Zagrljaj ljubavi u pahulji

Želja je poput pahulje, sleti ti na dlanove.

Ti i ja crtamo po staklu vitraže i pravimo kolaže.

Želje nas traže po snjegovima znaju da ljubavi među nama ima.

Želja je poput fenjera, put za naša dva kofera.

Veje snjeg ostavlja trag, ti znaš koliko si mi drag.

Lete želje kao ptice lete. 

Šal za dugu zimu ljubav ti plete.

Hladno je... ljubav ugrije te tvoje dlanove na koje su želje sletjele kao pahulje.

Kad otkuca ponoć srešćemo se ti i ja kod uličnih fenjera sa naša dva kofera.

To nas je srela želja.

Ja sam te zavoljela.

Kad te zagrlim osjetim koliko je ljubavi u pahulji.

Koliko je topline usred hladne zime kad izgovorim tvoje ime.

Padaju snjegovi želje dolaze na tvoje i moje dlanove.

Izgovaram ti volim te.

Vitraži i kolaži plešu po staklu. 

Kristali pahulje svjetle uz fenjere za tvoje i moje kofere.

Sati teku, umotani smo u deku. 

Stavljaš mi svoj šal oko vrata i grliš me.

Želje se smiju u nekom kutku stana.

Znaš, mislim da su se skrile iza ormara.

Smiješ se. 

Volim tvoj osmijeh.

I kad se srce moje onako skupi uz srce tvoje.

Želja je poput pamuka, meka i čeka da je ruke čovjeka potraže.

Ti si moj zagrljaj ljubavi u pahulji.

Kao što konci omotaju zrna pamuka tako mene grli tvoja ruka.

Autor teksta: Milena Vujinović

Do sljedeće priče. Veliki pozdrav dragi prijatelji.