Škrinja, švelja i špajz

Stavljam papire na sto, olovka je spremna za crtanje.  Crtam tebe. Ostavio si izbrisane tragove i naziru se linije iz kojih nastaje tvoje lice, Ostavio si na stolu gumicu, kao dokaz da si obrisao sebe iz priče o nama.  To sad nije prča o nama to su tvoji otisci u romanu ljubavi. Skriven si iza slova, otkriven si na 55 stranici romana. Slova hodaju po papiru i igraju se.  Vidim tvoju majicu, sa vinil pločom, još uvijek je nosiš. Crtam oči, te tvoje oči koje su dvorac prepun odaja. Vidim tvoje oči iznad kojih su guste obrve i poneki pramen tvoje kose se nestašno igra sa trepavicama. Još čuvam ključeve koji otključavaju nekoliko vrata koja si otkrio kad si govorio o sebi. Crtam te i svaku poru znam.  Svaki trag nepravilnog ožiljka na obrazu. Ne brišem linije, jer svaka od njih je dio tvog lika.  Ostavljam gumicu sa strane.  Olovki se spava.  Molim je da još ostane budna.  Da iz sjećanja izvedem na papir čovjeka kojeg volim. Gledam kroz prozor i vidim...

Ljubav se traži po skrivenim prostorima i pleše sa nama. Autor etskat: Milena Vujinović Slika preuzeta sa sajta: Pixabay.

Zavoli moju tišinu, istkaj joj melodiju.  Sviraj je strunama duše svoje. Budi milo moje. Kada se sruše svi zidovi što me čuvaju u okrilju mog svijeta. Znaću da si ih srušio svojom ljubavlju gospodaru vjetra. Pegaze, ljubav je priča iz mitologije. Ovo je svijet teatrologije. Svi igraju uloge i maske na lice stave. Pretvore se u avatare. Reci mi postoje li ljubavi zaprave? Ili su sve filmski odigrane? Zavoli moje riječi neka tvoj dodir lječi. Sve rane na koži izbrazdane da se zatvore i u ptice pretvore. Slobodne da lete, jer ljubav slobodu voli. Pisane priče a pisma ljubavi nisu. Samo iluzija slova što u bepućima hode. Ima li heroja ljubavi ili su to samo mitovi pronađeni u sazvežđu Pegaza. Ljubav je ilustrovana legenda, žanr koja se čita i živi kao fantazija. Pretvorili su je u filmove i glume. Glume da vole, da im je stalo. Reci mi gospodaru vjetra je li i ti nisi sa ove planete i dio ovog svijeta gdje je sve predstava i kad se spusti zavjesa. Zavoli Pegaze, pjesme iz filmova, daj ...

Da li si tamo gdje je Sibirska zima i živiš sa vukovima. Ili si u toplijm krajevima sretan sa vjetrovima i zmajevima od papira. Voziš li još De Lorean, hoćeš li noćas doći u naš stan? Pita te tvoja voljena, žena vremenskog putnika. Čitam almanah, tražim te u vremenu viteza i Tolkiena moguće da si Gospodar prstenova.  I sve te pitam, osim toga da li voliš nekog. Da li je ona u srcu tvom sagradila dom. A mene si učinio beskućnikom ljubavi. Vremenski putniče, reci mi. Jesu li ovo vremenski paradoksi u kojim nismo zajedno mi. Kad prođem kroz hodnike, vidim te.  Sakrio si se u prošlu godinu i putuješ do ove godine. Pojaviš se u sobi, prošetaš po zavojitim stazama mog srca.  Ukradeš slike koje sam sačuvala u duši i smiješ se. Iskradeš se i ostaviš tragove da te pronađem. Tražiš policu sa knjigama koja se može preokrenuti i nađeš se u drugoj prostoriji. Ti i filmovi. Mjenjam datume i godine za tebe. Vremenski putniče iz budućnosti ako se sretnemo u prošlosti urušiće se Svemiri....