Osloni se na mene

Izvuci jednu kartu iz svog džepa, da putujemo.

Jer kad sa tobom putujem sve je srcu milo.

Izvuci onu kartu što smo zajedno crtali.

Putujmo kroz pjesmu što se sa radija čuje.

Slušaj kako kroz pjesmu  ljubav putuje.

Rekao si da sam ja oblak iz tvog sna.

Pero na tvom šeširu i ogledalo tvojih misli.

Zapisi tvojih želja izgovorenih peru što se na papir izlivaju.

Ti još ne znaš kakve se tajne svemira u meni skrivaju.

U trenu vidjećeš ženu tako snenu a tako budnu, tako običnu, i pomalo čudnu.

Vidjećeš u mojim očima zvijezde i dotaći ćeš moje ruke nasloniti glavu na moje dlanove kao jastuke.

Procvjetale jabuke.

Ljuljaju se ljuljaške, držimo se za ruke.

Izvlačiš kartu iz džepa na kojoj piše ti si moj dom i moje odredište.

Osloni se na mene kad se vjetrovi pomjere između planina.

Budi moja blizina.

Daj mi svoju ruku i budi tu.

Dok more i vjetrovi plešu ples ljubavi.

Osloni se na mene i gledaj tajne Svemira u mojim očima.

Plešimo dok sviraju zvjezde i dok mjesec kao dirigent vodi zvjezdama instrumente.

Podjeli sa mnom momente.

Podjeli sa mnom treptaje sna.

Jednu tajnu o meni sam ti otkrila.

Procvjetale jabuke kroz tajne muzike čuvam tvoje ruke što mene čuvaju.

Gledam tvoje oči što moje gledaju.

U meni ljubav stanuje... ljubav za tebe.

Dok plešemo ti tražiš u meni još poneku tajnu... a nalaziš ljubav beskrajnu.

Sve je ljepše kad si tu, ti svojim pogledom probudiš prirodu i voda niz rijeke poteče ti obojiš ljubavlju svako veče.

Ti si tajna o kojoj sam sanjala, ti si taj kog nisam čekala, a za kog sam znala da negdje postoji.

Ti si taj što zna kako da pronađe put do mog osmijeha u naručju svom da me čuva... ti si moje odredište i moj dom.

Sve je ljepše u zagrljaju tvom.

Ti si karta onih malih stvari koje smo zajedno skupljali.

Ti si poema koju sam pisala dok je vani kiša padala i cvjetala jabuka.

Ti si sunce mog Svemira i moja si orbita.

Gledaš ovu djevojku koja maštom svijet boji a pred tobom stoji.

Stoji pred tobom sa svom ljubavlju svojom.

Pružam ti ruke i ljubav dodirom dlanova, snagom pogleda i željom na usnama.

Putevima stelarnih vjetrova i skrivenih svjetova putujemo... dok se ljuljamo na ljuaškama... a ljubav je u nama kao malo dijete ušuškana i sigurna.

Osjeća toplinu doma, osjeća kako se naša srca kroz ruke dodiruju.

Stvarna sam kao ovaj trenutak koji zajedno spajamo u naša sjećanja, 

sjećanja koja ćemo pričati jednog dana.

Naša djeca misliće da je to bajka kako su se sreli njihov otac i majka.

Ove dvije ljuljaške biće još tu. 

Jabuka će cvjetati... a ja... ja ću te i tada kao i sada voljeti.

Osloni se na mene i kad ti suza krene ja ću dlanovima ovim u osmijeh da je pretvorim i na tvoje lice pošaljem.

Osloni se na mene kad ti se ćuti, kad ti nije lako, kad ti treba samo da sam tu i da sve vidiš u mom pogledu.

Osloni se na mene dok zajedno kuhamo u kuhinji, pusti pjesmu i zaplešimo.

Pusti vrijeme da teče samo jer ljubav je sve ono što osjećamo dok smo zajedno.

Ljubav je sve ono što osjećamo kad smo daleko a kao da smo tu... znamo jedno drugom korake i navike.

Kad spavamo, kad hodamo, knjigu čitamo i isto u trenutku mislimo.

Ljuljaju se ljuljaške držimo se za ruke držimo se za ruke i čuvamo na dlanovima ljubav i jabuke.

Autor teksta: Milena Vujinović

Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi prijatelji

Slika preuezta sa sajta: Pixabay