Slobodna

Spušta se veče, kao roletne na prozorima.
I pomjeraju se paravani.
Svi se u kocke zatvore. 
Rijetki dušu otvore.
Idu dani.
San, budni, jutro hodaju, dan prema satu gledaju, kad otkuca znaju vraćaju se u kocku.
Sjedim, pišem, spajam slova u tkaninu od priče.
Slobodna, jer ne gledam na sat i ne pratim vrijeme.
Misle da me znaju, a ne znaju mene.
Jeste li me nekad sreli, razgovor započeli.
U oči gledali i vidjeli ono što je iza slova.
Šta se skriva iza fotografija. Moje su bez filtera.
Jedna duša rokera koja osjeti u čovjeku kad ljubav leti i kad ga stignu sjećanja.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay






Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Djevojka iz vremena

Slika
Otvorite vrata br: 25. Čujem kako govori glas. Vrata se otvaraju i vidim svjetlost dana. Osjećam se kao zarobljenik, iako nam kažu da to nismo. Ovdje sam već nešto duže od tri godine. Drugi ljudi su ovdje godinama. Imamo pravo da izađemo vani samo u određenom vremenu. Inače smo zatvoreni zbog naše sigurnosti. Iskreno, ne vjerujem u tu priču. Vani nije jednostavno, opasnost je na svakom koraku. Ljudima vjerujem, ali uvjek sam na oprezu. Hranu nam dostave jednom sedmično.  Ne smijemo koristiti namirnice koje imamo u našim vrtovima. Sadimo ih tek da prođe vrijeme. Zrak je kontaminiran. Tako kažu na Tv. A ja odavno ne gledam Tv. Jedino kad nam se uključe sami da nas obavjeste kako vani nije sigurno. Iste te vjesti slušamo godinama. Nekad nam puste film, kao utopiju. Muziku puštaju na svakih dva sata po nekoliko pjesama. Kažu da bi muzika mogla dovesti do pobune i da nam odmetnici frekevencijom  šalju signale na koje reaguje naš um. Ni to im ne vjerujem. Sa ljudima se mogu rijetko ...
Pročitajte više

I pogledi naši će se sresti

Slika
Čujem ti korake.  Krojim oblake za tvoje jastuke draga. Ti i ja smo muzej nedovršenih veza. Teza koju nismo napisali. Usne mi žeđaju za tobom.  Prolazim praznom sobom, nalazim tvoje knjige,  tvoja pisma, i sve ima smisla. Kad na tebe pomislim draga. Čujem ti riječi sa usana, noć je bez sna. Pismo sam ti dragi pisala pored fenjera, budna sam ostala. Pustila radio da svira. U meni ostavljeni tragovi jedne davne ljubavi. A i dalje osjetim blizinu kad sati kao inati dođu. Kad mi tvoje oči mislima prođu. Dragi, krojila sam od uspomena haljinu kad se sretnemo na plesu. Znam, nećeš me prepoznati, biću skrivena iza vremena tvog sjećanja. Bio sam i ostao negdje između priče o nama i samotnih dana. Draga, da li ću te prepoznati kad budeš zastala pored mene ili je svoje učinilo vrijeme. Eh, te uspomene što kradem od sebe da zaboravim tebe, ali ne ide. Kad  me vide, kažu da nisam onaj otprije. Otkad si otišla, ništa isto nije. Rijetko sam sada među ljudima, sve što bih htio reći...
Pročitajte više

Pronašla sam te

Slika
Sviđaju mu se katete mojih trepavica. Zapaža ih dok čita poeziju i stavlja stihove na zidove. Onda ode da traži priče za buđenje i napiše roman. Razdvoji planine i spusti sunce niz tobogan. Sunce doleti sve do ugla mojih trepavica. Ostavi mi poruku od njega. Pronađi me putevima sunca. Zavrtim zvrk iz njega izlete karte vozova i uzmem jednu nasumično odabranu. Izronim iz mora mog sna bisere, školjke i olovke. Pronađem hartiju hrapavu od morske soli i osušim je na zraku. Gorko slatki izdanci urodiće plodovima. Kofere otvorim iz njih izađu putovanja i slože se kao kino platna dok sjedim  u fotelji listajući njegovu knjigu poezije. Jedan stih me povuče za rukav majice i odvede do cipelara.  Vrata se otvore sama i patike izađu. Spremna si za put došapne mi ptica na grani lipe. Lipa opojnim mirisom otključa vrata mog stana. Koferi silaze niz stepenice jer kao i ja ne vole liftove. U njima budu ljudi koji većinom ćute.  Ili gledaju na satove kao da sat može da ubrza spratove. Os...
Pročitajte više