Škrinja, švelja i špajz

Zamisli da svijet mjenja boje.  I da te iste boje na tvom i mom licu stoje. Kao svjedoci vremena. Ti si moj čuvar na desnoj strani ramena. Zamisli da dan pozove noć na sastanak. I da se jutro ljubavi rodi. Zamisli da nam niz dlanove idu kapi vode i postanu Nijagarini vodopadi. Zamisli da trčimo kroz lišće jeseni. A u fišeku od starih novina mirišu pečeni kesteni. Kao trag u vremenu. Ti si moja snaga i ljubav na ljevom ramenu. Osjeti pitomu nježnost neukrotivog srca i sačuvaj osmijeh sa mog lica. Kao dar ljubavi. Zanosno osjećajno zagrli i osjeti koliko te volim. Zamisli i zapiši. Pusti da leti daljinama sa vjetrovima i da se nacrta za tebe i mene mapa naših trenutaka. Napiši na mapu Zzzzz znaću da je to poruka za Laku noć. Jer samo ti tako poželiš ljepe snove. Pričaj mi o pticama kako lete pored tvoje rijeke. Reci mi šetaš li još jutrom, gledaš li noću zvjezde kako se ugnjezde i zajedno sijaju. Puštaš li pjesme koje su bile pantomima.  Govorio si ljubav pjesmama, ćutao ih rije...

Jesmo li zaboravili kako se pleše?  Slušamo li muziku, čujemo li pjesme? Pokreće li nas ritam koji osjetimo? Osjećamo li? Zaustavljam pitanja. Stojim na stanici odgovora i plešem. Dušom osjetim svaki takt melodije, riječi pjesme postaju slike. Na stanici odgovora ne vidim putnike. Vidim ljude koji stoje i gledaju ponekad ljevo, ponekad desno.  Počnu da plešu i stanu. Na sceni gitara, bubnjevi, pjesme rock vremena.  Sedamdeste se prelivaju u osamdesete.  To je bilo vrijeme muzike i umjetnosti. Danas, reći ću rijetko čujem pjesmu i muziku da prostruji kroz damare. Jesu li ljudi toliko puta slušali pjesme da u njima ne pronalaze ljepotu. Dašak nade da muzika još nije sve rekla. Da negdje u nekoj prostoriji (izolovanoj da ne prodire zvuk vani) sviraju mladi ljudi. Da iz ljubavi prema voljenoj sjednu i napišu stihove. Da u toj ljepoti ljubavi perom kao sidrom daju brodu vjetar da plovi. Zaboravili su ljudi kako se pleše. Zaboravili su pustiti radio i zaplesati, pjevati u ...