Ono što osjećaš prema meni

Ostavi vatru da pucketa u kaminu i pustu tišinu.

Obuj cipele i ponesi kofere.

Da u toj tišini čujem tvoje korake.

Zatvori vrata i ponesi ključ da zaključaš u sebi ono što osjećaš prema meni.

Zakopčaj kaput svoj, da zima ti ne bude.

Te tvoje usne ne ljube više, usne koje su voljele i koje su te ljubile.

Kreni niz ulice, dok nosiš kofere, odaslaj jednu želju za sebe.

Otvori knjigu, čitaj je tako da putuje do mene.

Prođi kroz stanice, gledaj kako putnici zagrle voljene.

Ne traži među njima nas dvoje.

Preleti kao ptica kroz odaje srca.

Zažmuri i otvori oči.

Odmetniku noći izvadi ključ iz torbe i sakrij ga od sebe.

Sjeti se beskrajnih daljina i kako sjedimo na divanu.

Odašiljemo pozdrav novom danu.

I baš svi ti trenuci na dlanove stanu.

Ti si iluzinoist i učiniš da nestanu.

Smiješ se, skupljam te čestice i stavljam ih u torbu da ih otvorim jednog dana.

Ti odlaziš sa koferima u rukama.

Otvaram torbu i puštam smijeh da se vrati na lice tvoje.

Zaboravi šta osjećaš prema meni i samo kreni svojim ulicama, zatvorenog srca.

Ti si napisao nepisana pravila da je ljubav samo tišina u kojoj nema obećanja.

I tako putuješ svakog dana, bez karte i gradova.

Ostavi pročitane novine da se sjetim tvog pogleda dok sjedimo za stolom i čitaš dnevnu štampu.

I kako se nasmiješ dok ispijaš kafu.

A u tvojim očima sjaj zatrperi. 

Sad su mi slike tvoj kaput i koferi na vratima našeg stana.

Otvaraš vrata, a hladan zrak boji mrak. 

Magla vremena  i tvoja ramena kao slika na štafelaju.

Ti i ja smo bili od onih priča koje traju.

Ono što osjećaš prema meni to se upisalo u tvoju dušu  kad vjetrovi pušu, kad padaju kiše i kad proljeće zamiriše.

Samo tiho, tiše kao da pero po papiru piše ostavi sve što osjećaš prema meni i dok vatra u kaminu pucekta, ljubav u tebi šeta.

Jača od vjetra i zaborava, budna jer joj se ne spava.

Ta ljubav budna sanja.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay