Kad me on pogleda

A kad me on pogleda, vratim se iz Svemira.

Otkažem ponoćne letove.

Zagrlim u njemu sve.

Čitaš li Dž. R.Č. novine sa pričama Mome Kapora?

Slušaš li radio?

Puštaju li Larkin Poe?

Ili noćas slušaš nešto od Rundeka i Urbana?

Pišeš priču o nama.

O terminalu tvog srca i kako se u njemu ugnjezdila lastavica.

Čitaš li knjigu "Djevojka od papira", pišeš li me slovima ili snovima?

Sjediš li pored kamina, stiže polako zima.

Piješ li prvu kafu i gledaš li kroz prozor.

Ili su ti misli tako daleke i opet si pored rijeke.

Dž R.Č. vidim prve mrazove.

Ti znaš da volim inje i toplinu zime.

Eh, da snjegovi ostave tragove da idem stopama tvojim, kao što ideš ti kad zastudi.

Tvoji dlanovi oslikani žuljevima vremena, trebaju dodir mojih dlanova.

Čujem te kad Volim te, izgovoriš.

Onako tiho za sebe i ćutiš.

Negdje unutar tebe je utočište za mene.

Pišeš ti o djevojci koja pleše ulicama po kiši.

Lišće leti sa vjetrovima.

Ti i ja pod kišobranom emocija.

Padaju po nama, a u nama, sve govori da me voliš, da te volim.

Dž, R. Č. lutaš po noći gradom kojeg toliko voliš.

Šalješ mi grafite tvojih ulica.

U terminalu tvog srca jedna žica drži sponu među nama.

Na tvojim usnama romani.

U tvojim očima, divljina.

U tvom pogledu toplina.

A kad me on pogleda topi se led.

Njegov osmijeh je čista čežnja.

Zna on da sam nježna.

A kad me on zagrli, rukama i riječima.

U njima samo ljubav ima.

Dž.R. Č. stiže zima, Decembar je.

Hladna su jutra, a zima ti nije duši mila.

Čuvaj lastavicu od zime što ti se u srcu nastanila.

Autor teksta: Milena Vujinović