petak, 22. siječnja 2016.

Akrobati na trapezu,ljudi u kavezu

Jedni slobodni, drugi zarobljeni. Ko je ko?Akrobati na trapezu ili ljudi u kavezu?
Sunce kroz prozor projektovalo na zidu sliku.Slikah je, jer mi bi na vidiku.
Slika je neobična, kao poveznica ove priče, je logična.
U ostavljenim danima, pred Tv-e ekranima ljudi odgovore traže. Zatvoreni u kocku gledaju. Baš kao da u kavezu žive. Ljudi ostaju izolirani od svega. Ako izađu vani, isti su im dani. Zaborave sve što ih vani čeka. Neka čeka. Možda će se samo riješiti? Znaju da neće. Čovjek se od rutine ne pokreće. Realna je to slika. Svi bi nešto promijenili,zamijenili. Ali da to,ako ikako može bude samo od sebe? A čovjek bi u korpu samo pokupio. I tako bi promjenu kupio.Ne kupuju se promjene,već ih sam rukama stvoriti trebaš. Nema promjene dok gledaš u ekran u svom kavezu, a akrobate igraju na trapezu. Budi se, pokreni se šta čekaš? Često ti govore čovječe, a ti stojiš i gledaš u njih.Čuješ, razumiješ, ali nekako ne umiješ da se pokreneš, da sve preokreneš.
Čak i kad bi promjenu kupio, da tako nešto postoji? Ni to čovjeku ne bi pomoglo.Opet se ne bi mijenjao, pred Tv-e ekranom bi ostao, umjesto vani plesao.
Plešem, plešem gdje god muzike ima. Stvorim ritam od koraka. Ne odustajem, vjerujem. Idem, ne zastajkujem, želim. Djelić trenutka, tako se osjećam, a onda, onda zastanem. Plesati prestanem i hodam, nemam šta da dodam .Priznajem opet se ne mijenjam. Poznata slika i prilika pojedinih ljudi.
Čudne li su to slike, kad sam sebi sputavaš prilike?! Nastavi da plešeš, što staješ? Ne znam, evo stvarno ne znam. A htio bi znati, je li tako čovječe? Želio bi i volio ali nisi pronašao poveznicu. Koja će sve u jednu spojiti i tako novi ples započeti. Ponekad se umoriš i sve ti dosadi, ćutiš i zbrajaš propuštene prilike do kojih su dovele raznorazne neprilike. A tako bi želio naprijed ići i do cilja stići. Želiš li, želiš li baš onako jako, kako treba, kako ti govore?Jer uvijek ti govore. I kad ideš po svome uvijek ti govore. Iznova i iznova, ti kupiš u sebi i ćutiš. Onda sve to skupiš i pročitaš na papiru sjećanja što si pamtio dok su ti govorili. Bacaš papir u kantu, neka ga recikliraju, možda od cijele te priče dobiješ odgovore koji na neko riješenje liče. Nije to do ljudi, to je do tebe.O znate kad vam to kažu?
Ego Vam se buni, prešli su sve granice, kad su ego pokrenuli. Kako znaju i prepoznaju u čovjeku ljudi šta ih najviše pokrene da progovore i ono što ne bi? Što bi zadržali za sebe. Jer te riječi što ego pokrenu samo unazad čovjeka vuku. Kako ljudi ne znaju da pruže ruku? Ne, oni te još više sputavaju i od cilja udaljavaju. Nisu tog svjesni, već podsvjesni. Ili su riječi te koje Vam upute njihovi strahovi i želje, pa ih projektuju ka Vama? Da njihove slabosti ostanu skrivene, a vaše tako bivaju otkrivene?
Ali u svemu tome ti ne daj da te slome. Pleši svoj ples, ritmom tvojih, ne njihovih koraka.
Reći će oni još mnogo toga  i biće ti teško znaš da hoće .Ego će ti igrati po svome, ali ne daj da te slome. Plakaćeš i smijaćeš se kako- kad ali ne dozvoli da odlučuju za tebe, jer uspjećeš kad-tada!?
Slika na trapezu stoji, ona ne govori, već jasnu poruku tišinom prenosi: Akrobati su na trapezu, a ljudi u kavezu! Jesi li akrobata ili pripadaš grupi ljudi sam čovječe prosudi? Ali dosljedan sebi uvijek budi.Ne ja ti ne govorim, ja ti tek poruku slike prenosim!
Ovo su slike koje su nastale kao projekcija sunčevih zraka na zid.Neobično,ali bi moglo biti interesantno stvarati ovakve fotografije.Pokušajte!
Do sljedeće avanture:Veliki poz svima!


subota, 16. siječnja 2016.

Siluete od papira

Govore,ne govore, vole ne vole. Znaju,ne znaju. Žele ne žele. Sanjaju,ne sanjaju.To su siluete od papira.Vezem, mislima, knjigu u slikama. Nit po nit. Spajam stranice knjige u korice da je stavim. Razmišljam da nešto ne zaboravim.Važno je nit po nit spojiti, da bi se prenijele prave slike. Onaj ko knjigu bude čitao, biće mu potrebno vrijeme da razumije pisane teme. Koncem sjećanja vezem, pa se sadašnjim vremenom nadovežem. Stojim nasred ulice, ljudi prolaze. U ruci držim knjigu. Otvaram je i počinjem čitati. Tamo sam gdje se knjiga dešava. Opet i ovdje sam gdje stojim.
Gledaju u mene, pažnju ne obraćam. Čitam im misli, vidim u pogledu. Iako ne obraćam pažnju.
Vidim osmjehe, vidim podsmjehe, začuđene poglede .Jasno im nije zašto baš tu stojim. Sve dok im ne bude jasno stajaću tu. Jer onda će meni biti jasno zašto je sve isto i ništa se ne mijenja? Čak i da se počnem kretati tamo bi na neki način ostala stajati. I da nije mi jasno, iako mi dođe da progovorim glasno. No ne bih i dalje čitam knjigu. I dalje po mome, iako se odluke u meni lome.
Ali, ono ali, nikako da se prelome. Nije dobra odluka ova da iglom i koncem po papiru pišem slova. List je tanak, igla i konac ga paraju. U isto vrijeme čitam i pišem. Sve kako jeste neću da brišem.
Ako obrišem slova ostaju tragovi igle i konca. Da li je knjiga ova od tragova ili od slova? I dalje ljudi gledaju.
Začuđeni pogled ka meni seže,stojim iako misli ka knjizi teže. Priroda me okružuje, dijete mi prilazi i smije se. Znam da ono razumije. Odrasli ne znaju, ne mogu ni znati kako je iglom i koncem knjigu pisati. Zastanu li i uspore li hod, mogli bi bar kad bi željeli par riječi upisati. No čemu bi trošili vrijeme na za njih neke nerazumne teme? Siluete od papira su tek siluete. Ako ih budete sreli, ne obraćajte pažnju, ostaćete da stojite, a prolaziće vrijeme!Nemojte stajati nasred ulice, već njom idite. Jedna te ista slika ne izlazi iz svojih okvira. Slikajte druge slike, tako ćete uvijek izlaziti iz okvira. Knjiga je napisana i zapisana. Zatvaram je, pisaću nove. Ne živi se se unutar korica jedne knjige. Dugo vremena posvetih, jednoj te istoj knjizi. Čekala sam da me pokrene vrijeme, a trebala sam ja pokrenuti vrijeme. Idem u kretanje, jer stajanje i čekanje nije više za mene!
Krećite se, ne zastajte pred siluetama, jer siluete niste!
Slijedi recept za posne lisnate kiflice. Mi smo ih pravili po receptu sa interneta.
"Posne lisnate kiflice"
-Potrebni sastojci:
-1svjež kvasac                                   -6 kašika ulja
-1kašika šećera                                  -4čaše brašna
-1kašika soli                                      -150 gr margarina
-2 čaše od 2dcl tople vode                -marmelada ili biljni sir
Priprema:
Pomiješati kvasac i vodu i ostaviti da nadođe. Staviti Staviti dvije čaše brašna i u to dodati kvasac, promiješati, dodati ulje i još dve čaše brašna. Dobro umijesiti tijesto. Ne treba nadolaziti. Mada možete malo ostaviti sa strane. Podijeliti tijesto na 8 loptica. Od svake razviti koru i premazati blago rastopljenim margarinom. Tako svaku koru premazati i slagati jednu preko druge. Zadnju osmu koru ne treba premazati. Sad sve te spojene kore razvijate u jednu veliku. Jer što je kora veća kiflice će biti lisnatije. Tako razvijenu koru podijelite na 16 trouglova. Svaki namažete marmeladom ili stavite po parče biljnog sira. Kad uzmete trokut, prije nego formirate kiflicu malo je razvučete i urolajte.
Stavite ih u pleh i pečete ih na 200C dok ne porumene. Samo pazite da ne izgore. Jako su ukusne i lisnate. Prijatno! Naravno slika gore napisanih kiflica i  slika kao rezultat rada i zalaganja u praznično vrijeme. Kad smo svi više, manje u kuhinji. I samo kuhamo, i kuhamo. Uživajte u zajedničkim trenucima sa dragim ljudima i dijeljenu istih, a ne da samo kuhate, i kuhate. Iako volim kuhati!
Evo već tražim nove recepte i ideje!
Do sljedećih kulinarskih umjetnosti i pisanih riječi :Pozdrav!

Ljudi nisu etikete, oni su ljudi

Ponekad tužna, ponekad sa osmjehom na licu. Ponekad sretna, ponekad sjetna. Slijed nadasve logičan, a opet za druge sam čovjek neobičan. ...