Sjedi da razgovaramo

Sjedi na ovu klupu i razgovaraj sa mnom. 
Ne brini, ne pitam ja, ono o čemu ti se ne priča.
Možemo i da ćutimo.
Svi danas pričaju o tome kako se tišinama više kaže.
Moguće je to. 
Ko zna?
Vidiš da svaki dan pišu neka nova pravila.
Je li, reci ti meni, znaš li gdje se sakrila poezija?
Nikad se više nije o ljubavi pisalo, a nikad manje se nije za ljubav disalo.
I ova klupa, srce joj zalupa, kad dođu mladi.
I ptice svoju melodiju pošalju.
Romantika šetajućih patika.
Ne slušaj mene, to ja, samo onako pričam, kao da to neko i sluša.
Ali eto, kad si već sjeo da odmoriš od puta. 
Ja izvučem poneku misao iz džepa kaputa.
Kad odlutamo ti i ja sa klupe, neki drugi ljudi će ovdje provoditi zajedničke trenutke.
Biće to slučajni stranci, poneki par da se romantika ne pošalje u zaborav.
Neki će penzioneri odigrati partiju šaha. 
Djeca će sjesti da popiju sok.
I radovaće se drvo lipe što daruje nekom svoj hlad.
Možda će ovo opet biti onaj isti grad.
Možda će neki mladić iz ulice doći pod prozor kod jedne djevojke.
Možda će čitati pjesmu sa papira ili će je odsvirati na gitari akodima.
Možda će njih dvoje zajedno proći kroz ulice pjevati i svirati na gitari.
Mnogo je tu možda, ali takvi smo mi sanjari.
Reci nešto, ako ti se govori.
Znaš kod ljudi su danas sve sami izgovori.
Nemaju vremena da zastanu ili da odgovore na poruku.
A tek da nekom pruže ruku.
Obaveze su postale kao teze.
Znaš zašto se ne jave?
Zato jer im nije stalo i što nemaju hrabrosti za jedno izvini i oprosti.
Pogledaj planinu i more, oni nemaju izgovore.
To dvoje se vole.
Vidi kako vrijeme leti.
Znaš možda se čovjek nekad i sjeti da je ljubav važna i da treba onako odistinski voljeti.
Prijatelju, sreli smo se na ovoj klupi.
Sviraću ti jednu pjesmu na gitari.
A ti ako želiš, zapjevaj sa mnom.
Vjeru mi zastaće ljudi, plesaće i pjevati.
Kada jednom čovjek shvati da je sreća ono što se osjeća u pogledu i osmijehu.
Ono nešto u nama i miris malina na usnama.
I sve to ima veze sa gitarom i pjesmama.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay





Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Djevojka koja crta

Slika
Jutro, idem ulicama grada. Čovjek i žena koji nemaju dom stajali su pored vatre i grijali ruke.  Nekoliko metara dalje od njih ulicom je prolazio čovjek, kojeg sretnem svako jutro. Dotakne rukom obod šešira i otpozdravi. Djeca su išla u školu, a ljudi na posao. Autobusi su stajali na stanicu u svoje vrijeme. Ništa nije odstupalo iz te petlje u kojoj živim godinu dana. Sve do trenutka, kad je naišla osoba koja se ne uklapa u tu šemu. Nosio je knjigu u ruci i čitao je. Nije obraćao pažnju na ljude oko sebe.  Bio je duboko zadubljen u stranice. Prolazio je pored mene i osjetila sam kako smo se u trenutku dodirnuli. Rekao je, pogledaj u džep kaputa. On je nestao među ljudima.  Ja sam u ljevom džepu pronašla parče papira. Otvorila sam ga i počela čitati. Mislila si da te nećemo pronaći i da si sigurna u toj petlji. U kojoj se ponavlja svaki dan i nema odstupanja. Vidimo te kako se okrećeš u krug i tražiš nas u prozorima zgrada.  Tu smo mi, pratimo tvoje korake.  Pust...
Pročitajte više

Taj neko za mene

Slika
Ko može da zna našim mislima pute.  Kad ih obučemo u kapute i izađemo vani. U cipelama sa poderanim đonovima.  A nema obućara da ih zakrpi. A mi plešemo na kiši. I ko može da zna gdje sam se sakrila u tonovima jeseni i ko može da zna nešto više o meni. Gledaju mi lice misle da mi čitaju srce. A ne znaju da se dubine mog bića ne otkrivaju u pogledu  i osmijehu. Ko može da zna kako se u meni sanjaju sva godišnja doba. I koliko je teška moja torba što je nosim na leđima. I ko može da bude pandan mojim snovima. Da zagrli moj svijet, a da ne pobjegne. Ko može sa mnom da sjedne za sto i da satima ćutimo. Ko može suze da obriše i osmijeh da napiše.  Onaj osmijeh, što traje.  Prođe sa mnom kroz kiše i da slobodu diše. Ko može da ostane, kad mu dođe da ode. Ako postoji taj neko, pa čak i da je daleko. Onda da krenemo zajedno da tražimo našim mislima topli dom. Ko može da zakrpi đonove da kiše ne prolaze. Ko ima dobrotu u sebi da bude tvoj put.  Kad ugrije sunce da n...
Pročitajte više

Uzmi ključeve i otvori vrata, vidjećeš kazaljke sata

Slika
Ti si na stolici, knjiga nema na polici, kazaljke su bez sata, bez ključeva vrata. Misli su ti u transferu, spakovane u koferu. Pa ih sabereš i odreaguješ. Onda ti dušu dotaknem i ...ti si na ulici sa narandžom u ruci. Poput kugle je baciš da srušiš čunjeve. Na rukama tvojim vidim žuljeve. Rekli su mi da si nekad bio obućar i popravljao cipele. A onda bi se one vratile na ulice. Sad čuješ ritam tih cipela. Ti si na vrhu planine i posmatraš daljine. Na zelenim poljima leptiri oko tvoje glave elipse prave. Čuješ kako sa radio prijemnika dopire muzika. U kajdanci pored violinskog ključa note upiši. Pamti melodiju dok pokazuješ taktove pomoću olovke. A zapravo stojiš usred oluje i pitaš se da li te neko vidi i čuje. Od čestica magle stvorili su tvoje lice. Magla kad ispari ostaju čisti vidici i jedan grad kao na razglednici. Sjediš za stolom gledaš u drveni sto izrezbaren sa inicijalima. Pod prstima osjetiš koru drveta, što je tu bila i kapi kiše pila. Ustaješ iz kreveta...
Pročitajte više