Sanjar, sunce i vuk

Sreli se sanjar, sunce i vuk. 

Ne u priči iz nordijske mitologije ili u bajci već ovdje gdje su koraci stvarni otisci.

Reci kako suncokretu reći, da ne smije biti na suncu.

Vukovi su naučeni na mjesec.

Oni trče za suncem i mjesecom da bi se sreli dan i noć.

Ja ne trčim, idem polako.

Usklađena sa svakim korakom. 

Sanjam ali ne letim među oblake, čvrsto na zemlji držim korake.

Sanjar sam, suncokret i vuk sam.

To je cjeli dijapazon tonova u meni.

Izašla sam iz jedne priče, doletila sa planete, bila sama u divljini.

Pričala u potpunoj tišini.

Kad pišem, ja govorim.

Govorim papiru svojim perom.

Reci kako sunce gledati kroz prozor.

Zato što ne možeš biti vani i osjetiti milovanje sunčevih zraka.

Reci kako se iskrasti u ponoć da bi vidio ponoćno sunce.

Tada vukovi dođu, a suncokreti spavaju budni.

Reci razumiju li zvjezde kad im pripovjedam svoj bijeg.

Kad vuk i ja idemo zajedno i gledamo prema suncu.

Sjedimo za stolom on vuk i ja sanjar.

Sunce ostaje vani, pa se šunja do prozora da čuje naše razgovore.

O čemu li to vuk i sanjar govore?

On me gleda u oči. 

Osjeti on divljinu koja u meni postoji.

Vuk se sanjara ne boji.

On ipak dobro zna da sanjar budan sanja.

Ja se iskradem iz priče i uspavam pjesme svojim glasom.

Vuk ostaje budan i čuva me od samog sebe.

Idem sa vukom. 

Jedno pored drugog koračamo.

Njegova neukrotiva divljina i moja pjesnička lirika.

Pustim pjesme da se pišu same jer znam trik koji jedino zna buntovnik.

Njegovu tajnu vam otkriti ne smijem.

Tajne se čuvaju.

Vuk i sanjar putuju.

Suncokret se skriva u hladu jer su mu rekli da na sunce ne smije.

Buntovno ipak moje lice na sunce izađe. 

Pustim da mi lice miluju sunčeve zrake i povjetarac.

I nestane tajac, a nastane priča jedne djevojke skrivenog lica.

Vuk me pogleda i dobro zna, da sam izvan sunca sigurna.

Sakrije me u sjeni mjeseca, a ja pričam zvjezdama kako sam pobjegla.

Sreli se sanjar, sunce i vuk.

Ne u priči koju ste čitali ni u pitanjima koja ste pitali.

Nismo se sreli na stazama od sna, već ovdje gdje se ide stvarnim koracima.

Zato sam ponoćno sunce što sa vukom putuje.

U meni je čuda trista, ali uvijek ostajem svoja i ista.

Djevojka sa šeširom, što sa vukom putuje, piše priče i sanja.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika je preuzeta sa sajta: Pixabay