On i ja smo svirali gitare

Sjedili smo za stolom. 

On je čitao knjigu, ja sam crtala portret.

On bi pio kafu. 

Ja bih pila vodu.

On bi ustao od stola. Uzeo gitaru i vratio se za sto.

Svirao bi pjesmu koju volim.

Ja bih ustala od stola i uzela bih gitaru.

Vratila bih se za sto i svirala bih pjesmu koju oboje volimo.

Pjevali bi zajedno. Njegov glas bi milovao svaki takt mog bića.

Moj glas mu je govorio svu nježnost koju čuvam za njega.

U danima kad je ljubav bila kao cvijet umiven jutarnjom rosom.

U danima kad bi svako od nas dvoje vodio svoje borbe, ljubav je bila most koji nas čuva i spaja.

Ustali bi zajedno od stola i s avili gitare jednu pored druge.

U danima kad bi odlutao moja gitara je bila sama.

Njegova gitara bi lutala sa njim.

Vratio bi se i opet bi sjeo za sto. Često je sam svirao.

Ja bih sjedila i gledala u njega i njegove prste kako prelaze preko žica.

I tražila bih jedan osmijeh poslan meni sa njegovog lica.

Zatvorio bi oči i znam čudo bi samo akorde i pustio bi da ga vode putevima slobode.

Onda bi otvorio oči i pogledao bi me.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta:Pixabay