Sa tobom lutam kroz snjegove
Bicikl i kofer u snijegu. Ti i ja kao jelen i srna u bijegu. Jedna priča sa prozora sjećanja koju inje naslika. Neukrotiva divljina u tebi i meni. Idemo kroz tajge oslobođeni. Uzimaš kofer u ruke i stavljaš ga na bicikl. Pružaš mi ruku i gledam te u oči. A tvoje oči su kao jezero Bajkalsko. Tople i daleke. Padaju pahulje po nama nježne i meke. Tope se na kaputima. Dok se okreću točkovi bicikla ti i ja lutamo ulicama. Obavila sam ruke oko tebe i koliko god da je hladno, srcu je toplo, ono ne zebe. Onda kad sam, srela tebe. Vozio si bicikl crvene boje. Rekao si da ti je duša obojana ljubavlju. I da reflektuješ ono što osjećaš. Postao si difrakcija svjetlosti u mom srcu. Otada, otkad znam, sa tobom lutam kroz snjegove. Kao Bajklasko jezero takve su oči njegove. Putuje bicikl kroz divlje ljepote. Svira gitara i tipke klavira. Plavo si oko Sibira. Da li ćeš znati da lutam Bajkalskim jezerom s tvojim biciklom i koferom. Da li ćeš se sjetiti prozora i mog pogleda prema ...