Dobro veče terco na tišinu

Dobro veče, terco na tišinu.

Dobro jutro, ulični svirači.

Dobar dan, ostavljeni i zaboravljeni.

Heroji koji ste opstali.

U vremenu beznađa, nada se rađa.

Dobro veče, riječima koje se ćute.

Jer razumiju te.

Dobro jutro, gitare i vi vrijedne ruke što ih svirate.

Dobar dan, vi sa suzama u očima.

I vi heroji što ste vratili osmijehe na licima.

U vremenu kojim putujemo, mi se srećemo.

Stavila sam na klupu gramofon i vinil ploču pa da pjesme pustim noću.

Da se svjetla upale i da se ljudi zagrle.

Kroz prozore da puste zore.

Da ne ćute, već da govore.

I da odistinski zavole.

Sakrila sam se od stihova, negdje iznad krovova.

Ko sam ja? 

Samo sanjar vremena  koji čuva nadu.

Jedan čovjek u gradu.

Jedna djevojka iz vremena u kom se ne bojite odistinski biti svoji.

Prolaze ljudi a gramofon na klupi stoji.

I okreće se ploča od vinila.

U terci od tišina, čuje se glas pjesme koja nadu budi.

Zastaju ljudi i gledam kako jedni- druge zagrle.

Otkrivam gdje sam se sakrila od stihova, a lete ptice iznad krovova.

Dobro veče pjesme koje govore a ne ćute.

Dobro jutro svima koji sviraju i vjeruju da u ljudima sve snage svijeta imaju.

Dobar dan svima koji umiju da razumiju i da zagrle ostavljene i zaboravljene.

Ruke su jače kad su zagrljene.

Autor teksta: Milena Vujinović