritom ona voli bivšeg momka.Želi biti sa njim na praznike,te odlazi u kupovinu da mu kupi poklon.Nakon tog će ići na sastanak sa tim nepoznatim momkom.No u kupovini se oklizne i padne.Onesvijesti se i kad dođe sebi vidi ljude koji joj pomažu.Od tog trenutka ona ponavlja jedan te isti dan 12 puta.Upoznaje tog momka,uvijek se nalaze u istom mjestu.No ona i dalje vjeruje da će biti ponovo sa bivšim momkom.
Pazi sad ovo.Njen bivši momak dolazi da joj kaže kako se zaručio.A ona misli da želi biti sa njom za praznike.Tokom tih 12 puta jednog te istog dana ona mijenja situacije,sebe i način života.Jer do tada je živjela po nekim svojim pravilima.Taj nepoznati momak,sa kojim su joj dogovorili sastanak joj postaje drag.Da li biste vi mijenjali neke stvari da jedan dan ponavljate više puta?Zapravo to bi bilo dobro!To ipak postoji samo u filmovima.Djevojka je voljela iluziju,ne tog bivšeg momka.Ustvari bojala se da će ostati sama.Pa je na neki način bivšeg momka prilagođavala sebi.Kad je počela ponavljati dan iznova i iznova.Uvidjela je da ona griješi.Mijenjajući sebe ,sve se mijenjalo oko nje.
Shvatila sam i uvidjela poveznicu tog filma i mene.Djevojka  je ponavljala dan, ja ponavljam godine.Film je bio poziv meni za promjenu.Ako ste sami u ovoj Novogodišnjoj noći,pogledajte neki film?!Ima ih u onim čuvenim Novogodišnjim filmskim maratonima.Film će sigurno imati poruku za Vas.Odluke koje ste donijeli i zapisali na parčetu papira ili sebi sami usmeno obećali su podsvjesne odluke.Podsvijest ih je birala.Poruka koju Vam je poslao film je svjesna.Tako bi ste mogli donijeti pravu odluku,koja bi mogla mijenjati neke stvari.Volite iskreno,bez iluzije.Iluzija se razbije.A mi,mi nismo mađioničari,da bi smo znali kako iluziju sačuvati.Film se zove:12 Dates of Christmas!
Sve najbolje u Novoj Godini, dragi čitaoci.Hvala Vam što pratite Blog:Škrinja,švelja i špajz!
Hvala Vam na svakom komentaru.Želim da Vam se ostvare želje! Zapravo,to svi kažu!
Želim Vam da ako ste sami, pronađete ljubav.Da Vas neko zagrli,kad treba i kad ne treba.Da i Vi isti zagrljaj možete uzvratiti tom nekom.Pronađite ljubav u sebi ,oko sebe.Volite nekog, ljubav mijenja čovjeka i ostvaruje sve želje.Ona donosi zdravlje,sreću i sve one male-velike sitnice.Volite, putujte, činite dobra djela, sa osmjehom kroz godinu i Vjerujte!
Još jedna vrlo bitna poveznica sa filmom se upravo dogodila kad sam objavila post.Post se izbrisao i ja sam ga upravo sad ponovo napisala.Koliko god čudno izgledalo?Kao što je djevojka ponavljala dan,ja sam ponavljala pisanje ovog posta tri puta.Vjerujem sa razlogom! Nešto sam trebala dodati da bi Vam prenijela pravu poruku.
Slijedi slika kreativnog rada.Koji je nastao inspirisan čestitkama koje ljudi opet šalju za praznike!
Do sljedeće godine koja je blizu i novih priča:Veliki pozdrav!                                                                                                                                                                                                                                                                                                        

četvrtak, 24. prosinca 2015.

Projekcija kao lekcija


Koje li je godišnje doba?Koji dan?Gdje se nalazimo i gdje idemo?Pitanja postavljamo drugima i sebi samima.Kao da smo u nekom procijepu vremena.U nekom filmu,kao da igramo, naučna fantastika.Realno nerealne slike.Sve nam se pomiješalo da sami sebe ne prepoznajemo.Uticaj klime,sunce grije mjesto snjega da pada.To je sigurno,šta bi drugo moglo biti?Praznici idu,ne znamo ni sami da teku dani.Da godina leti,gdje li žuri ne znamo?Ide ona poput rijeke teče. Ima svoj tok,ne obazire se na nas.Sve sto smo htjeli i željeli a nismo stigli i uspjeli put prošlosti putuje.Da sa svim prošlim željama druguje.Već ih je popriličan broj.Pravo društvo. A mi?Mi novim željama težimo, bježimo od onih sto su spakovane poput poklona otišle na dobro znanu im adresu. Dociće u prave ruke.Adresa glasi :Prošlost bb.Prošlosti će odveć drago biti. Što je dobila još neostvarenih želja zapisanih krajem godine na parčetu papira.Paučina se uhvatila i slova već blijede.Tako i želja blijedi.Kako vrijeme odmice. Gdje god da kreneš ideš u krug.Prilagodi se kako znaš i umiješ, bez obzira što ne razumiješ.U magli sjećanja, naziru se vidici.Rukom tražiš ruku da ti neko pruži.Neko ko umije da razumije.I kad kažeš i kad ćutiš. Da odgovor  zna, a da te ništa ne pita.Svjetiljka obasjala stazu od snjegova.Kristali od pahulja sa neba.Pahulja na dlanu,ruka ka ruci.Ćutite, a govorite. Pogledom osmjehom,suzom i zagrljem.Čemu riječi govoriti kad pogledom sve možeš reći? U procijepu vremena trenutci kraj nekog ko umije da razumije.Nije to do zime i čarolije koja te okružuje. to je nešto više i jače od prošlosti. Od prošlosti koja te u stopu slijedi. Ni snjegovi ne mogu zavejati tragove, ona ih uvijek otkrije.Ako sanjaš ne želiš da san prestane čak i onda kad se probudiš. Jer tu je neko ko umije da razumije. Staru teglicu držiš u ruci.Unutar nje gori svijeća.Ne želiš da izgori,jer prekinuće se san.A onda,onda se vraćaš u onaj dan.Iako ne znaš koji je dan,ni godišnje doba?I sve po starom ide i ide.Ispruži ruke,nek pahulje padnu ti na dlanove.Sačuvaj želju koju poželiš,ne piši je na papir.Papir je ograničenje želje. Vjeruj i jako želi.Istrajni budite.Tu su negdje ruke i neko ko vas zagrliti može. Zagrljaj otapa sve sante leda oko vas i u vama!Učinite dobro dijelo i ostvarite nekom želju. U ovo vrijeme ljudi se vise okreću jedni ka drugima.Pomozite i ostvarite nečiju  želju.Svijet, makar dijelic ovog svijeta će izgledati bolje.Dijelic po dijelic i mnogo dijelova se skupi.Ruka ka ruci,osmjeh ka osmjehu,toplina u srcima.Projektujete želje, želje su lekcije koje učimo i ostvarujemo,kad istinski u njih vjerujemo!
Kreativni rad,opet teglica.Unutar teglice možete staviti svijeću,malo romantike.Ruka ka ruci,ljudi u zagrljaju!Provedite ovo doba godine sa dragim ljudima.Ako ste sami,hvale vam ruke da vas zagrle,neko ko umije da razumije.Izađite vani i vjerujte tu je samo za vas neko!Neko ko je kao i vi sam.Samoću zamijenite osmjehom i zagrljajem.Vjerujte,kao što niste nikad prije,sve je moguće!

                                                           

Teglica želja

srijeda, 16. prosinca 2015.

Zimska idila

Kad?Tada!Sad!?Ovdje,tamo!Naprijed idi natrag se ne vraćaj.Put će biti isti. Ne mijenjaj ono što si već napisao sam.Povratak u prošlost ne postoji ni putovanje u budućnost.Sadašnjost je putovanje.Zima duga hladna. Snjegovi zavejali put.Pored kamina sjedite, pored vatre grijete ruke.Iz kuće se ne može vani.Javili su na radiju da su putevi neprohodni.Slušate muziku,praznične pjesme.Neka čarolija i sjeta u vama.Zaboravili ste da se poput djeteta radujete praznicima. Neko je ovo čudno vrijeme.Sva ta zimska idila se godinama otapa poput snjegova kad se zima bliži kraju.Nema u ljudima te radosti.Mašine smo ništa drugo.Sve nam je jednolično, obično i obaveza. Primjećujem da su ljudi toliko okupirani,okupiranjem svega što u toku dana trebaju uraditi.Nekad dođe čovjeku da zaista sjedi pored kamina,da su putevi snijegom zavejani. Sve ono što je vani, neka je vani.Sve može da stoji i čeka. I obaveze i neobaveze. Znate šta? Čim bi putevi postali prohodni mi bi po starom. Iako smo sebi netom obećali da ćemo promijeniti neke stvari.Takvim stavom promijene putuju zaboravom.Tu promijene nema.Kako snjegova zapadaju, tako se i otapaju. Baš tako je i sa promjenom u čovjeka. Radost i želja, onda monotonija. Idoh do grada sretah ljude i vidjeh tračak nade.Prolazih ispod drveća otapa se inje, kap po kap.Kakva divna melodija.Tračak nade, čuda učiniti može. Vidjeh osmjeh bebe sa očima plavim poput mora.Vidjeh mladi bračni par,kako sa osmjehom gleda prema bebi koja je u kolicima.Vidjeh im u očima želju za koju vjerujem da će im se ostvariti.Vidjeh osmjeh na licima ljudi. Razumijevanje, mir,bez žurbe i jurnjave.Znam da ne sanjam,stvarnost je.Svi čekaju red,bez da se neko buni.Mali dječak razgleda cijelu prodavnicu i pomaže pri kupovini baki i tati. Razgovaraju sa mirnim tonom,pronalaze kompromis.Zaista je lijepo vidjeti toliko ljudi i toliko lijepih trenutaka.Osmijesi na licima,toplina u pogledu.Možda nismo baš tolike mašine? Možda se negdje u nama sakrilo sve ono što smo nekad u vrijeme praznika bili?I čeka da se vrati na staze od snjegova!Da opet,osjetimo onu radost u ljudima i vjerujemo u čuda.Do nas je, u nama je ono što smo poput poklona zapakovali, i ostavili ispod jelke.To je poklon koji imamo za druge ali ga ne otvaramo. Ako ga otvorimo otkrili bismo da još uvijek volimo ovo vrijeme iako nismo djeca, ono bar da poput djece vjerujemo u čuda.
Da ljudi pruže ruke jedni drugima.Da ovo vrijeme ne traje dok su samo praznici,već tokom cijele godine. Iako realno gledano nije sve tako kako bi željeli. Čudno mi, ponekad, kako se sve promijenilo. Ljudi praznike gledaju kroz to ko je bolje okitio dvorište, kuću, ko je spremio bolji gozbu?Koliko se potrošilo na odjeću,poklone?Gdje se putovalo i slavilo?To su danas praznici.Materijalna prizma.Tako kažu.Opet rekoh nije to baš tako.Mi smo izgubili niti koje su činile to vrijeme lijepim.Nije materijalna situacija glavni krivac, iako je jedan od vodećih. Gledam ljude koji žive u kućama koje nisu uslovne za život. A ipak u njihovom domu je toliko sreće i radosti, jer su zajedno iako znaju da nije lako.Dijele skromnu trpezu,ukrase su napravili sami i njima okitili jelku.Svojim rukama su izradili poklone i stavili pod jelku ili bor.To zajedništvo je vrjednije od skupih putovanja i poklona. Biti zajedno sa dragim ljudima,vidjeti osmjehe i ljude koji zajedno za stolom, (dok vani pada snijeg uživaju zahvalni na svemu što imaju).Koliko god to bilo?To je bit praznika!Kad spojimo te niti,vratiće se vjera u čuda. Vjerujte!Vjerujte u čuda, jer čuda se događaju oko nas i u nama!Napravila sam jedan kreativni rad,ukrasna teglica.Reciklaža.Slika slijedi.

Ljudi nisu etikete, oni su ljudi

Ponekad tužna, ponekad sa osmjehom na licu. Ponekad sretna, ponekad sjetna. Slijed nadasve logičan, a opet za druge sam čovjek neobičan. ...