Noćas bih, plesala sa tobom

Noćas bih plesala tango u tvojim snovima i onda bih te probudila.

U kutiji od snova, ostavila bih ti pisma i jedno pitanje.

Mogu li tango plesati patike?

Ostavila bih ti pjesmu napisanu zvjezdanom prašinom.

I dvije kino ulaznice pred kinom.

Pozvala bih te malo prije ponoći.

I pitala, hoćeš li doći.

Ne ovo nije čas romantike, niti sam ja enigmatika.

Djevojka sam koja pleše tango u patikama.

I to sve sa zapetljanim pertlama.

Napisala bih ti roman na tvom prozoru. 

Pa da ga čitaš u ranu zoru.

Stavila bih ti na balkon šešire.

Da ih staviš kad ti oči od sunca ujutro zaškilje.

Kad ispod oboda šešira pogledaš, da me s druge strane ulice ugledaš.

I prije nego se zapitaš, otkud me znaš.

Reći ću ti da sam sa tobom tango plesala.

U kutiji od snova ti piše sve.

Sjeti se.

Idem ulicom kojom prolaziš.

Stigneš me koracima i pitaš, što mi u snove dolaziš.

Osmjehnem se osmjehom 80-ih.

Na dlanove ti stavim stihove.

Moje oči i osmjeh ti sve govore.

Noćas bih, pod nebeskim svodom, plesala tango sa tobom.

Pitaš me gdje stanujem i koja je adresa mojih čudesa?

Pogledala bih te pogledom iz starih filmova.

Pustila bih ti filmove zakačene za snove iz kutije.

Bila bih bedž koji čuvaš na reveru jakne.

Osjetila bih svaki put kad me tvoja ruka dotakne.

I plesale bi patike koliko god se pertle zapetljale.

Uz tebe bih ostala, za sve dane godina.

Bila bih vila, što ti čuva leđa.

Bila bih oslonac na ramenu tvom.

Plesala bih tango sa tobom.

Pitaš me kako izađem iz tvojih snova?

Odgovorila bih ti usnama od stihova.

Da sam za tebe čuvala kutiju od snova.

Muzikom dalekih puteva tango ćemo plesati, ti i ja.

Autor teksta: 

Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay