Samo dođi i pogledaj me u oči

Dž, gdje si, pada snjeg.

Dž, reci mi da li u tebi postoji, onaj dio koji me voli.

Ili si zakrpio džep na kaputu sjećanja.

Da ne prođu pahulje i toplina.

Dž, znam, nije ti draga zima.

Rekao si da se uvuče pod prste i da sjediš satima pored vatre i razmišljaš.

Gledaš kroz prozor. Založiš vatru, skuhaš kafu i u noćne sate misli te kroz sećanja vrate.

Tamo gdje smo ti i ja plesali uz pjesmu Rundeka.

Svirala je pjesma Makedo i gledao si me u oči te Decembarske noći.

Sjediš pored kamina i pišeš Dž.

Dž, jutros sam u snjegu broš pronašla, onaj sa knjigama.

I opet postala tvoja djevojka, od papira.

Tvojom poezijom, cjelivaj moja krila.

Dž, dok čitam tvoja pisma u decembarskoj noći,

samo dođi i pogledaj me u oči.

Dž, ti voliš ali u tebi znanim tišinama.

I ne govoriš o nama.

Rjetko kažem tvoje ime.

Tu si u predjelu gdje si odavno sagradio dvorce.

Tamo gdje čuvaš vukove i od snova lovce.

Dž pitaju ko si?

Čitaju o tebi. Sve si Dž i još mnogo više od onog što moja duša piše.

Dž stavila sam broš u knjigu koju si mi darovao.

Čuvam ga, kao što si ti mene uvjek čuvao.

Mala, rekao si, ti osjetiš dubinu ljubavi.

Piši je onako kako osjećaš.

Sve ti Dž znaš. 

I osjetiš ti sve moje pjesme i priče koje pišem.

U tvojim daljinama ti osjetiš blizine između nas.

Kako si rekao, tako slobodu ljubavi dišem, tako je pišem i tako je živim.

Čuvaš u kaputima sjećanja i džepovima priču o nama i snjegovima.

Dž dođi kroz snjegove i u oči pogledaj me.

Da ti i ja biramo koju melodiju sviramo.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay