Znam li te, znaš li me?
Stajao je blizu zgrade i gledao u daljinu.
Motor je bio pored njega.
Prošao je rukom kroz kosu, sjeo na motor i spremao se da krene.
Prišla je blizu njega i rekla, ne idi.
Okrenuo se prema njoj i rekao. Ko si ti?
Došla sam ovdje da ti prenesem poruku od njih.
Poslali su tebe da me vratiš u onaj zatvor.
Otišao sam jednom i ne mislim se vraćati.
Ima razlog zašto su baš tebe poslali.
Zavrnula je rukav od majice. Na koži su bili ožiljci.
Povrjedili su te?
Jesu. Nisam htjela doći ovdje.
Znaš da je njima ostavljanje ožiljaka poruka svima koji se pobune.
Sad znam. Ostavili su mi znak kojeg ću se sjećati kad god pogledam svoju ruku.
Sišao je sa motora i rekao, dođi. Idemo sjesti na klupu da čujem tvoju priču.
Moju su ti sigurno rekli.
Ispričali su mi dijelove.
Nisam htio biti njihov projekt. Ti ljudi su me othranili zarad svog cilja.
Nije ih bilo briga za mene. Ukratko rečeno.
Prekrila je ožiljak majicom. Ja sam, ostala sama, nisam imala gdje poći.
Kad su zauzeli sve i stavili pod kontrolu odveli su me u njihov centar za istraživanje.
Rekli su da će uraditi eksperiment da vide mogu li ispuniti zadatke.
Moj zadatak je bio da te pronađem.
Njihove priče da ću biti slobodna kad te dovedem nisu držale vodu.
Tada su nastali ovi crteži na mojoj ruci. Moja koža je bila platno po kojem su crtali.
Uvijek pronađu ljude koji su odbačeni od ovog naglavačkog svijeta. Isto to su uradili i meni.
Vratićeš se tamo i reći da si me pronašla i prenijela mi poruku.
Nije htio reći da zna ko je ona. I da je on zaslužan što su je zarobili.
Ona je bila njegov zadatak.
Znao je da igra tih ljudi nema pravila.
Njihovo jedino pravilo je da povrijede čovjeka i sve ljudsko u njemu.
Da ga otuđe od drugih ljudi. On nije znao da i ona sve to zna.
Njih dvoje su sjedili na klupi dok su ih skriveni iza ograda ti ljudi gledali na ekranima.
Okrenula se prema njemu, on je gledao pravo prema svom motoru.
Znam da sam ja tvoj zadatak, jednako kao što ti znaš da si ti moj zadatak.
Sad nas gledaju i hrane svoj ego našim ožiljcima.
Na trenutak je pogledao i rekao. Znači, ti znaš.
Znam, odgovorila je.
Kako si saznala?
Isto kao i ti. Sad ćemo ustati sa ove klupe i krenuti svojim putevima.
Ustali su, ona je krenula niz ulicu, on je sjeo na motor i odvezao se u suprotonom pravcu.
Ljudi pred ekranima su sjedili na svojim stolicama.
Okrenula se prema mjestima gdje su bile kamere i rekla.
On i ja smo slobodni, zarobljeni ste vi.
Nasmijala se i krenula svojim putem slobodna.
Autor teksta:
Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay
Primjedbe
Objavi komentar