U očima čovjeka

Jeste li ikad znali odistinski čovjeka sa kojim pričate?

Ili mislite da ga znate, jer vam je ispričao svoju priču.

Jeste li sjedili sa čovjekom i vidjeli ono što je skriveno?

Ili mislite da vidite sve u očima.

Sakriju se ljudi u svoje tajne prostore. 

Budu povrjeđeni, ali ne bi o tome razgovarali.

Stave slojeve na lice.

Osjećaju više nego što možete zamisliti.

Zašto se ljudi povuku, umjesto da pruže ruku?

Zašto ostave lažne tragove da su tu?

Kad su krenuli dalje iz nekih razloga koji su izgovori.

Ima li neko hrabrosti biti ono što jeste i reći, sad odlazim iz ove priče jer to nije ono što želim.

Ne, iskradu se kao šapat noći.

Odlutaju nekim putevima. ne idu pored tebe već bježe.

I ne lažu oni tebe, oni lažu sami sebe.

A razumjevanje? To tek ne umiju danas ljudi.

Dok pričaš sa njima. Oni lutaju svojim mislima.

Čekaju da završi razgovor i da se vrate svom svijetu koji je savršen.

Iza svih tih neiskrenih slika vidi li čovjek stvarnog lika.

U analognom djetinjstvu sam bila i ne bih mjenjala svoje djetinjtsvo. 

Digitalno djetinjstvo je nešto drugo. Nije stvarno.

Ako djeca nisu sigurna u školi i u igri, onda smo davno odlutali kao ljudi.

Srušili smo ljudska načela, pogazili dobra djela.

I nije sve do tehnologije i vremena. 

Do čovjeka je.

Mi smo osjećali djetinjstvo, bili zahvalni i sretni. 

Danas u vremenu koje se mjenja jer ne može biti isto kao u vrijeme našeg djetinjstva, 

djeca imaju skoro sve. 

A nemaju ono najvažnije slobodu igre izvan ekrana i zidova.

U pustim ulicama, ne čuje se kao nekad dječija graja i smijeh.

Iznenadim se, kad vidim da djeca izađu vani.

Pričam im naše dogodovštine iz djetinjstva.

I znate šta? 

Slušaju ih.

Prije ih nije zanimalo. Sad se poredaju i svi do jednog krenu u priču.

Sretna i zahvalna sam , kad vidim kako se smiju.

I shvatim da je mnogo toga do čovjeka.

Čovjek treba biti iskren prema sebi, prema djeci i prema ljudima.

Djeca vole da zastanete i da vide da vam je stalo šta misle i šta imaju da kažu.

Ako želimo da djeci ostavimo svijet siguran da bi mogli da ga čuvaju i rastu u ljude.

U očima čovjeka treba biti iskrenost i dobrota.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay