Noćas, kad zaspi grad, nek te vode ulične svjetiljke. Čućeš moje korake. Noćas ću ti reći sve što mi je u srcu. Ti ćeš čuti melodiju. Vidjećeš let leptira. Ja ću te pogledati u oči i znaću da isto osjećaš kao i ja. Ti si moj plamen u tamnim noćima. Noćas, kad tišine šapnu moje ime i kad se raspu rime. Stavi ih na dlanove. Probudi snove i filmove. Biću tu u tvom vremenu. Ulični umjetnik slikaće dvoje u ulici. To ćemo biti ti i ja, draga. Godinama kasnije ući ćeš u galeriju i vidjećeš tu sliku. Bićeš poznata likom ulčnom umejtniku. Jer taj tvoj osmijeh u očima se ne zaboravlja. Nosićeš šal oko vrata. Prići ću t i reći ćeš mi dobro ti stoji kravata. A nećeš me prepoznati. Pomsliću u sebi, koliko puta će nas vrijeme upoznati. Stajaćemo pred slikom na kojoj smo ti i ja. Vidjeću sjaj u tvojim očima. Poželjeću da te zagrlim. Gledaću te u haljini kako prolaziš kroz galeriju i te tvoje oči koje se smiju. Noćas, kad se romantika pretvori u putnika ići ću ulicom sa najboljim drugom i l...
Sakrili smo u tajnim pregradama ormara osjećanja. Pustili ih da pronađu novi svijet i da tamo govore o ljubavi. Stavili smo tišinu kao pečat naših pisama i poslali ih bez markice. Osim naše adrese za drugu ne znaju. Znam da ta ista pisma sad lutaju kroz svemir i da žele da se vrate kao laste u proljeće. Ostavili smo na vjetru listove napisane da lete sa listovima jeseni. Sakrili smo slike u izložbene prostore jer slike riječima ne govore. Čuvaju tajnu o nama. Govore potezima kistova i boja. Zagrlili smo nedostajanja da ne čeznu za prohujalim danima. Šapnuli smo ekranima da sakriju romantične filmove i radiju da ne pušta balade. Ne slušaju nas, oni imaju svoje frekvencije. Znaju da se volimo ti i ja. Tajno od vjekova i čuvaru vjetrova, pišem ti pisma. Riječima dajem slobodu, jer znaju da ih negdje u nekom uglu svoje sobe čitaš. Zatvorili smo sve ladice koje detektuju tvoje i moje srce. Pronalaze tragove na prašini naših fotografija. Tv i radio i ...
Čekaj, ne zapisuj šta ti govorim, zapamti. Krenuće ti suze pa će tinta da se razlije na papiru. Ne snimaj audio od suza će se stvoriti rđa. I čućeš tek pomješane tonove. Ja sam, priča u priči. Čitaćeš roman koji je napisan o meni. O izmišljenom liku koji hoda rečenicama, a stvarno postoji izvan romana. Zapamti, jer ako pišeš, pronaći će tragove i znaće gdje sam. A ne želim da znaju. Ovo je vrijeme kad je srce na dlanovima, a duša ne sluša pravila koja su napisali. Ovo je vrijeme kad fikcija postaje rub stvarnosti. Biće da me ptice razumiju više nego ljudi. Pričam sa pticama. Sviram klavir u odjelu robota. Djevojka u ulozi viteza. Koliko oklopa nosim na sebi da ostanem skrivena. Ovo su vremena kad treba biti žena. Od čega sam spojena, ko je programirao moj lik i dao mi ove oklope koji ne mogu da se uklope u kalupe. Sviram po tim dirkama ruke su mi slobodne od oklopa. Osjete prsti melodiju i bez nota na papiru oči je čitaju i sviraju. Slušaj me, svakog trena mogu otkriti...
Primjedbe
Objavi komentar