Ostajem svoj

Ako me pitaš, zašto sam ovdje gdje jesam, odgovor ti neće ništa reći.

Gledaš me u čudu. Ne brini, znam ja zašto sam ovdje.

Tebi sve ovo izgleda čudno. Naviknućeš se.

Ovo ti zvuči kao riječ što para zidove.

Nekad ćeš ustati sa gorko-slatkim ukusom na usnama.

I sve će ti biti takvog ukusa, jutro, voda i hrana.

Opet, imaćeš dana kad ćeš reći kako je bolje nego juče.

Tako preživljavaš. A i živiš.

Bili su ljudi prije mene ovdje. Neki su otišli vjerujući da je tamo negdje bolje.

Iz ponosa se nisu vratili, a nije im bolje.

Zavara čovjek svoje oči a i misli zavara.

Slika, sliku koju želi vidjeti, a nema iluzije prijatelju.

Razbije se prije nego je naslikaš.

Kad su mi rekli da je distopija samo na filmovima, rekao sam da je to fraza.

Koja se i nakon obrisanog grafita gumicom na papiru i dalje može pročitati.

Ljudi radije žive utopiju, zanesu se tom idejom.

Ovdje ti je sve to prijatelju. Izlaze filmovi iz ekrana u stvarni svijet. 

Ali nas ne puštaju u njihov svijet.

Robot nisam bio, niti ću biti.

Sve su danas prepustili njima, čovjek im je sve manje važan.

Autor teksta:

Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta:

Pixabay