Kad nas ljubav sretne

Ona stiže pred biblioteku, metro je stigao na vrijeme. 

On parkira bicikl. Prolaze jedno pored drugog. 

Njihovi kaputi se ovlaš dodiruju. 

Oni još ne znaju da je ovo noć u kojoj će se upoznati.

Promocija knjige samo što nije počela. 

Njih dvoje sjede jedno preko puta drugog. 

Pogledi im se još nisu sreli.

U prostoriju ulazi čovjek koji će čitati knjigu.

Da li je on čovjek koji zna tajnu knjiga i je li on osmislio ovaj susret dvije duše. 

Dvoje ljudi koji se mjesecima prepoznaju u taktovima vremena, a još se nisu sreli.

Osim ako ne računamo njihove susrete u snovima.

Ona je večeras posebno ljepa, nasmijana i sretna. 

I ne sanja da je on tu.

On razmišlja o djevojci iz sna, ali ni ne zna da ona sjedi u istoj prostoriji.

Čovjek poželi dobro veče gostima i otvara knjigu. 

Na prve pročitane rečenice njih dvoje ostaju u čudu.

Da su se tad mogli vidjeti u ogledalu vidjeli bi koliko je na njihovom licu čuda bilo.

Čovjek nastavlja da čita i osmjehuje se. 

Naravno, on zna su njih dvoje večeras prisutni.

Ova veče upravo i jeste za njih dvoje.

Čovjek čita rečenice iz knjige koje njima dvoma znače. 

Oboje prelaze pogledom po prostoriji.

Još uvijek im se ne sreću pogledi.

čovjek zatvara knjigu i poziva na druženje prisutne.

Ona ustaje sa stolice i prilazi čovjeku.

Izvinite, pitala bih vas nešto.

Recite mlada damo.

Knjiga koju ste čitali...

Da?

To je knjiga koju sam pročitala nedavno i nešto ima u toj knjizi.

Znam.

Znate?

Naravno da znam.

Svaka knjiga ima svoju tajnu... ja čuvam te tajne.

Uživajte u ovoj večeri jer je posebna. Uskoro ćete znati i zašto.

Ona odlazi po šolju tople čokolade.

U međuvremenu on prilazi čovjeku.

Izvinite htio bih.

Da me nešto pitate?

Znam

Kako znate?

Zanima vas zašto sam večeras čitao baš ovu knjigu.

U pravu ste.

Uskoro ćete saznati.

A da biste saznali prošetajte po biblioteci.

Odgovori se pojave sami od sebe.

Odlazi po šolju kafe.

Mimoilazi se sa djevojkom. zastane na trenutak okrene se oko sebe. 

U masi ljudi kao da je vidio nekog kog ne zna lično ali su se već sreli.

Vrijeme teče. 

Sad je već 21h i završava se književno veče.

Oboje se polako spremaju za polazak.

Čovjek ih posmatra cjelo vrijeme.

Oni se još nisu sreli.

I dalje se osmjehuje i razmišlja kako u tako malom prostoru ljudi prolaze jedno proed drugog a osjećaju snažne emocije.

Oboje uzimaju svoje kapute i idu prema vratima.

On joj otvara vrata.

Izvolite mlada damo.

Ona zahvaljuje.

Još se ne sreću pogledi.

On ide prema biciklu ona prema stanici.

U tom trenutku čovjek koji je čitao knjigu prolazi pored njih.

Ništa ne govori. On je svoj dio pročitao. Na njima je da pročitaju poruke koje im ova noć šalje.

Metro dolazi. On sjeda na bicikl.

Odbrojavaju se sekunde kao za doček Nove godine.

I u tom trenutku prije nego će ona ući u autobus i on početi okretati pedale svog bicikla stotinke susreću njihove oči.

U tim djelovima vremena sva ona čarolija knjige koja ih je povezala se prosipa kao snježne pahulje.

U tom trenutku ona zna i on zna da su stvarno tu. Da ne sanjaju, već gledaju jedno u drugo.

Kako je moguće? U istom trenutku oboje izgovaraju te riječi.

Ti i ja se znamo? 

U snovima i kroz knjigu.

U tom trenutku oboje pokazuju knjigu.

Osmijeh im ozari lice.

Čitam je i znam d aje čita neko na drugoj strani grada.

Neko kog sam sanjala.

Neko kog sam sanjao.

Jesi ti razgovarala sa čovjekom koji je čitao knjigu?

jesam.

Rekao je da je ovo veče posebno i da ću uskoro saznati i zašto.

Isto to je rekao i meni.

Sad oboje znamo na šta je mislio.

Na susret nas dvoje.

Čovjek polako uđe u metro sretan jer su se njih dvoje sreli.

Ona ostade da stoji na stanici sa čovjekom koji je dio njenih snova.

Jesi za jednu šetnju ili možemo zajedno da se vozimo na biciklu?

Može oboje.

Imamo mnogo toga za pričati.

Oktobarska noć, lišće jeseni šušti pod nogama.

Dvoje ljudi kao iz knjige da su izašli pričaju o tom kako se ljubav dogodi kad pišemo mislima pisma duši koja našu dušu prepozna.

Ovo je drugi i ujedno završni dio priče: Čovjek koji zna tajnu knjiga.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika je preuzeta sa sajta: Pixabay