Skrivena u slovima tvog imena
Otvori vrata, uđi u moj skromni dom.
Na stolu imaš doručak.
U ormaru ti je složena odjeća.
Kad ti zatreba nešto za hladne dane koji dolaze.
Knjiga je napisana, treba je još složiti.
Pročitaj.
Imaš čast da prvi otvoriš te stranice koje sam pisala.
Na prvoj stranici već imaš osmijeh na licu.
Ti i ja smo plesali kao Marina Anissina i Gwendal Peizerat na ledu sa klizaljkama.
Sjećaš se. Bježali smo u dvoranu i klizali bi oslobođeni od svih ramova u koje su nas stavljali.
Disali smo slobodu ljubavi i kao dva buntovnika smo izvodili piruete.
Kroz krov dvorane mjesec je bio reflektor naše priče.
Noćima sam sjedila i gledala kako plešu na ledu Marina Anissina i Gwendal Peizerat.
Tamo u tvom kutku sa druge strane mjeseca gledao si i ti kako su njih dvoje s ljubavlju plesali.
Sjela sam za sto jednog dana i krenula pisati roman o nama.
Znala sam da ćeš se vratiti i otvoriti vrata od svog utočišta.
Zato sam ti ostavila roman na stolu.
Gledam te s' druge strane ogledala, a ti to ne znaš.
Pustio si kosu i bradu. Kao da si na pustom ostrvu ostavljen sam.
Brodolomac koji ispisuje po pjesku ovdje sam, pronađite me.
Šta ćeš ispisati po tragovima zime i snjega.
Ostavićeš mrvice hljeba koje će pronaći ptice i kako ćeš se vratiti kući kroz zavejani grad.
Došao si u moj dom da se ugriješ.
Da izvučeš na površinu prašinu što je ćutala svo ovo vrijeme o tebi i meni.
Samo su slova hrabro plesala sa papirom kao po ledu oštrice klizaljke.
Plesali smo ti i ja uz muziku Bethovena kao Marina Anissina i Gwendal Peizerat.
Listaš stranice a po tvom biću hodaju moje stope u klizaljkama.
Dodiruju led, prave zareze i krugove.
Ostavljaju neizbrisive tragove ispisane stranice.
Moj partner plesa na ledu.
Šta ćemo plesati ove noći u dvorani naših uspomena.
Hoćemo li se oglušiti na otkucaje sata i prolaznost vremena.
Ili ćemo stati jedno drugom rame uz rame.
Dozvoliti mjesecu da bude reflektor naše priče.
Hoćemo se pogledati u oči kad stane muzika i ostanemo na ledu da stojimo sami ti i ja.
Bili smo i ostali dvije ptice što plamenom ljubavi tope led.
Okrećeš stranice smijeh, poneka suza i tvoj pogled prolazi kroz prostorije.
Ne možeš me pronaći jer sam skrivena.
Skrivena sam u slovima tvog imena.
Otvori vrata, uđi u moj skromni dom.
Na stolu imaš doručak.
U ormaru ti je složena odjeća.
Kad ti zatreba nešto za hladne dane koji dolaze.
Knjiga je napisana, treba je još složiti.
Pročitaj.
Imaš čast da prvi otvoriš te stranice koje sam pisala.
Na prvoj stranici već imaš osmijeh na licu.
Ti i ja smo plesali kao Marina Anissina i Gwendal Peizerat na ledu sa klizaljkama.
Sjećaš se. Bježali smo u dvoranu i klizali bi oslobođeni od svih ramova u koje su nas stavljali.
Disali smo slobodu ljubavi i kao dva buntovnika smo izvodili piruete.
Kroz krov dvorane mjesec je bio reflektor naše priče.
Noćima sam sjedila i gledala kako plešu na ledu Marina Anissina i Gwendal Peizerat.
Tamo u tvom kutku sa druge strane mjeseca gledao si i ti kako su njih dvoje s ljubavlju plesali.
Sjela sam za sto jednog dana i krenula pisati roman o nama.
Znala sam da ćeš se vratiti i otvoriti vrata od svog utočišta.
Zato sam ti ostavila roman na stolu.
Gledam te s' druge strane ogledala, a ti to ne znaš.
Pustio si kosu i bradu. Kao da si na pustom ostrvu ostavljen sam.
Brodolomac koji ispisuje po pjesku ovdje sam, pronađite me.
Šta ćeš ispisati po tragovima zime i snjega.
Ostavićeš mrvice hljeba koje će pronaći ptice i kako ćeš se vratiti kući kroz zavejani grad.
Došao si u moj dom da se ugriješ,
Da izvučeš na površinu prašinu što je ćutala svo ovo vrijeme o tebi i meni.
Samo su slova hrabro plesala sa papirom kao po ledu oštrice klizaljke.
Plesali smo ti i ja uz muziku Bethovena kao Marina Anissina i Gwendal Peizerat.
Listaš stranice a po tvom biću hodaju moje stope u klizaljkama.
Dodiruju led, prave zareze i krugove.
Ostavljaju neizbrisive tragove ispisane stranice.
Moj partner plesa na ledu.
Šta ćemo plesati ove noći u dvorani naših uspomena.
Hoćemo li se oglušiti na otkucaje sata i prolaznost vremena.
Ili ćemo stati jedno drugom rame uz rame.
Dozvoliti mjesecu da bude reflektor naše priče.
Hoćemo se pogledati u oči kad stane muzika i ostanemo na ledu da stojimo sami ti i ja.
Bili smo i ostali dvije ptice što plamenom ljubavi tope led.
Okrećeš stranice smijeh, poneka suza i tvoj pogled prolazi kroz prostorije.
Ne možeš me pronaći jer sam skrivena.
Skrivena sam u slovima tvog imena.
Dva slova spojena u jedno.
To smo ti i ja. Priča koja ne završava u raspletu već se nastavlja.
Ostani ovdje koliko želiš, zima umije biti duga.
Ove godine hladnije je engo prošlih zima.
Treba ti topli jastuk, zagrljaj koji ćeš osjetiti iako ne znaš da ću cjelo vrijeme pored tebe biti.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay
Primjedbe
Objavi komentar