Sanjar

Ljudi i maske sa lica.
Ti nisi iz te igre.
Ti si žar ptica.
Vani ljudi hodaju kroz mrak. 
Kiša pada, puštaš pjesmu i stapaš prirodu i melodiju.
Da li se u sebi ljudi nasmiju? 
Ili su zablude uspjeli da sakriju?
Ti slojevi ni od boje, ni od pjesme tvoje.
To na njihovim licima, je od toga što bježe od sebe.
I kad kaput ostave i skinu šešir sa glave, to je odjeća i aksesoar.
A od čega maske prave?
Da li osjećaju da ih one povrijede ili samo drugu stave kao flaster da staru zaliječe.
Ili ih sastave od samoće i da sakriju što i sami od sebe kriju.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta:
Pixabay




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Uzmi ključeve i otvori vrata, vidjećeš kazaljke sata

Samo mi kaži, gdje je ta kuća bez laži ?

Djevojka koja crta