Noćas ću ti reći

Noćas, kad zaspi grad, nek te vode ulične svjetiljke.

Čućeš moje korake.

Noćas ću ti reći sve što mi je u srcu.

Ti ćeš čuti melodiju.

Vidjećeš let leptira.

Ja ću te pogledati u oči i znaću da isto osjećaš kao i ja.

Ti si moj plamen u tamnim noćima.

Noćas, kad tišine šapnu moje ime i kad se raspu rime.

Stavi ih na dlanove.

Probudi snove i filmove.

Biću tu u tvom vremenu.

Ulični umjetnik slikaće dvoje u ulici.

To ćemo biti ti i ja, draga.

Godinama kasnije ući ćeš u galeriju i vidjećeš tu sliku.

Bićeš poznata likom ulčnom umejtniku. 

Jer taj tvoj osmijeh u očima se ne zaboravlja.

Nosićeš šal oko vrata. 

Prići ću t i reći ćeš mi dobro ti stoji kravata.

A nećeš me prepoznati.

Pomsliću u sebi, koliko puta će nas vrijeme upoznati.

Stajaćemo pred slikom na kojoj smo ti i ja.

Vidjeću sjaj u tvojim očima.

Poželjeću da te zagrlim.

Gledaću te u haljini kako prolaziš kroz galeriju i te tvoje oči koje se smiju.

Noćas, kad se romantika pretvori u putnika ići ću ulicom sa najboljim drugom i lutalicom.

Zastaćeš draga, srešće nam se pogledi.

Ja ću ti reći se što štampa moje srce i pretvara u romane.

Proveo sam dane osame, pisao riječi koje ću ti sad reći.

Prošli smo kroz vrijeme putnika dva ti i ja draga.

Sretali se a rijetko se sjećali.

Samo bi nas dotaknuli djelovi ljubavi koju smo žvjeli.

Ti si draga moje pismo napisano i čežnja koju dišem.

Ti si film koji živim.

Slušaj melodiju koju ti srce svira, vidi let leptira.

Sjeti se draga galerije, pogledaj sliku vrati se u ulici te noći kad spava grad i dođi mi u zagrljaj.

Autro teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay