Škrinja, švelja i špajz

Vrijeme, crno bijelih filmova i onih u boji.Vrijeme, kad su filmovi bili drugačiji. Kako sam putujući saznavala nova mjesta koja vrijedi posjetiti  čula sam za jedan muzej pod imenom Vremeplov. U njemu su izložene mnoge vrijedne stvari vezane za filmove koji su nastajali sad već davnih 50,60 i 70 tih godina prošlog vijeka. Kako su se svi putnici složili da vrijedi posjetiti muzej, zajedno smo se uz pomoć vodiča uputili ka istom. Vidjevši eksterijer koji nas je oduševio, svi smo se vidno radovali kakav je tek interijer. Zapravo nismo mogli ni zamisliti kako je unutar samog muzeja. Na samom ulazu nas je dočekao jedan stariji gospodin i natuknuo nam šta nas sve očekuje. Turistički vodič nam je prethodno tek rekao kako se unutar muzeja nalaze mnogi eksponati,koji su bili dio scenografije i kostimografije. Kad su se vrata muzeja otvorila imala sam utisak  kao da putujemo kroz vrijeme. To je neopisiva ljepota, koja je skrivena od vremena jedan potpuno drugačiji svijet. P...

More,talasi,brodovi jednom riječju ljeto.Putujući kroz razne predjele i mjesta,odlučih se, kako je svakako ljeto, otići na more i posjetiti jedan mali otočić za koji tek rijetki ljudi znaju.Malo je stanovnika koji žive na otoku.Bilo je rano jutro kada smo trajektom stigli na otok. Iskrcali smo se sve sa koferima,i uputili  do autobusne stanice,odakle ćemo se autobusom odvesti do hotela. Kad smo stigli stali smo u red,i čekali da dobijemo smještaj. Na otoku se nalaze dva hotela u neposrednoj su blizini oko desetak minuta hoda. Turistički vodič nam reče da je to više odmaralište za porodice koje redovno tu ljetuju. Pored hotela,tu je i mjesto za večernje zabave i neizostavna kuhinja sa morskim plodovima i raznim specijalitetima. Uvečer se organizuju razna takmičenja i kvizovi gdje porodice uživaju.Svi se okupe uvečer,nakon dana provedenoga na plaži i uz pjesmu,sklapaju dugotrajna prijateljstva i rado se vrate naredne godine. Nakon što smo dobili smještaj i ostavili kofere i s...

Mjesto ispunjeno čarolijom,gdje se kao u labaratoriji rade eksperimenti,naravno to je kuhinja. Svakodnevna rutina, rekli bismo.A da li je tako?Čini mi se da je to danas ipak drugačija priča. Pogotovo kada je riječ o kolačima. Jednom prilikom nađoh se u takozvanoj "Kući kolača". To je obična kuća izvana,iznutra je to slastičarnica. Tu se prave jednostavni kolači sa jedinstvenim ukusom. Putnici namjernici imaju mogućnost na nekoliko sati biti slastičari. Mogu praviti kolače po receptima kuće,ili koristiti neki od svojih recepata. Kako je moja knjiga sa receptima bila uz mene,pronađoh,jedan odgovarajući kolač koji bi mogla napraviti. Kuhinja je malena,tako da se lako snaći,sve je na dohvat ruke. Atmosfera koja vlada u kuhinji je odlična. Kako je nas putnika bilo nekoliko svako je dobio svoj dio kuhinje,pribor i mogli smo početi kuhati. Bilo je lijepo uz zvuke muzike,prijatno okruženje i ljubazne domaćine. Svi su uživali u toj labaratoriji zvanoj kuhinja. ...

Divan ljetni dan,idem ulicom jednog grada.Običan grad reklo bi se na prvi pogled. Ljudi prolaze,jedni idu užurbanim koracima,drugi idu laganim koracima. Nigdje im se ne žuri. Ili tek ostavljaju takav utisak. Pažnju mi privlači veliki trg,u njegovom centralnom dijelu se nalazi fontana. Prilazim fontani i vidim u njoj mnoštvo novčića. Koliko novčića, toliko želja.Pitam se:Koliko ih je ostvarenih? Odlučim da ubacim novčić i da nešto poželim.Oko fontane se nalaze klupe. Sjedam na jednu od njih uzimam papir i olovku i počinjem crtati. Posmatram djecu kako trčkaraju oko fontane,uživaju u djetinjstvu. Roditelji im daju novčić,da ga ubace u fontanu. Mogu da zamislim njihove želje.Neki ih čak izgovaraju na glas. Djeci to predstavlja radost,njihove želje su jednostavne. Poželjeli su igračke i neke sitnice. Crtam i posmatram okolinu. Većina ljudi ne primjećuje ljepotu dana,grad kojim prolaze. Neki ne zapažaju ni fontanu.Tek pojedini zastanu zamisle želju i produže....

Tavani,kriju uvijek neke divne stvari,čuvaju uspomene od zaborava. Nazvala bi ih,vjernim čuvarima prošlih vremena. Onih vremena kad smo bili djeca,kad su nam neke sitnice bile jako važne. Odrastajući,polako smo ih zaboravljali,pakovali u kutije i povjeravali na čuvanje tavanu. Zaboravljamo sitnice,ali zaboravljamo biti i djeca. Tek ponekad se sjetimo svih tih stvari,na trenutak otvorimo kutije i osmjesi nam se pojave na licima. Lijepo se prisjetiti,dječjih nestašluka,igrački,poklona  i svega što smo odlagali kao stare i bespotrebne stvari. Otvaram jednu od mnogobrojnih kutija,unutar koje se nalaze razne sitnice. Počev od raznih ukrasnih traka,papira u kojim su bili umotani pokloni pa sve do nekih ukrasnih detalja. Svaka od tih stvari ima svoju priču,sjećam se svih poklona. Gledam tako sve te sitnice i u mislima ih spajam u jednu priču. Uzimam potreban alat makaze,konac,papire,karton, ukrasne trake i detalje. Uz pomoć olovke i lenjira crtam kocke. Napravi...

Mali gradić,u kom živi tek stotinjak stanovnika.Većinom su zanatlije. U gradu ima ulica pod imenom Ulica snova!Jedan od stanovnika mi reče:To ime su joj dali posjetioci koje je put iz raznoraznih razloga naveo baš u tu ulicu.Smatrali su da što god bi ljudi zamislili,ruke vrijednih zanatlija bi to i napravile.Baš radi toga su govorili:To je ulica gdje snovi postaju stvarnost! Odlučih se da prošetam ulicom.Sa obje strane se nalaze male zanatske radnje.Ispred su mnogi turisti koji razgledaju,kupuju i predlažu zanatlijama šta bi voljeli da od ručnih radova naprave da ponesu kao suvenir za uspomenu njima dragim ljudima. Na uglu ulice vidjeh slastičarnicu.Iz koje je dopirao miris domaćih kolača. Pomislih:Bilo bi dobro,malo odmoriti i degustirati neki od kolača. Ulazim u slastičarnicu,biram sto pored prozora.Na stolu je ručno pisan menu. Čitajući ponudu i specijalete koji su predloženi naiđoh na kolač pod imenom "Domaći rolat"! To je to odlučujem se za taj kolač.Naručujem i u...

Moda,50,60,70,80 -te pa sve do danas.Igra boja,materijala i krojeva. Putovanje kroz vrijeme u doba,crno-bijelih filmova,hippy pokreta,vrijeme disca,pop i rok muzike. Moda oslikava vrijeme,ljude život uopšte. Svaka modna epoha,priča je za sebe. Tako i ovaj dio puta ima svoju priču.Pustinja,pješčane dine,oaze i pustinjski cvijetovi. Vjetrovi nose pustinjski pijesak,stvaraju neobične oblike.Usred pustinje oaza,koju okružuje par cvijetova. U blizini je smješten šator,gdje putnici odmaraju od puta.Gledam cvijetove,divim se njihovoj ljepoti i slobodi koju imaju.Oko njih je nepregledno prostranstvo,uživaju pod vedrim nebom i suncem. Uzimam olovku i papir i počinjem povlačiti linije.Ucrtavam svaki detalj koji me okružuje.Slike iz pustinje prenosim na papir,stvarajući skice modela.Vrijeme prolazi,već pada mrak.Završavam sijenčenje skica i vraćam ih u kofer.Rano ujutro nastavljamo dalje. Nakon povratka iz pustinje,u gradu sam odabrala materijale,koji su potrebni za šivanje modela. Od sk...