Postovi

Prikazuju se postovi od prosinac, 2016

Maslačak osmijeh, šalje daljinama

Slika
Mjesec i zvijezde prosule prašinu zlatnu. Pomoću nje slikam, slike na platnu.
Jutarnjom rosom umivam lice, nitima paučine snove tkam. Znaš li ko sam ?
Letim sa pticama, slobodna, mislima. Dom mi je u planinama, tamo, gdje je netaknuta priroda. Sasvim obična, ipak tajanstvena.
Imam neobičan dom, izgrađen od snova, sve sam ih istkala tako je ta kućica nastala.
Unutar kuće sve neobične sitnice, i sa knjigama velike police. Mali sto i stolice, šoljice za čaj i čajnik stari koji za godine ne mari. Još uvijek u njemu najljepši čaj se pravi.
Pogled kroz prozore seže sve do cvijetnih polja. U blizini je šuma, i mnogo izvora.
Najljepša voda koju pijem, nalazi se u njima. Tu voda pada u slapovima.
Plešem u ritmu prirode, njene ljepote moje korake vode.
Jutra su najljepša kad te iz snova pjesma ptica dozove, pa ideš sa osmijehom u avanture nove.
Kad otvorim prozore vidim ljepote, vidim zelena prostranstva i cvijet kako latice otvara.
Sve se budi iz sna, doručak na stolu miriše. Poneka kap kiše, …

Pokloni su, u kutiji, ti je otvori !

Slika
Ona ide koracima tihim, kao po oblacima da kroči. Njene zelene oči neku tugu kriju. Njene usne se ne smiju. Na licu njenom pomalo snenom dječji odraz kao trag davne sreće.
Prolazi i dolazi do djeteta koje u korpi čuva i prodaje cvijeće.
Suze u dječjim očima u njoj probudiše empatiju. Nježno zagrli dijete i odluči kupiti, iz korpe svo cvijeće.
Vrati osmjeh na lice djeteta i nastavi dalje jednako tihim koracima.
I tako dok ide putem tim ugleda mladića pored klupe kako nekoga čeka, zatim vidje djevojku kako se približava iz daleka. Uzela je svo cvijeće i njemu poklonila upravo dok je stizala djevojka.
Mladić u čudu reče: Hvala!
-Kako ste znali i prepoznali da to je moja djevojka koja iz daleka dolazi?
- I baš pomislih gdje da kupim cvijeće ali prodavača nema, iako su ovdje skoro svako veče?!
Ona ništa ne reče samo ga pogleda, pogled bi dovoljan, tu riječ ne treba.
Mladić djevojki cvijeće pokloni i oni ostaše zagrljeni i zaljubljeni.
I taman kad krenu svojim putem dalje, mladić joj reče s…

Čovjek sa neke druge planete

Slika
U jednom gradu ulica, posred ulice stolica i bezbroj ljudskih lica.
Na stolici sjedi čovjek i gleda kako ljudi prolaze. Žure, jure, idu dolaze i odlaze.
On gleda i blago se osmjehuje.Pomalo sanjar, ponekad dijete, čovjek sa neke druge planete.
Lutalicom su ga zvali. Ko je on bio stvarno, nisu znali ?!
I možda im neobično toliko bilo ne bi, da on posred ulice na stolici ne sjedi?
U Njegovom pogledu ogleda se daljina, u osmjehu neka toplina, sa usana govori tišina.
Odjeća je stara i cipele su mnoge puteve prošle, skupilo se mnogo putovanja, pa su sa njim zajedno u grad došle. Jedna torba na njoj etikete sa putovanja, o kojim običan čovjek tek može da sanja.
I šešir poseban na glavi nosi, kaže izrazito se njime ponosi, jer vjetru uvijek prkosi.
Prolaze ljudi, jure i žure, ne zastaju, vremena nemaju.
Jedan mladić dođe i reče: Dobar dan gospodine!
Dobar dan, mladiću!
Izvinite gospodine, misli mi se prepliću, pa otvoren sa pitanjima biću.
Znatiželja puka to nije,već želja da saznam kako je …

Kroz portale i kvartale

Slika
Stajati na raskršću, biti dio različitih svijetova, biti poveznica koja će vratiti vrijeme u njegov pravi tok. Znati tajne o kojima drugi nisu ni sanjali. Čuvati ih kao nešto posebno i vrijedno. Donositi odluke bez da se pitaš jesi li dobro odlučio!? Jer znaš da te odluke mogu promjeniti svijet. Pritom ostati dosljedan sebi.
Je li to moguće?- pita Velvet druga koji je, jedini može razumjeti, jer zna kakav je to osjećaj.
Moguće je kao što i sama vidiš. Mi smo ovdje, ova voda iz rijeke je stvarna. Trava po kojoj idemo našim koracima je nešto što je priroda sačuvala. U tvom vremenu, i vremenu mom drugačiji je naš dom. Tamo je malo tog realno, ali jedno znam mi smo ovdje i to nije imaginarno.
U ovom procjepu postoje tri kvartala, u našem vremenu su četiri i potrebna su još dva dana da bi godina bila u isti dan po kalendarima. Ovdje vrijeme ide drugačije, tako da ćemo upotrijebiti matematiku da bi se vratili u naša vremena istog dana. Jedino tako neće doći do promjene vremenskog toka.
U to…

U procjepu vremena dva plemena

Slika
Šta se krije iza vrata kad ih otvorimo, i postanemo putnici kroz vrijeme?
Kad imamo mogućnosti biti dio prošlosti i budućnosti?
Kad naša sadašnjost ostaje zaleđena dok putnika doma nema?
Sva ta pitanja postavljaju sebi Velvet i Nor Otar.
Naime kad se portal otvorio, otputovali su u procjep vremena. Taj procjep je nastao jer su ljudi saznali da je moguće putovati kroz vrijeme i tako unaprijed saznati određene podatke.
Nakon što su ih saznali htjeli su se vratiti natrag. No svi su ostali zarobljeni u procjepu.
Razlog tome je bio što im čuvar portala nije dozvolio povratak u njihovo vrijeme.
Ako bi se vratili promijenili bi tok vremena. Svijet bi bio drugačiji.
Zato je Velvet odabrana da doputuje u sadašnjost i pronađe mladića koji je poseban.
Koji ima drugi dio koda, jer jedino pomoću njega mogu otkriti tačne koordinate gdje se nalaze
svi oni koji su putovali kroz vrijeme. Čuvar portala je kod podijelio na dva dijela. Jer jednoj osobi bi bilo prilično teško nositi tu tajnu. Nor Otar je …