Igrali smo šah

Stol. Na stolu šahovska tabla i figure.
Djevojka sjeda i odigra jedan potez. Ustaje od stola i odlazi. 
Dolazi mladić, sjeda na stolicu i odigra jedan potez. Ustaje od stola i odlazi.
Sljedeće jutro dolazi djevojka i opet odigra potez.
Odlazi. Dolazi mladić i odigra potez. Odlazi.
Njih dvoje se sreću, ali se ne sreću. Povezuje ih partija šaha.
I to traje danima. Na šahovskoj tabli ostaju kralj i kraljica.
Kralj je figura koju ima djevoja, figuru kraljice ima mladić.
Pravi nevidljivu kutiju figurom kraljice. djevojka ne može nigdje sa figurom kralja.
Pat.
Autor teksta:
Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay





Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Djevojka koja crta

Slika
Jutro, idem ulicama grada. Čovjek i žena koji nemaju dom stajali su pored vatre i grijali ruke.  Nekoliko metara dalje od njih ulicom je prolazio čovjek, kojeg sretnem svako jutro. Dotakne rukom obod šešira i otpozdravi. Djeca su išla u školu, a ljudi na posao. Autobusi su stajali na stanicu u svoje vrijeme. Ništa nije odstupalo iz te petlje u kojoj živim godinu dana. Sve do trenutka, kad je naišla osoba koja se ne uklapa u tu šemu. Nosio je knjigu u ruci i čitao je. Nije obraćao pažnju na ljude oko sebe.  Bio je duboko zadubljen u stranice. Prolazio je pored mene i osjetila sam kako smo se u trenutku dodirnuli. Rekao je, pogledaj u džep kaputa. On je nestao među ljudima.  Ja sam u ljevom džepu pronašla parče papira. Otvorila sam ga i počela čitati. Mislila si da te nećemo pronaći i da si sigurna u toj petlji. U kojoj se ponavlja svaki dan i nema odstupanja. Vidimo te kako se okrećeš u krug i tražiš nas u prozorima zgrada.  Tu smo mi, pratimo tvoje korake.  Pust...
Pročitajte više

Taj neko za mene

Slika
Ko može da zna našim mislima pute.  Kad ih obučemo u kapute i izađemo vani. U cipelama sa poderanim đonovima.  A nema obućara da ih zakrpi. A mi plešemo na kiši. I ko može da zna gdje sam se sakrila u tonovima jeseni i ko može da zna nešto više o meni. Gledaju mi lice misle da mi čitaju srce. A ne znaju da se dubine mog bića ne otkrivaju u pogledu  i osmijehu. Ko može da zna kako se u meni sanjaju sva godišnja doba. I koliko je teška moja torba što je nosim na leđima. I ko može da bude pandan mojim snovima. Da zagrli moj svijet, a da ne pobjegne. Ko može sa mnom da sjedne za sto i da satima ćutimo. Ko može suze da obriše i osmijeh da napiše.  Onaj osmijeh, što traje.  Prođe sa mnom kroz kiše i da slobodu diše. Ko može da ostane, kad mu dođe da ode. Ako postoji taj neko, pa čak i da je daleko. Onda da krenemo zajedno da tražimo našim mislima topli dom. Ko može da zakrpi đonove da kiše ne prolaze. Ko ima dobrotu u sebi da bude tvoj put.  Kad ugrije sunce da n...
Pročitajte više

Uzmi ključeve i otvori vrata, vidjećeš kazaljke sata

Slika
Ti si na stolici, knjiga nema na polici, kazaljke su bez sata, bez ključeva vrata. Misli su ti u transferu, spakovane u koferu. Pa ih sabereš i odreaguješ. Onda ti dušu dotaknem i ...ti si na ulici sa narandžom u ruci. Poput kugle je baciš da srušiš čunjeve. Na rukama tvojim vidim žuljeve. Rekli su mi da si nekad bio obućar i popravljao cipele. A onda bi se one vratile na ulice. Sad čuješ ritam tih cipela. Ti si na vrhu planine i posmatraš daljine. Na zelenim poljima leptiri oko tvoje glave elipse prave. Čuješ kako sa radio prijemnika dopire muzika. U kajdanci pored violinskog ključa note upiši. Pamti melodiju dok pokazuješ taktove pomoću olovke. A zapravo stojiš usred oluje i pitaš se da li te neko vidi i čuje. Od čestica magle stvorili su tvoje lice. Magla kad ispari ostaju čisti vidici i jedan grad kao na razglednici. Sjediš za stolom gledaš u drveni sto izrezbaren sa inicijalima. Pod prstima osjetiš koru drveta, što je tu bila i kapi kiše pila. Ustaješ iz kreveta...
Pročitajte više