Ljubav, istinom, krila jača

Letim sa stihovima sagrađenim od vjetrova. 

Na bedemima skrivenih svjetova, istina je tako rijetka na usnama.

Sačuva čovjek svoju dobrotu, vodilja je u mom životu.

I tako je svojstveno meni kao jednoj ženi da sanjam. 

Da pomjeram kompase gledajući sate i čuvajući kazaljke od vjetrova.

Na obodima stihova, stoji istina na usnama. 

Vodi me putevima neznanim za one koji istinu ne govore.

Nema tog puta do srca kad neko istinu ne govori. 

Nema povratka u moju dušu kad jednom istina nestane sa usana tvojih.

Stojim na planinama izgrađenim od satova. 

U vremenu u kom heroji čuvaju one koji sanjaju.

Letim, slobodom koju ti ne poznaješ.

Kad istinu sa usana ne govoriš ti ne vidiš tragove mojih stopa.

Kazaljke putuju ja plešem njihovim okretom.

Ne zboriš ti sa stihovima pjesnika, kad pročitaš pjesme što su pisali u besanim noćima, 

svitanjima i danima.

Niti se ljubav u okrilju istine sakriti može.

Ona biva otkrivena u očima i kad riječi zaćute.

Letim, sunčevim vjetrovima za koje ti nemaš mape.

Niti umiješ prijeći te neznane daljine, kad istina ostaje samo prizvuk tišine.

A da si istinu rekao, da si joj krila zagrlio pa nejaka ohrabrio da lete.

Letjela bi krilima, vjetrovima bi bila drug.

Sunčeve bi tragove pronašao u očima mojim.

A ostao si vjeran filmovima svojih istina, koje mjesta nemaju u srcu mom.

Leti i sjeti se da ljubav istinom krila jača i samo tako slobodna u duši ostaje.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay