Tajna o nama

Sakrili smo u tajnim pregradama ormara osjećanja. 

Pustili ih da pronađu novi svijet i da tamo govore o ljubavi. 

Stavili smo tišinu kao pečat naših pisama i poslali ih bez markice.

Osim naše adrese za drugu ne znaju. 

Znam da ta ista pisma sad lutaju kroz svemir i da žele da se vrate kao laste u proljeće.

Ostavili smo na vjetru listove napisane da lete sa listovima jeseni. 

Sakrili smo slike u izložbene prostore jer slike riječima ne govore.

Čuvaju tajnu o nama.

Govore potezima kistova i boja.

Zagrlili smo nedostajanja da ne čeznu za prohujalim danima. 

Šapnuli smo ekranima da sakriju romantične filmove i radiju da ne pušta balade. 

Ne slušaju nas, oni imaju svoje frekvencije.

Znaju da se volimo ti i ja. 

Tajno od vjekova i čuvaru vjetrova, pišem ti pisma.

Riječima dajem slobodu, jer znaju da ih negdje u nekom uglu svoje sobe čitaš.

Zatvorili smo sve ladice koje detektuju tvoje i moje srce.

Pronalaze tragove na prašini naših fotografija.

Tv i radio i dalje navijaju za našu priču.

Negdje u vremenskom prostoru naši se obrazi dotiču.

Dah povjetarca tihim šapatom govori... on je još uvijek... ona ga još uvijek... voli.

Šum valova, govori dva brodolomca na pustim ostrvima pišu po pjesku imena on je njen voljeni... ona njegova voljena.

Ti si bio i ostao kreativnost i emotivnost u mojim porama.

Sat koji je budan u mojim zorama i koji spava u mojim noćima.

Tragam za čežnjom nježnosti moj voljeni.

Tajnu o nama ne mogu naći u pjesmama.

Ne mogu je vidjeti na slikama.

Nema je u filmovima ni na radio frekevencijama.

Ona je naša esencija.

Otvaramo tajne pregrade, naša ljubav piše knjige kuca ih na pisaćoj mašini.

Putuju naša pisma u tišini.

A u nama se razgovori vode, naše riječi su kreacije ljubavne definicije.

Noćas ti telegrafom poruke kuca moje srce.

I znam da ih čitaš dok sjediš pored prozora budni satu mojih zora.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay