U skerletu od ljubavi

Platno noći, iza platna sjena.

Žena...

Tragom dodira u noći boje purpura, njene ruke zovu te na ples.

Budi te iz sna, čuje se muzika.

Iza platna noći vidiš njene oči, zavodi te plesom iz sjene.

Vidiš usne njene, velom tajne obavijene.

Boja purpura rasuta po paravanu noći lirično i mistično.

I ne znaš da li je to sve samo snoviđenje.

Rasplićeš kose njene i želiš da je tu.

Od snova izvajano djelo.

Ti si taj sa kojim plešem bolero.

Kad se utiša muzika pokretima ispunimo tišinu.

I kad se razliju po platnu noći osjećanja.

Ostani do svitanja, iskradi se novom jutru ti.

U skerletu od ljubavi.

Opojno i tanano, plešimo bolero.

Božanstveno i strastveno, zavedi me u noći boja purpura.

A već sam te ja zavela.

Ja sam tajna, koja se ne otkriva, ako nisam voljena.

Ova soba nije utopija, jer je sva od dodira.

Ovo nisu iz mašte metafore, kad ti usne moje ljubav govore.

Gledam te očima u odsjaju boje purpura.

Iza platna od bezbroj zvjezdanih staza misterija u liku žene izlazi iz sjene.

Spoj naših dodira u sjaju zagrljaja.

Bolero, tjelo uz tjelo ples koji očara.

Muzika se pojača i ispuni prostor ove sobe, tvoji koraci moje vode.

Ples ljubavi i pogledi.

Noćas smo ti i ja Fred Astaire i Ginger Rogers.

Klasik smo filmova u noći boje purpura.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay