Pjesmu čuvam za tebe

Svijetle fenjeri, lete leptiri. 
Čuju se zrikavci, noć prolazi.
Zvijezde putuju, ja tražim sazvježđa.
Tiho ih dodirnem rukama i pjesmu im napišem.
Jednu pjesmu sačuvam za tebe.
Fotografišem leptire i jedan doleti tamo gdje su fenjeri.
Pružim  mu dlan da se oslobodi i leti.
Čitam ti pjesmu da je ponesu vjetrovi i da je čuvaju leptiri.
Autor teksta:
Milena Vujinović
Sliak preuzeta sa sajta:
Pixabay



Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Djevojka koja crta

Slika
Jutro, idem ulicama grada. Čovjek i žena koji nemaju dom stajali su pored vatre i grijali ruke.  Nekoliko metara dalje od njih ulicom je prolazio čovjek, kojeg sretnem svako jutro. Dotakne rukom obod šešira i otpozdravi. Djeca su išla u školu, a ljudi na posao. Autobusi su stajali na stanicu u svoje vrijeme. Ništa nije odstupalo iz te petlje u kojoj živim godinu dana. Sve do trenutka, kad je naišla osoba koja se ne uklapa u tu šemu. Nosio je knjigu u ruci i čitao je. Nije obraćao pažnju na ljude oko sebe.  Bio je duboko zadubljen u stranice. Prolazio je pored mene i osjetila sam kako smo se u trenutku dodirnuli. Rekao je, pogledaj u džep kaputa. On je nestao među ljudima.  Ja sam u ljevom džepu pronašla parče papira. Otvorila sam ga i počela čitati. Mislila si da te nećemo pronaći i da si sigurna u toj petlji. U kojoj se ponavlja svaki dan i nema odstupanja. Vidimo te kako se okrećeš u krug i tražiš nas u prozorima zgrada.  Tu smo mi, pratimo tvoje korake.  Pust...
Pročitajte više

Uzmi ključeve i otvori vrata, vidjećeš kazaljke sata

Slika
Ti si na stolici, knjiga nema na polici, kazaljke su bez sata, bez ključeva vrata. Misli su ti u transferu, spakovane u koferu. Pa ih sabereš i odreaguješ. Onda ti dušu dotaknem i ...ti si na ulici sa narandžom u ruci. Poput kugle je baciš da srušiš čunjeve. Na rukama tvojim vidim žuljeve. Rekli su mi da si nekad bio obućar i popravljao cipele. A onda bi se one vratile na ulice. Sad čuješ ritam tih cipela. Ti si na vrhu planine i posmatraš daljine. Na zelenim poljima leptiri oko tvoje glave elipse prave. Čuješ kako sa radio prijemnika dopire muzika. U kajdanci pored violinskog ključa note upiši. Pamti melodiju dok pokazuješ taktove pomoću olovke. A zapravo stojiš usred oluje i pitaš se da li te neko vidi i čuje. Od čestica magle stvorili su tvoje lice. Magla kad ispari ostaju čisti vidici i jedan grad kao na razglednici. Sjediš za stolom gledaš u drveni sto izrezbaren sa inicijalima. Pod prstima osjetiš koru drveta, što je tu bila i kapi kiše pila. Ustaješ iz kreveta...
Pročitajte više

Djevojka iz ulice kestenova

Slika
Ulazim u galeriju i vidim slike.  Trenuci sjećanja dolaze kao povjetarac.  Onda se rasprše i ostave mi tragove rasute u okvirima slika. Gledam sliku po sliku i to nisam ja.  Svaka slika ima svoje svjetlo.  Oko mene su ljudi, vode razgovore. Sjedam na stolicu, uzimam papir i pišem.  U trenutku više nisam u galeriji već u kući i čitam knjigu.  Olovka i papir nisu tu. Na stolici šešir. Stavim ga na glavu.  Više nisam u kući, sad sam u kinu. Ostavljam šešir sa strane i u ruci imam kokice. Na dlanu papir i nacrtano srce. Olovke stoje poredane posred stolice. Film počinje ja nisam u kinu stojim kod moje ulice. Ulični umjetnik svira gitaru i pjeva pjesmu koju ne znam. Ali znam da je to pjesma koju ću voljeti. Ja nisam iz budućnosti djevojka sa ordenom hrabrosti. Ja sam izvan okvira slika. Ja sam trag putnika. Sadašnji otisak vremena i jedna sasvim neobično- obična žena. Ja sam topli ogrtač što čuva od hladne zime. Ja sam neko ko piše ljubav i kad ti se čini d...
Pročitajte više