Škrinja, švelja i špajz

Pogledaj noćas zvjezdanu noć kao na slici Van Gohga. I ostani jednom za svagda. U oktobarskim noćima ovog grada. Moj kist su dotaknuli tragovi tvojih boja. Od tebe sam izvajala heroja, svojim rukama. Priznajem, tvoja me duša dotaknula. Ja osjećam kako boje dotaknu moje obrise kista na platnu. Ja samo pronađem riječi negdje u meni i pustim ih da putuju. Ja sam kao šojka ptica i jedna melodja koju ne znaš. Sjećaš se onog dana, kad smo sjeli na klupu, dok su putovali tramvaji. I kako smo se smijali. I sjećam se onog đevreka, što smo podjelili napola. I kako je jedan mladić pjevao pjesmu djevojci sa suprotnog prozora. Bilo joj je drago, ali se iza paravana sakrila. Kasnije kad se grad spremao da spava, on je došao pod njen prozor. Ona se pojavila iza paravana, spustila uže niz prozor i on je zakačio pismo. Odavno nismo vidjeli taj dah retro vremena. Autor teksta: Milena Vujinović Slika preuzeta sa sajta: Pixabay