Škrinja, švelja i špajz

U ime starih pobjeda, igre leptira, sa pijeskom u rukama. Ti nosiš teret godina,iz prošlih vremena. Vrijeme se mjeri pomoću pješčanog sata, ključeva ima mnogo! Pitanje je koji je pravi i otvara vrata? U inat svima ideš ka novoj pobjedi. Čovječe na trenutak zastani! Pravila igre postoje, mijenjaju se sa vremena na vrijeme. Ti odavno nisi stazama ovim prošao. Igra leptira nije kao prije. Noću će ti baklje osvijetliti put. Ne postoji mapa koja te, kao prije vodi do odredišta,već se vodiš logikom. Danju nema vremena za odmor, već iznova imaš nove zagonetke. Kad ti pijesak počne nestajati sa dlanova, doletiće leptir i igra počinje. Želim ti sreću čovječe! Novembarski dan suncem obasjan, rekoh ti ništa nije kao prije. Sad već snjegovi treba da veju. Na vinovoj lozi par grozdova stoji i prkosi zimi. Pijesak ti odlazi sa dlanova, leptir dolazi i igra počinje. Sletio je na vinovu lozu. Slike nastaju u nizu. Leptir stoji, raširio krila i uživa u ljepoti dana. Ne zastajkuj i ne troši vri

Hladno je, hladno ove noći. Ruke su mi u džepovima starog kaputa. Koji noćas samnom luta. Ulična svjetiljka sa sjenom od mjeseca. Stojim pored nje i pričam vam priču. Gledam prema prozoru,pored kojeg stoje čovjek i žena, u magli vremena. Pitate se ko sam? Ja sam sakupljač uspomena. Odsjaj svjetiljke u prozoru, ja sam u prolazu. Sretnete me ponekad. Hladno i sve hladnije postaje no pričaću vam dalje, izlaze iz zgrade dvoje, drže se za ruke. To su taj isti čovjek i ista žena u magli vremena. Grije ih ljubav u ovoj hladnoj noći. Ključ u džepu mom stoji, on zna kad sam otišla,a ja,ja godine ne brojim. Putujem sama. Došla sam ovdje da se podsjetim da na ovu adresu ne treba da se vratim. Znam da je sve isto i da se ništa promijenilo nije. Znam zato se ne vraćam. Slušam tu djevojku i pitam se zašto to sve meni govori? Onda, kao da mi misli čita sama mi odgovori. Vaš zadatak je da zapišete moje riječi i da knjigu objavite. Uzimam papire i olovku, pritom se pitam kako ona zna da ih u

U pjesmama zapisana riječima, scenarist i režiser filmova. U ljudima tu oko nas postoji. Sve manje je ima, mijenja oblik,boju ali je tu.Tu je ako bolje pogledaš, ako oslušneš i osjetiš? Poput povjetarca, poput pera tu je.Vidim je iako mi se čini da iščezava a treba je biti sve više i više. Pokreće ljude ,osmjeh na lice im izmami, ponekad i suze niz lice pusti. Neki ka njoj idu, neki od nje bježe a neki, neki je traže.Traže već godinama, a tu je u njima samima. Smjer u više pravaca, zvijezda vodilja naših koraka. U više oblika ,a jednakog značenja. Skupljam u torbu na papirima. napisana zapažanja, tog dana u godini i svakog dana prije i poslije. Pogađate riječ je o ljubavi! A taj dan, kad svi vole, kad svi jure i žure da nešto nađu i pronađu, da ljubav izjave i pokažu. Da je poput pečata poklonom osiguraju. Šta je sa danima prije i poslije tog dana? Ti dani su kolotečina, navike u navici. Taj dan zaljubljenih sve je u crvenoj boji gdje god pođeš i dođeš. Srca, bonbonjere, stihov