Postovi

Prođoh kroz grad

Slika
Prođoh kroz grad. Sretoh ljude iz pjesme. Svi su muzika svojih koraka. Sunce ih obasja. Kiša im lice pokvasi. A na dlanovima im suze i osmjesi. Prođoh kroz ulice. Sretoh zaigranu djecu.  Puštaju zmajeve da lete kroz vjetrove. A na licima radost i sreća kakvu samo može dijete da osjeća. Zaplesah kroz behar što putuje u proljeće. Osjećam duboko u sebi ljudi opet voljeće. Vidjeh tuge u ljudima. Ja sanjar koji traži put čudima. Da mogu da zagrlim sve tužne ljude. Da zagrljaj melem bude. Vidjeh zamišljene što kraj s' krajem spajaju. Noćima budni i ne spavaju. Kako djetetu pružiti parče hljeba. Dok nevinim očima roditelje gleda. I jedan plišani meda što ga je načelo vrijeme stoji u uglu sobe. Dijete ga zagrli, u njemu nadu traži. Svijete jedno mi kaži. U ovom vrtlogu laži što svaki dan oko nas putuju. Ima li razumjevanja i da li ljudi vide kojim putem sve ide? Nasred ulice čovjekov najbolji prijatelj sjetnim očima pita šta je sa vama ljudima? Ima li istine i iskrenosti ili su to postale ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Dobro veče terco na tišinu

Slika
Dobro veče, terco na tišinu. Dobro jutro, ulični svirači. Dobar dan, ostavljeni i zaboravljeni. Heroji koji ste opstali. U vremenu beznađa, nada se rađa. Dobro veče, riječima koje se ćute. Jer razumiju te. Dobro jutro, gitare i vi vrijedne ruke što ih svirate. Dobar dan, vi sa suzama u očima. I vi heroji što ste vratili osmijehe na licima. U vremenu kojim putujemo, mi se srećemo. Stavila sam na klupu gramofon i vinil ploču pa da pjesme pustim noću. Da se svjetla upale i da se ljudi zagrle. Kroz prozore da puste zore. Da ne ćute, već da govore. I da odistinski zavole. Sakrila sam se od stihova, negdje iznad krovova. Ko sam ja?  Samo sanjar vremena  koji čuva nadu. Jedan čovjek u gradu. Jedna djevojka iz vremena u kom se ne bojite odistinski biti svoji. Prolaze ljudi a gramofon na klupi stoji. I okreće se ploča od vinila. U terci od tišina, čuje se glas pjesme koja nadu budi. Zastaju ljudi i gledam kako jedni- druge zagrle. Otkrivam gdje sam se sakrila od stihova, a lete ptice i...
Objavi komentar
Pročitajte više

Gdje je stvarni osjećaj?

Slika
Gledam prije nekoliko dana prilog u kom čovjek ostavi ružu na ulici kojom prolaze ljudi. Osobi koja uzme ružu u ruke, darovaće nešto. Ljudi su prolazili u svojim mislima ne obraćajući pažnju na ružu. Niko ni da zastane. Njihovi koraci su kročili dalje. Gledala sam koliko je taj osjećaj među ljudima nestao.  Da neko pogleda odistinski i da vidi. U jednom trenutku prolazi djevojka i uzima ružu u ruke. Prilazi joj čovjek koji je cjelo vrijeme gledao šta se dogđa. Djevojka je rekla da joj je bilo žao ruže i htjela sam je spasiti. U tom trenutku čovjek joj kaže imama nešto za vas. Dok ona drži ružu u ruci, on joj rpedaje buket ruža. Ona se nasmije, a čovjek je sretan jer ima nade jer još uvijek ima ljudi koji srcem vide. Često puta vidim to i u svom gradu. Ljude koji prolaze, djecu koja odrastaju u svijetu gdje je malo sojećanja za druge. Svijetu ekrana.  Oči trebaju vidjeti svijet u kojem, zaista jesu. Koliko puta prođu ljudi, vide, a ne vide, osjete a ne žele osjetiti. Piše se o ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Srna, a žena sa snagom vuka

Slika
Oprosti mi što te nisam pitao, kako se osjećaš. Uvjek bih lutao.  Pojavio se u trenu i zagrlio tebe snenu. Ti bi se probudila i znam da bi me poljubila. A ja već okrenut leđima išao bih prema vratima. Uvijek si bila hrabra da iz torbe na sto staviš borbe. I da odigraš snažno. Prišla si mi i zagrlila me.  Rekla si idi, nije važno. A važno je bilo, slomio sam ti krilo. Drugo se borilo da ne bude slomljeno. Tada su iz tvojih očiju krenule kiše. Rekao sam ovako ne može više. Ne mogu da bolim, onu koju volim. Osjećao sam se kao izdajica dok sam ti brisao suze sa lica. Ostao sam, tvoj ožiljak posred srca. Svojom rukom si moju sa lica sklonila, na moje srce prislonila. Rekla si razumijem, idi i zaboravi. Ne može da boli onaj ko te voli. Sjećam se hodnika i otvorenih vrata.  Sa desne strane na zidu starog sata. Otkucala je ponoć, rekla si, laku noć. Tad sam krenuo niz stepenice. Vidio sam tvoje lice i pogled žene koja trči sa vukovima, a srna je. Pitao sam se kako postojane žene ...
2 komentara
Pročitajte više

Ona je odmetnuti plesač

Slika
U njenim očima su skriveni otisci svijeta. Ona osjeća jače i više nego što u njenim očima piše. Ranjiva i jaka u isto vrijeme. Zaviće rane sa trakama koje je zvjezdana prašina melemima obavila. I ići će tako da možeš vidjeti suze što se slivaju niz lice.  Staviće ih na dlanove i zagrliti a onda ih pustiti na slobodu. Nasmijaće se ali brzinom svjetlosti da nijedan fotoaparat, taj trenutak ne zabilježi. Ona ide slobodna ulicama, sa pečatima srca na rukama. Ona razumije svijet, svijet ne razumije nju. Ona je stranac među ljudima. Odmetnuti plesač koji je odlutao sa scene. Lovac na sutone koje nosi u kosi. Ona je vatra i voda. Sloboda koja hoda. Ona riječima boji tišinu. Ona usnama, udahne život pjesmama. Iz tih očiju sve priče počinju. I ona zna snagu pogleda. Na trenutak zastane prevuče sve rane stihovima. Hoda ulicom sa brojevima i riječima na svojoj koži. Ona ne traži da bude pronađena. Ona je led, metal i zemlja. Čudna je priroda njena. Od čega je stvorena. I šta se to skriva ispo...
Objavi komentar
Pročitajte više

Kad se ljudi nasmiju

Slika
Gledam kroz prozor kako je snjeg zatrpao ulice.  Slušam radio, kažu ako ovako nastavi padati ostaćemo zarobljeni u svojim zgradama. Meni se svakako ne izlazi vani. Pogledam na sto, čeka me nova skica za crtanje. Pojačam radio, muzika vodi moju ruku i olovku. Pronalazim svaki dio lica koje crtam.  Čini mi se da i lik pleše uz radio. Snjeg pada i dalje. Nestalo je struje.  Dan je proletio kao što proljeću pahulje.  U ormaru pronalazim stari fenjer.  Stavim petrolej i gledam tu svjetlost koja ne samo da ugrije, već oplemeni dušu. Postaje hladnije. Umotam se u deku.  Struja dođe na trenutke. Igra se žmirke. Pusti nas da se sakrijemo u svoje misli, pa nas otkrije. Crtež je na stolu. Još nekoliko detalja i završiću ga. Vani je potpuni mrak. Snjeg pada i dalje.  Gasim fenjer, struja ne dolazi. Umotavam se u topli jorgan i deke. Zaspim i sanjam. Budim se ujutro i idem prema prozoru, struje još nema. Snjeg pada. Vidim djecu kako se sanjkakju i grudvaju. Ljudi s...
1 komentar
Pročitajte više

Djevojka koja crta

Slika
Jutro, idem ulicama grada. Čovjek i žena koji nemaju dom stajali su pored vatre i grijali ruke.  Nekoliko metara dalje od njih ulicom je prolazio čovjek, kojeg sretnem svako jutro. Dotakne rukom obod šešira i otpozdravi. Djeca su išla u školu, a ljudi na posao. Autobusi su stajali na stanicu u svoje vrijeme. Ništa nije odstupalo iz te petlje u kojoj živim godinu dana. Sve do trenutka, kad je naišla osoba koja se ne uklapa u tu šemu. Nosio je knjigu u ruci i čitao je. Nije obraćao pažnju na ljude oko sebe.  Bio je duboko zadubljen u stranice. Prolazio je pored mene i osjetila sam kako smo se u trenutku dodirnuli. Rekao je, pogledaj u džep kaputa. On je nestao među ljudima.  Ja sam u ljevom džepu pronašla parče papira. Otvorila sam ga i počela čitati. Mislila si da te nećemo pronaći i da si sigurna u toj petlji. U kojoj se ponavlja svaki dan i nema odstupanja. Vidimo te kako se okrećeš u krug i tražiš nas u prozorima zgrada.  Tu smo mi, pratimo tvoje korake.  Pust...
1 komentar
Pročitajte više