Ti i ja putnici Svemira

Putujem Svemirom... dalekim galaksijama. 

Pričam o tebi stelarnim vjetrovima.

Hladno je sunčeve zrake dušu ugriju.

Jedan tvoj zagrljaj i ništa više ne treba iznova se budim i rađam u tvojim očima. 

Tamo u beskraju Svemira.

Putnici smo ti i ja. 

Kao lika dva iz filma naučne fantastike.

Dok putujemo brodom držimo se za ruke.

Tamo negdje u Svemirskoj bašti zvjezdanom prašinom crtam tvoj lik izmaštan u mašti.

To te grlim ja... Zvjezdana djevojka sakrivena u bepućima Svemira. 

Noćas ću da se sakrijem u tvoj svijet.

U tvoj zagrljaj kao na dlanove mala ptica.

I da spavam sigurna od svega.

Da se sakrijem u okrilju planeta i budem dio tvog svijeta.

Znaš da gledam satelite kroz prozor u ovoj svemirskoj stanici i čuvam tvoj dar u ruci.

Znam koliko si ljubavi utkao u to malo čudo

Napravio si mapu tvog svijeta.

Izradio si je od drveta.

Rekao si mi kad god poželiš mala samo uzmi u ruke ovu mapu i pogledaj gdje se nalazim.

Negdje u galaksijama naših susreta.

Pogledaj u sateleite oni emituju moju ljubav. 

Oni su telegrafi koji ti šalju poruke.

Budi mi svjetlost u tami Svemira budi moja tačka mira.

Gledam kako se okreću planete i gotovo da se dodiruju a daleko jedna od druge putuju.

Ti i ja mi smo putnici Svemira, zalutala djeca koja traže svoj put kući.

A privlači nas ljepota Svemira, privlači nas sjaj zvijezda.

Gledamo ih kako se udružuju i čine gnjezda.

Čitala sam knjigu koju si mi ti predložio da čitam.

Zavoljela sam stil pisanja od pisca koji piše rubom stvarnosti i fantastike.

Ti i ja... mi živimo taj stil pisanja.

Mi smo hodajući likovi koji su izašli iz knjiga i tražimo odutala slova koja je pisac sakrio između redova.

Rekli smo mu da ne piše ljubav koju smo osjetili, a on voli da se o ljubavi piše.

I tako su tebe i mene u Svemir poslali.

Između galaksija smo lutali dok se nismo pronašli.

Sad da si ovdje i da sjedimo zajedno pored prozora i da mogu da te zagrlim.

Da pričamo i ćutimo da se pogledom razumijemo.

Onako kako smo nas dvoje i u knjizi stranice prelazili.

Znam da i tebi nedostaje naše vrijeme.

Ali gledaj gdje smo sad. 

Astronauti smo naših želja i putnici Svemira.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay