Ostajem svoj
Ako me pitaš, zašto sam ovdje gdje jesam, odgovor ti neće ništa reći. Gledaš me u čudu. Ne brini, znam ja zašto sam ovdje. Tebi sve ovo izgleda čudno. Naviknućeš se. Ovo ti zvuči kao riječ što para zidove. Nekad ćeš ustati sa gorko-slatkim ukusom na usnama. I sve će ti biti takvog ukusa, jutro, voda i hrana. Opet, imaćeš dana kad ćeš reći kako je bolje nego juče. Tako preživljavaš. A i živiš. Bili su ljudi prije mene ovdje. Neki su otišli vjerujući da je tamo negdje bolje. Iz ponosa se nisu vratili, a nije im bolje. Zavara čovjek svoje oči a i misli zavara. Slika, sliku koju želi vidjeti, a nema iluzije prijatelju. Razbije se prije nego je naslikaš. Kad su mi rekli da je distopija samo na filmovima, rekao sam da je to fraza. Koja se i nakon obrisanog grafita gumicom na papiru i dalje može pročitati. Ljudi radije žive utopiju, zanesu se tom idejom. Ovdje ti je sve to prijatelju. Izlaze filmovi iz ekrana u stvarni svijet. Ali nas ne puštaju u njihov svijet. Robot nisam bio, niti ću ...