ponedjeljak, 26. rujna 2016.

Vilina vrata

Saonice su išle kroz snijeg, bilo je sve teže razaznati put. Feniks je kroz vijavicu uz pomoć mape pokušavao voditi Putnike Odmetnike ka odredištu. Danima već nisu odmarali, tek bi zastali da objeduju. No nastavili bi put čim prije je bilo moguće. Dhanu Vuk je bio miran, usredotočen na cilj puta. Njegove emocije nisu postojale, što mu je bila olakšavajuća okolnost. Jedino je on mogao ostati mirnih misli. Manik (Jelen) je bio odveć umoran, pa je tako nakon nekoliko sati rekao, da psi treba da odmore, jer su iscrpljeni od toliko pređenih kilometara.
Pronašli su skloniše u jednoj od napuštenih kuća. Nije bilo vode, ostaci hrane su bilo gotovo neupotrebljivi. No bili su suviše gladni da bi o tom razmišljali. U kući su pronašli nekoliko deka, koje će im dobro doći u daljnjem putovanju. Uzeli su i nešto odjeće. Leptirica je naložila vatru i skuhala svima čaj. Alkima je bila vani i vježbala mačevanje.
Ti nikad ne odmaraš?- reče Dhanu Vuk.
Oprez mi je drugo ime!-odgovori Alkima.
Došli smo do linije razdvajanja i ulazimo u prostor Ambi ljudi.
Vile iz moje zemlje su mi javile putem vjetra da su oni napravili utvrdu. Znaju da dolazimo.
Pazi Dhanu, znaju da ti nemaš emocije, i postoji način da ti ih od blokiraju.
Onda bi mogao biti u opasnosti, jer emocije te čine drugačijim.
Znam o čemu govoriš. No pripremio sam se. Od kad sam otišao od učitelja, pa sve do sad mirne su mi misli. Što moraš priznati uz sve što prolazimo nije ni malo lako?!
Oblaci su puni snijega. Zamoliću jednu od vila da nam pomogne. Ona se zove Andre. Teško je uočljiva ljudskom oku, njeni tragovi su nevidljivi. No ona uči oblake i govori im kojim smjerom da idu. Reći ću joj da rastjera oblake, da bi smo došli do zemlje u kojoj živim. Tu se nalaze Vilina vrata.
Alkima izgovori riječi na vilinskom jeziku i nakon par trenutaka, Dhanu Vuk vidje stope koje im prilaze. Dobrodošla Andre!-reče Alkima. Trebamo tvoju pomoć. Rastjeraj oblake da bi snijeg prestao da pada. Vrijeme teče, a projekt zauzima sve više prostore zemlje ljudi. Samim tim, i naš svijet je u opasnosti. U trenutku se pred njima prikaza lik Andre. Naime čim se zadrži na jednom mjestu duže vrijeme postaje vidljiva. U redu pomoći ću Vam. Djevojka se vinu pod oblake i oni počeše da putuju, a snijeg prestade padati. Svi se gledaše u čudu. Tek Feniks progovori. Do skora nisam vjerovao u postojanje vila, a sad putujem sa njima. Putnici su se okupili i krenuli su, sa saonicama.
Trebalo je stići do Vilinih vrata. Feniks je držao u rukama mapu i vodio je svoje sad već prijatelje ka pećini Vilinici. Bilo je potrebno doći u određeno vrijeme noći jer tada ako ugledaš mjesec kroz taj prostor, moguć je ulaz u Vilin svijet pred zoru. Kad su stigli,vidjeli su neobičnu kreaciju nastalu od stijena nalik vratima.
Alkima izađe iz saonica i stade pred stijenu. Dhanu Vuk, ako kroz ova vrata ugledamo mjesečev srp i on bude zlatan i svijetao poput lađe, pred zoru će nam se otvoriti vrata. Tada ćemo ugledati vilu koja sjedi u lađi. Ona je samovila, živi u osami zove se Durđa. Ona će nas odvesti do Nadanojle glavne vile. Ostaje nam da čekamo. Družina Putnika Odmetnika je čekala i gledala prema vratima. Taman kad pomisliše da mjesec neće doći, on se pojavi. I bi svijetao, i zlatan baš poput lađe. Znači vrata će nam se otvoriti reče Leptir?!
Hoće Leptiru, hoće!- dobaci Alkima.
Sad bi bilo dobro da odspavamo- reče Dhanu Vuk! Ući ćemo unutar pećine i založiti vatru.
Ja ću čuvati stražu- reče Manik (Jelen).
I tako utonuše u san u pećini, a već pred zoru biće u Zemlji Vila.
Manik je čuvao stražu i ložio vatru jer noć u pećini bi hladna.
Budite se ljudi uskoro će zora!- reče Manik.
Polako, budni smo mi, čim nas ti zoveš!- reče Feniks.
Inače Feniks je bio iskren čovjek i rekao bi uvijek ono što mu je na pameti. Ostali su se već bili navikli na te njegove karakteristike. Jer jedni druge su prihvatili bez obzira na raziličite karaktere.
Petorka Odabranih je stajala i gledala kako se vrata otvaraju. Voda pred njima, a u lađi sjedi vila Durđa. Alkima, vidim stigla si sa družinom! Hajde šta čekate, ulazite u čamac?! Vidi ti njih, kao da vilu do sad vidjeli nisu! Ne brinite, Durđa je takva, neukrotiva je vila, to joj je u prirodi. Ali je pouzdana, i ona će obaviti svaki zadatak koji joj zadamo. Jedino ona smije lađom po vodi ploviti.
Ulazite ljudi vrijeme je da idemo!- nestrpljivo dobaci Durđa.
Plovili su lađom oko sat vremena, da bi nakon tog stigli do nečeg o čemu su samo sanjati mogli.
Vidjeli su Zemlju Vila, jedan cijeli svijet koji je bio nestvaran, koliko god su dobro vidjeli svojim očima ljepotu oko njih. Oko njih su bili prirodni izvori koji su se u slapovima spuštali. Sve je bilo zeleno, cvijeće koje dosad nisu niti vidjeli. Vile su imale krila i letjele su iznad lađe. Znali su ko dolazi i da su oni ti koji će sačuvati Svijet iluzije i spasiti Stvarni svijet.
Pođite za mnom!- reče Jerina. Vila koja je znala odabrati metu i uvijek je gađala u sam centar. Dhanu Vuk, ti ćeš nakon sastanka kod vile čuvarke, ići sa mnom da vježbaš gađanje lukom i strijelom. Izradili  smo  za tebe poseban luk i strijele. I njih ćeš ponijeti sa sobom. Jer oni su izrađeni od materijala pronađenog iz drevnih vremena, i imaju određenu moć. Naime posuti su zlatnom prašinom vila. Njih ćeš upotrijebiti u trenutku kad budeš došao pred vođu Ambija. Do tada ih čuvaj kao najveće blago.
Hvala ti Jerina.- reče Dhanu Vuk. Zahvali Alkimi, ona nam je poslala poruku da pripremimo to za tebe. Imate sreće što vam ona pomaže, jer je izvrstan mačevalac. I većinu svog zadataka u misiji je ispunila. Kad dođe vrijeme svako od vas će poći svojim putem, znaćete kad.
No dobro, sad idemo kod Nadanojle, već nas očekuje. Ušli su u veliku prostoriju gdje je na tronu sjedila Vila Čuvarka. Ona je pomagala svoj djeci koja nisu imala dom i čuvala ih. Otud su je prozvali Čuvarkom. Dobrodošli Putnici Odmetnici, vaša družina je mala no vaše spretnosti su velike. Dugo sam čekala vaš dolazak, no došao je i taj dan. Dhanu Vuk ti si mladić koji će zaustaviti ovaj projekt koji su započeli Ambi ljudi, i vaša borba tek počinje. Kad odete iz naše zemlje, bićete potpuno na njihovoj teritoriji. Kao što ti je Jerina rekla luk i strijele te čekaju. Pored tog dobićeš i moć da razumiješ vilinski jezik. Ovo je knjiga u kojoj su riječi, učićeš ih brže no što to inače biva.
Leptir ti ćeš dobiti biljke kojima ćeš liječiti svoju družinu, te ćeš odista moći biti Leptir.
Feniks ti ćeš dobiti moć da budeš ta ptica što se diže iz pepela i ponovo rađa. Letjećeš kad god opasnost prijeti tvojoj Družini. Cijeli odred Feniksa će doletjeti na tvoj poziv. Manik (Jelen) ti ćeš Odmetnike provesti kroz šumu Oskoruša u njoj vlada Kor. Ti si gospodar šume i drveće će te slušati. Trebaš pronaći način da se izboriš protiv Kora. U šumi se nalaze prirodni izvori vode. Ta voda je potrebna ljudima. Kad se budete sreli upotrijebi svoj um. Tebi dajemo moć da uvijek nađeš izlaz. Alkima ti imaš sve što ti je potrebno. Tvoj čip smo još unaprijedili i brže ćeš obrađivati podatke o ljudima.Vježbajte dok ste još ovdje, odmorite i već sutra polazite. Srest ćete svoje prve protivnike kad izađete iz naše zemlje. Alkima će vam reći sve o njima. Kad napustite Zemlju Vila i prođete kroz vrata zima završava, i počinje proljeće. Put koji ste prešli je bio put učenja, vrijeme je da ostatak puta bude primjena naučenog! Sretno. Dhanu Vuk i ostali se zahvališe Vili Čuvarki i odoše vježbati svoje vještine. U ranu zoru Odmetnuti su uzeli sve što su im Vile poklonile i krenuli su ka lađi gdje ih je čekala Durđa. Ušli su u lađu i krenuli ka izlazu spremni da pomognu svojoj zemlji. Vrata su se već otvorila i brzo su se iskrcali iz lađe. Pozdravili su se sa Durđom i prošli u stvarni svijet, odnedavno svijet Ambi ljudi. Vrata Zemlje Vila su se zatvorila, a pred njima su bili oni najvažniji zadaci. O njima i o hrabrosti Odmetnute Družine tek treba ispisati priču u sljedećem nastavku.
Do novih avantira Družine:Veliki pozdrav čitaoci !





ponedjeljak, 19. rujna 2016.

Putnici odmetnici

Pred njim je njegov grad, iako je tek prošlo nekoliko mjeseci bio je gotovo pust.
Učitelj mu je rekao da bi mogao zateći takvu sliku, po povratku. Onaj koji pleše sa vukovima, više nije bio isti, i bio je spreman da odbrani grad u kom je odrastao. Ušao je u napuštenu zgradu, gdje je bio smješten centar Tehnoloških otkrića. Tu su bili svi patenti koji su se čuvali. Zgrada je bila oštećena i nedostajali su mnogi podaci. Nije znao odakle da počne, tehnologija mu nije bila poznata.
Zapravo, uvijek je živio mimo modernog svijeta. Zato su ga mnogi smatrali drugačijim.
Kad je pobjegao iz zemlje, nosio je tek knjige sa sobom. Govorio je da sve što mu treba piše u njima.
Ostalo je naučio od učitelja i Navaho Indijanaca.Vratio se hrabriji, i mirnih misli. Nije ljude gledao kao neprijatelje, ali su njega smatrali za veliku pretnju. Prema nekim predanjima iz drevnih vremena, u savremenom vremenu pojaviće se mladić koji će zaustaviti projekt. Taj projekt je pokrenula nekolicina ambicioznih ljudi. Željeli su preuzeti zemlju koja spaja svijet iluzije i stvarni svijet.
Njegov zadatak je bio da zaustavi realizaciju tog projekta. Krenuo je sam u tu ni malo laku misiju, koju je želio ispuniti. Prošao je dalek put i imao mnogo odricanja, znao je da povratka nema i da treba emocije odvojiti od racia. To je bio jedini način. Odlučio je da ne smije dozvoliti nikom da mu se približi i upozna sve njegove mane. Bio je sanjar, a postao je neobičan čovjek.
No, dok je pregledao dokumente koji su ostali pred njim se pojavila djevojka sa maskom.
Ko si ti?- upita je Onaj koji pleše sa vukovima.
Ja sam Alkima iz porodice vila !- odgovori ona.
Lutam morima, pozvali su me preci iz drevnih vremena.
A ti, ko si ti?
Ja sam Onaj koji pleše sa vukovima.
Ti si taj koji će zaustaviti projekt?
Otkuda ti to znaš?
Čitala sam u knjigama. Trebamo ti dati drugo ime. Od sad, pa nadalje bićeš Dhanu Vuk. To je znak strijelca. Ti nosiš luk i strijelu, i pobijedio si u igri Vukova. To nitko, do sad nije uspio. Rekli su mi da ti to kažem, kad se sretnemo.
Pred nama su veliki zadaci, neće nam biti lako. Poslali su me da ti pomognem. Ti si čovjek koji nema emocije jer su izbrisane, napravili su ti blokadu emotivnih misli. Jedino tako ćeš moći biti spreman za sve borbe koje nas očekuju. No, ti to sve već znaš. Dobro su te pripremili. Mene su obučili ljudi sa sjevera. Oni su poznavaoci drevnih vještina. Rekli su mi da sam poput sjene. Otud je moje novo ime.
Dobar sam mačevaoc i analizator. Meni su ugradili čip i ja sam ti kao kompjuter. Kad ugledam čovjeka svi podaci o njemu su mi ispred očiju. No ne mogu im čitati misli. Ti to možeš. Znači htio, ili ne ja idem s tobom?! Jer jedino kao tim možemo uspjeti. Naš zadatak je da pronađemo dokumente koji su ukradeni iz zgrade. Prema informacijama kojim raspolažem nalaze se na kraju grada u skloništu ambicioznih ljudi.
Kad to pronađemo imaćemo potrebne podatke na kojim se nalaze mnoge tajne, među njima i ona koja otkriva razlog ove pobune. Onda nam predstoje borbe. Gotovo nikom ne smijemo vjerovati.
Čak ni sami sebi. Zato idemo zajedno, da bi jedno drugo upozorili kad budemo na rubu da pogriješimo. Zapamti, najvažnije je da ostaneš čovjek kao što si urezao na drvetu.
Vrijeme je da krenemo. Prvo odredište nam je Kuća Odmetnika gdje se nalaze ljudi koji su na našoj strani.
Oni su se odmetnuli i obučili su ih da bi nam pomogli. Neki od njih će krenuti sa nama.
Njihova pomoć nam je od velike važnosti. Poznaju i naskrivenije kutke grada.
Oskudica je u hrani i vodi. No postoje još neotkriveni izvori. Trebamo ih pronaći, i pomoći našem sugrađanima.
Onda idemo Alkima. Iako mislim da bih trebao ići sam.
Rekli su mi da si prilično tvrdoglav, no i ja sam! Tako da ne trebamo gubiti vrijeme na naše karaktere već ići dalje.
Dhanu Vuk je krenuo sa svojim vjernim pratiocem. Zaista ona je bila sjena koja ga je odlučila pratiti. Emocije su mu bile blokirane, tako da nije mogao odreagovati kako je želio.
Krenuli su stazama kojim jedino putuju odmetnici. Ona je nosila mapu tih puteva i vodila ih je ka
Kući Odmetnika. Stigli su u zoru, i dočekao ih je vođa. Stigli ste u pravo vrijeme. Projekt je već uveliko započeo. Opasnost prijeti sa svih strana. Moji ljudi će poći sa vama. Odabrani su svi oni koji imaju vještine potrebne za vaš put. Ovo je mala, ali odabrana ekipa.
Dakle da vam ih predstavim redom. Dobili su imena prema njihovim karakternim crtama. Ovo su: Leptir, djevojka koja je nježna na prvi pogled, no veoma je brza i veliki je borac, Feniks, čovjek koji je postojan i pošten. Čuvaće vas i voditi na ovom putovanju zna svaki dio ove naše zemlje. I na kraju no vrlo bitan dio vašeg tima je Manik (Jelen)  on poznaje jezik Narena plemena. Jedino on vam može prevesti poruku drevnih naroda.
Uz to će voziti saonice koje vuku njegovi psi. Zima je ove godine dosta jaka. Trebali bi stići do proljeća na odredište gdje se nalaze ljudi koji su započeli projekt.
Čeka vas dug put i mnoge prepreke koje trebate preći. No od vaših međuljudskih odnosa zavisi uspjeh cijele misije. Svi ste karakterno različiti, no vjerujem da ćete uspjeti pomiriti vaše razlike.
Budite mudri, ne vjerujte nikom osim vašoj intuiciji. Svi ste prošli različite obuke, i svako od vas će imati svoju ulogu u ovoj misiji. Želim vam mirne misli, tihe korake i pronicljiv um. Vaša družina ima ime. Od sad pa nadalje vi ste Putnici odmetnici!
Dhanu Vuk je okupio ekipu i došlo je vrijeme polaska. Oni kreću na put dok veje snijeg. Pred njima je velika odgovornost. Jer, tih pet ljudi treba spasiti zemlju. No to je priča koju tek treba ispričati u trećem nastavku. Ovo je drugi dio priče, prvi je napisan u priči Vukovi, lukovi i strijele.
Do sljedećeg putovanja: Veliki pozdrav!

subota, 10. rujna 2016.

Vukovi, lukovi i strijele

Tamo u planinama, gdje rijetko ko nogom kročiti može, on je stigao prije nekoliko mjeseci. Bio je iscrpljen od puta no više od ljudske ambicije. Naučio je na duhovnom nivou sve što mu je prenio riječima jedan čovjek. Čovjek koji ga je razumio. Koji je živio na vrhu planine mimo svijeta koji odavno postade kavez, a ljudi u njemu zarobljenici.
Kad je došlo vrijeme povratka učenik reče: Učitelju nisam spreman da se vratim! Nisi bio spreman, ni da dođeš! Pa ipak, si došao! Kad dođeš do Indijanaca, daće ti luk i strijele. Naučiće te da vidiš centar mete, bez da te nešto ometa sa strane. Isključi se iz svega i budi koncentrisan na metu. Ne budi sebi prepreka, onog trena kad vidiš da se gusjenica pretvori u leptira. Otpleši ples u igri vukova. Dok plešeš pored vukova osjetićeš strah. Ne, on nije oko tebe, strah je u tebi! Vukovi dolaze, vukovi odlaze, ti odveć naviknut na poraze, shvati sad, vrijeme je za pobjede.
Dok stojiš na rubu i bojiš se da skočiš, skoči sa strahom se suoči. Živjećeš  sa Indijancima i vukovi će ti postati drugovi. Kad dođe vrijeme da kreneš oni će ti reći. Ja sam te obučio na duhovnom nivou, oni će te pripremiti za opstanak. Sretaćeš na putu ljude koji su ti pomogli, vrati im dobrim.
No jednako tako sretaćeš i one koji ti nisu pomogli. Njima pomozi još više. Ne, da bi im dokazao
kako si ti čovjek, već da sami uvide da njihovi udarci nisu ostavili ožiljke na tvojoj duši. I da te nisu oblikovali, prema sebi. Tako će znati da nisi postao jedan od njih. Prirodi vrati isto onoliko, koliko ti je ona dala. Za svaki ubrani plod posij, jedno sjeme. Za svako posječeno drvo, posadi novo.
Ponesi uspomene, ostavi otiske i naslijeđe za nove generacije. Spavaj pod vedrim nebom, gledaj mjesec i zvijezde, one govore. Sunce će te pratiti i uvijek biti tvoj kompas dok je dan.
Kad budeš došao do prelaza, nema povratka, tek tada trebaš upotrijebiti um. Jer sve dosad ti je bio lakši dio povratka. Dvije strane spaja most. Trebaš ga preći. Dok budeš prelazio, sve što si naučio ponovi. Kad pređeš na drugu stranu okreni se i pozdravi prirodu, i ljude koje si sreo dok si bio učenik. Zatim se ne okreći više za sobom i idi ka povratku. Kad stigneš u tvoju zemlju, znaj da se mnogo tog promijenilo, otkad si otišao. Čak i ono što si mislio da je isto, više nije.
Iako vrijeme u tvojoj zemlji teče brže no kod nas, izbivao si tek par mjeseci.
Budi spreman da neki ljudi nisu više na tvojoj strani. Jer kao što si naučio ljudi su poput vjetra.
Mijenjaju strane i pravac. Ne možeš vjerovati nikom, osim sebi. Čak i od tebe samog ti prijeti opasnost. Ako dozvoliš, da te uvjere u suprotno od onog kako jeste. Kad dođeš do table ureži u drvo  šta i ko ćeš biti? Na staro povratka nema, no da li ćeš biti odmetnik, osvetnik ili neobičan čovjek zavisi od tebe?! Ta odluka biće tvoj dalji put.
Mladiću vrijeme je da kreneš. Još štošta ćeš sresti na putu, no više od onog što ti rekoh ne smijem reći. Snađi se, to ti je poruka za prepreke koje te još očekuju.
Učitelju, hvala vam na svemu! Vrijeme je, da se vratim tamo, odakle sam pobjegao.
Mladić je uzeo stvari i krenuo na put povratka. Učitelj je znao koliko ga težak put očekuje, no vjerovao je u njega.
Mladić je krenuo sa planine da bi stigao do nastambe, gdje su bili Indijanci iz plemena Navaho.
Znali su da dolazi i dočekali su ga kao gosta. Poglavica mu je poklonio luk i strijele.
Te ga je odveo do mjesta gdje su ostali članovi plemena slikali, slike od pijeska.
Zašto trebam naučiti slikati, slike?- reče mladić.
Svako zašto, ima svoje zato!-odgovori poglavica.
Dok budeš slikao, slušaj pjesmu i budi mirnih misli. Neka tvoje ruke vodi ritam pjesme.
To će ti donijeti mir, tako ćeš lakše pogoditi lukom i strijelom sredinu mete.
Naučićemo te da čitaš tuđe misli. Kad čovjeka pogledaš u oči, i čuješ šta govori znaćeš i šta misli.
Zato ćeš plesati u igri vukova. Kad pobijediš taj strah bićeš spreman za povratak.
Rano liježi, još ranije ustaj. Ovdje ćeš provesti nekoliko dana, a imaš mnogo tog još za naučiti.
Učitelj te pripremio na duhovnom nivou, mi ćemo te pripremiti za opstanak.
U noći plesa sa vukovima, um je trebao biti miran, unutrašnji strah je svladao meditacijom.
Izvana je bio siguran, hladan poput zime. Vukovi su kružili oko njega, ostajao je miran.
Jer znao je da vukovi strah prepoznaju, a proći taj zadatk bilo je od velike važnosti.
Ples je trajao sve dok mjesec nije zamjenilo sunce. Mladić je pobjedio u igri vukova, to je bio znak da je postao član Navaho plemena.
Slike od pijeska su postajale sve preciznije, samim tim i centar mete je pogađao sve češće.
Mladić je poslušao poglavicu i ispunio sve zadatke.
Kad je osvanuo prvi dan jeseni poglavica reče: Vrijeme je da kreneš!
Zima će kroz par mjeseci, trebaš stići do svoje zemlje!
Zapamti ovo: Kad se vratiš nemoj postati osvetnik, to oni očekuju i spremni su na tvoj povratak.
To ti je i učitelj rekao. Čuvaj svoj grad, ali ni jednog trenutka ne dozvoli da njihove ambicije utiču na tvoje emocije. Sve što si ovdje naučio biće ti od pomoći. Odavde, pa nadalje putuješ sam.
Sretno! Navaho pleme ti ostaje prijatelj, koji će te čuvati, mada se više nećemo sresti u ovom obliku.
Kad zatrebaš našu pomoć pozovi nas ovim rogom i mi ćemo doći u liku životinje.
Hvala vam poglavico na svemu!
Sretan put!- reče poglavica.
Mladić je krenuo ka šumama, jer trebalo je preći još mnogo kilometara i stići kući prije zime.
Na putu ga čekaše mnoge prepreke i snalazio se primjenjujući sve što je naučio. Jedan vuk ga je vjerno pratio, jer Indijanci su znali da onaj ko izdrži u igri vukova, zaslužuje poštovanje. Te mu se tada dodijeli vuk koji ga prati do raskrsnica dvije zemlje. Mladić je nazvan Onaj koji pleše sa vukovima.
Ispunjavao je sve ono što mu je učitelj zadao. Za svaki plod, posijao je sjeme, za svako posječeno drvo, posadio je novo. Pomogao je svima, bez osjećaja nadmoći.
Zima je polako dolazila i mladiću bijaše sve teže raspoznati put. Jer snjegovi počeše ranije padati, no što bi običaj. Vuk mu je pomagao koliko god je mogao. Onda mladić puhnu u rog i ubrzo doleti sova.
Tada Onaj koji pleše sa vukovima krenu za sovom. Jutro se bližilo i sova napusti mladića i vuka. Pred mladićem se ukaza raskrsnica dva svijeta. Vuk odstupi korak unazad. Onaj koji pleše sa vukovima mu se zahvali: Dalje prijatelju idem sam! Sretan ti put! Pozdravi svoj čopor, naučih mnogo od vas.
Pred njim se nađe tabla gdje je trebao upisati odluku. Šta i ko će biti? Urezao je u drvetu sljedeće riječi: Bio sam običan  čovjek,  neobičan postadoh i to ću ostati! Uzeo je stvari i kročio na svoju zemlju. Osjetio je olakšanje, kao da je sav teret pao sa ramena. No isto tako znao je da je on taj koji treba čuvati svoju zemlju.
To je odveć posebna priča, o čovjeku koji je plesao u igri vukova i odnio pobjedu.
Poruka posta: Ako ste na raskrsnici, odaberite smjer kojim ćete ići.
Ponekad je to dalek put, put koji Vi možete preći!
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav čitaoci!






četvrtak, 1. rujna 2016.

Mistična djevojka

Postojao je jedan otok . Pričali su, o njemu priče, i kako mnogi brodovi zalutaše dok ploviše mirnim morima. Odjednom bi se pojavili talasi i struje bi ih naglo ponijele i nestali bi. Taj otok bi prozvan zabranjenim. Neki su čak govorili da se iz mora pojavi djevojka u plavom i kao talas odnese brodove. Naravno mnogi, u tu priču nisu vjerovali.
Mladi kapetan broda koji se trebao uputiti na putovanje, odlučio je (bez obzira na upozorenja) otići do tog otoka. Naime bilo mu je to prvo putovanje u ulozi kapetana. Bio je avanturističkog duha i ta priča o djevojci koja se pojavi odjednom na moru, mu se učini zanimljivom.
Brod je krenuo na putovanje, mladi kapetan je mislima već bio na otoku. Zamišljao je djevojku u plavom i kako izgleda. More je bilo mirno bez oluja. Danima su putovali, a kopna nije bilo na vidiku.
Ubrzo se približavamo otoku koji je zabranjen. -reče časnik.
Idemo do otoka!- odgovori kapetan!
Ne bi Vam savjetovao kapetane, mnogi brodovi se nisu vratili!
Ja u tu priču o djevojci ne vjerujem, jer znam da su struje velike.
Udružene sa vjetrom brodove učini plijenom.
Razumijem o čemu govorite, no insistiram da nastavimo!-odgovori kapetan.
U redu kapetane, na Vašu zapovijest idemo!
More se već počelo buniti i valovi postajaše sve jači. Nebo iznad njih bi mirno, nikakve oluje ne bi na vidiku. Najednom struje počeše nositi brod. Članovi posade su pokušavali održati brod na površini mora, ali bilo je gotovo nemoguće, bura je bila sve jača. Kad su pomislili da će brod potonuti iz mora je izronila djevojka u plavom poput talasa, baš kao što pripovjedaše svjedoci koji su se uvjerili u njeno postojanje. Kapetan je gledao iz svoje kabine, i nije mogao vjerovati u ono što je vidio pred sobom. Djevojka je svojom haljinom zaklonila brod od oluje i poslala ga ka otoku.
Članovi posade su bili začuđeni. Ona je pomogla da brod ne potone.
Kad su stigli konačno su imali kopno pred sobom, mogli su usidriti brod i zakoračiti na otok.
Priroda neopisive ljepote, je bila svuda oko njih. Proputovali su pola svijeta, no da postoje takva čuda nisu mogli ni sanjati. Zato su ga zvali zabranjenim!- reče kapetan. Jer da se prije znalo za ovakve ljepote mnogi bi već odavno uništili ovaj otok. Sigurno ima i skrivenoga blaga na njemu?- reče časnik.
Vrlo vjerovatno, dok djevojka čuva njegovu lokaciju. Pitanje je zašto je baš nama dopustila da dođemo do njega?- odgovori kapetan.
Mogli bi smo ostati zarobljeni ovdje, jer brod je poprilično oštećen od oluje. Trebaće nam mnogo vremena da bi uopšte mogao ploviti. Sem tog nismo u mogućnosti ni da ga popravimo, nemamo potreban materijal. Vjerujte časniče, na ovom otoku ima hrane i bar članovi posade neće biti gladni.
Za ostalo ćemo se pobrinuti, pronaći ćemo način da se vratimo našim domovima.
Sad me zanima ko je ustvari djevojka koja nas je spasila? Jer nisu istinite priče koje su nam pripovjedali. Istina je da ona postoji, ali nije odgovorna za nestanak svih brodova!
Njih su struje odnijele i nestali su negdje dalje od ovog otoka. Ona je samo pokušavala da ih zaštiti.
Potražiću je, iako je već noć. Sretno kapetane! Hvala Vam časniče!
Kapetan je čekao na obali mora, vjerujući da će se djevojka kad tad pojaviti!
Taman kad je poželio da krene nazad ka članovima posade ona se pojavila.
Kapetan je gledao u nju. Na njenom licu nije bilo emocija. Bila je mistična. Zapravo sve oko nje je bilo takvo, da ni ona sama nije mogla biti drugačija.
Imala je crnu kosu, smeđe oči i plavu haljinu, plavu poput mora. Kao da su je talasi skrojili za nju.
Hvala Vam što ste spalili moju posadu, uključujući i mene!- reče mladi kapetan.
Ona je ćutala i gledala prema moru. Ne boj se, i ti si za sve nas stranac. Tako da ću ti priznati da se i ja pomalo bojim tvoje pojave i ovog otoka. Znači oboje smo na istom. Nepoznati smo jedno drugom.
Ne znam da li i razumiješ sve ovo što ti govorim? No svejedno, razgovor je svakako prijatniji od tišine među ljudima. I dalje je ćutala samo je uputila pogled prema njemu.
U redu razumijem ti voliš tišinu! Ko zna, možda si mi njom sve i rekla, samo te ne razumijem, bar zasada.? No obećavam da neću odustati sve dok ne budemo riječima zamijenili tišinu. Ostavljam te tvom moru, odveć je kasno i vrijeme je da se pridružim mojoj posadi. Sutra će mi misli biti mirne i razmisliću kako dalje. Sad sam već umoran, a misli lutaju. Želim ti laku noć mistična djevojko!
Kapetan se vratio nazad i otišao da spava pod vedrim nebom. Djevojka je ostala na obali, gledajući u nebo i zvijezde koje sijaše neobičnim sjajem. Prošlo je već gotovo mjesec dana, i ljudi polako gubiše strpljenje i nadu da će se vratiti svojim domovima. Kapetan je odlazio svake noći na obalu pored mora i sretao je djevojku, koja je i dalje ćutala. No ne mareći za to razgovarao je sa njom. On riječima ona pogledom. Tako je u dogovoru sa časnikom i ostatkom posade dogovorio da će još jednu noć pokušati saznati od djevojke bilo šta, što bi im moglo pomoći da se vrate!
Opet je otišao i kao po običaju sreo je djevojku. Mistična djevojko, danima dolazim ovdje, govorim riječima, ti pogledom. Samo što ne mogu u nedogled tako, iako sam veoma uporan i tvrdoglav!
Ali nisam ovdje sam, ovdje je i moja posada, oni imaju porodice koje ih čekaju. Nemaju nikakvih vijesti o njima, i možda su već i izgubili nadu. Dakle da sam samo ja u pitanju, razumio bih tvoje ćutanje! Ali ovdje je riječ o mnogo ljudi. S toga te molim za pomoć! Pomozi nam, i reci kako se možemo vratiti našim domovima, gdje nas čekaju naše porodice. Ukoliko ne postoji način, razumje ćemo i neću te više tražiti. Iako ne bih volio biti stanovnik ovog otoka, bez obzira na ljepote koje ima. Ti imaš svoj dom, mi bismo rado da se vratimo tamo gdje živimo.
I kad je već pomislio da je vrijeme da odustane, ona je progovorila.
U redu pomoći ću vam! Ona govori, ne mogu da vjerujem?! Da li si cijelo vrijeme slušala sve ovo i razumjela? Zašto prije nisi progovorila? Zato jer nije bilo vrijeme!
Kako sad jeste vrijeme? Za sve je potrebno vrijeme, pa tako za tebe i tvoju posadu isto vrijedi.
Ko si ti ako smijem znati mistična djevojko?
Ja sam kćerka valova, dijete mora, tajna otoka! Neko, ko živi ovdje. Ne znam kako sam dospjela ovdje, bila sam dijete. No naučila sam pričati sa valovima i morem. Prozvali su me njihovim djetetom. Svi brodovi koji su bili blizu otkrića ovog otoka, su nestajali u strujama, misleći da sam ih ja potopila. Zapravo ja sam ih pokušavala spasiti. Neki su se (vidjevši da im prijeti opasnost) vraćali prije nego bi oluje počele.
Znam da su pričali o meni kao o nekom čudu, pritom dodajući i neke neistine.
No njihov jedini protivnik je bila znatiželja. Naime na ovom otoku postoje neviđena blaga, kakva samo sanjati možete vi ljudi iz velikih gradova. Postoji grad iza ovog otoka, vama je nevidljiv.
Zapravo, otok skriva grad. Ja sam čuvar prolaza. Talasi i oluje su procijep u vremenu.
Vi ste dobili priliku da dođete do otoka, dalje ne možete. Znači mi smo posebni gosti?
Niste posebni gosti. Mi znamo ko nam dolazi jer imamo prozor u vaš svijet.
Kapetane vaša hrabrost i istrajnost su nam poznati od ranije. Znamo za sve vaše avanturističke poduhvate i duge plovidbe, sa uspješno izvršenim zadacima. Vi ste odabrani da dođete do ovog mjesta radi zadatka koji će vam biti dodijeljen. Ovih mjesec dana koliko boravite na našem otoku su bili test vaše upornosti i odanosti. Dok god sam ja ćutala, vi ste imali strpljenja, u prilog vam ide vaša izrazita tvrdoglavost. Volite sve što je tajanstveno i odan ste čovjek. Upravo ste zato Vi odabrani za čuvara naše tajne. Mi ćemo pomoći vama, vi nama. Naši ljudi će dostaviti potreban materijal za popravak  vašeg broda i na taj način biće vam omogućen povratak. Sve ono što sam vam ispričala ostaje tajna. Dogovoreno! Iako ne znam zašto od svih brodova i kapetana odabraste moj brod i mene?
Vi niste htjeli vidjeti otok, već saznati istinu o djevojci koja potapa brodove! Vi ste avanturista, niste pohlepni! Ni jednog trenutka niste tražili blago, već riješenje za povratak vaših ljudi njihovim domovima. Neka naš grad ostane skrivenim drugim brodovima i posadama.
Vaša želja biće ispunjena, dok god plovim ovim morima.
Vrijeme je da se pozdravimo. Više se nećemo sresti. Dakle kapetane sretan vam put i mirno more vam želim. Mistična djevojko, sretno i tebi. Vaša tajna je sigurna.
Kapetan se vratio na otok, objasnio časniku i posadi da će dobiti materijal za popravku broda.
Zamolio je posadu da ne pitaju ništa već da rade kako bi što prije stigli kući.
Nakon nekoliko dana radova, kapetan se sa posadom otisnuo na more i vratili su se svojim kućama.
 Te noći kad je vidio djevojku, bio je to posljednji put da su se sreli iako je još mnogo puta plovio morima i tražio pogledom djevojku u plavom sa očima boje badema. No nisu se sreli. A on nije znao da ga je ona pratila i čuvala gdje god je plovio. Mnogi nisu vjerovali da je djevojka spašavala brodove i da je njima pomogla. No kapetan je znao tajnu otoka i čuvao je, sve dok ona nije predana novom kapetanu. Još uvijek djevojka čuva grad i još uvijek je kćerka valova, dijete mora i neobična svima koji su je vidjeli.
Dragi čitaoci, priča je nastala inspirisana kreativnim radom jednom slikom koju sam napravila.
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav!
Ovo je slika koja je ispričala priču!




Ljudi nisu etikete, oni su ljudi

Ponekad tužna, ponekad sa osmjehom na licu. Ponekad sretna, ponekad sjetna. Slijed nadasve logičan, a opet za druge sam čovjek neobičan. ...