Gdje je stvarni osjećaj?

Gledam prije nekoliko dana prilog u kom čovjek ostavi ružu na ulici kojom prolaze ljudi.

Osobi koja uzme ružu u ruke, darovaće nešto.

Ljudi su prolazili u svojim mislima ne obraćajući pažnju na ružu.

Niko ni da zastane. Njihovi koraci su kročili dalje.

Gledala sam koliko je taj osjećaj među ljudima nestao. 

Da neko pogleda odistinski i da vidi.

U jednom trenutku prolazi djevojka i uzima ružu u ruke.

Prilazi joj čovjek koji je cjelo vrijeme gledao šta se dogđa.

Djevojka je rekla da joj je bilo žao ruže i htjela sam je spasiti.

U tom trenutku čovjek joj kaže imama nešto za vas.

Dok ona drži ružu u ruci, on joj rpedaje buket ruža.

Ona se nasmije, a čovjek je sretan jer ima nade jer još uvijek ima ljudi koji srcem vide.

Često puta vidim to i u svom gradu. Ljude koji prolaze, djecu koja odrastaju u

svijetu gdje je malo sojećanja za druge. Svijetu ekrana. 

Oči trebaju vidjeti svijet u kojem, zaista jesu.

Koliko puta prođu ljudi, vide, a ne vide, osjete a ne žele osjetiti.

Piše se o tome, ima ljudi koji svojim riječima odaslaju znak za pomoć. 

Koji govore da svijet ne ide naprijed, već uporno trči unazad.

Kad vide da se nešto događa, brzo prebace stranicu na drugu tamo gdje se ljudi smiju.

Koliko je sreće i iskrenosti u tim osmjesima?

Koliko je  savršeno filterima oblikovanih trenutaka?

I gdje je stvarni osjećaj. Osjećaj da pomogneš čovjeku da ustane kad padne, da uzmeš ružu koja je na ulici. I gdje su to nestali taktovi koji su frekevencija da imamo u sebi osjećaj za druge ljude i bića.

I znate šta?

Još više se tone u dubine iz kojih se može, ali nije lako izroniti.

I pročitaće ljudi tekst, preletiće na drugu priču. 

Nekad su im tekstovi dugi za pročitati, nekad ne bi da ih podsjete na ono što i sami znaju, ali od čega bježe.

Jesam sanjar, ipak realno vidim svijet.

A da nije sanjara, ljudi koji imaju entuzijazam da se nešto može pormjeniti.

Da će sutra naići neko ko će vidjeti čovjeka ili dijete kojim treba pomoć, neko ko će vidjeti ružu na ulici.

Možemo li spasiti svijet ili će to biti misao koja leti negdje iznad naše planete?

U nadi da će je nek pronaći. Ili da će nekom pasti na pamet dok bude letjela prema našoj planeti.

Znaše šta? Ja i dalje budna sanjam da je to moguće.

A da svi krenemo budni sanjati?

"Kako bi dobro bilo" kao što kažu stihovi jedne pjesme.

Autor teksta: 

Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay