Zalutali u noći
Jedna noć, jedna priča, na granici realnosti, i iluzije. On Lutalica, ona Neobična. Sreli su se te noći i tako je nastala ova priča. Tišina i prašina oko nas. Ko si ti, ko sam ja? Otkud mi na raskrsnici vremena? Noćas ćutimo zajedno. Ruka ka ruci da razumije i podrži, samo pogledom kaži mi. Mi smo dva slijepa putnika na brodu iluzija. Zalutali u samoći došli smo u ovaj napušteni grad. Ljudi prolaze, oni nas ne primjećuju, oni nas ne vide. Ti si neko dalek u mislima, ne mogu ih pročitati, ne brini razumijem, noćas ćemo ćutati. Ne to nisu suze u očima ni osmjeh na licu, ne to je nešto više. Ne možeš pročitati šta mi na duši piše. Tu na klupi vremena sjedimo pored ulične svjetiljke, gledamo u prolaznike. Oni nas i dalje ne vide. Jedan mladić i jedna djevojka sjede na klupi. Pored klupe ulična svjetiljka, ispisana poruka na dva parčeta papira. Lutalica je uzeo jedno parče papira, Neobična drugo. Na poruci je pisalo sljedeće: Vi niste slijepi putnici, niti je ovo brod iluzija. N