Škrinja, švelja i špajz

Stigla zima, kalendarski, prve pahulje padaju.Spremam kofer, idem na put.Sad je lijepo putovati vozom.Iz toplih kupea gledaš kroz prozor, snijeg pada.Prati me kao vodič cijelim putem.Svi ljudi u vozu su se toplo obukli, huču u ruke zima im.Iako je u vozu prilično toplo.Svi putuju kućama ili u posjet dragim ljudima.Ima dosta studenata i porodica sa djecom.Vrijeme je praznika, pa se svi raduju. Neki već duže vrijeme nisu bili kod kuće ili vidjeli dobre prijatelje. Kuju se raznorazni planovi o dočeku Nove Godine.Priča se i o dalekim putovanjima u neke toplije krajeve. Drugi pak kažu da su im praznici najljepši tamo gdje ima snijega.Jedni će kući pa onda u planine u neku planinsku kućicu, kraj kamina i uz dobru gozbu naravno uz pravo društvo. Prepričavaju se i dogodovštine sa ranijih dočeka. Dok voz polako putuje prugom  slušajući priče mojih saputnika uzimam papir i olovku i počinjem crtati.Kako je glavna tema doček Nove Godine odlučim se nacrtati večernju toaletu koja je baš za tu...

Jutro, iz kuhinje dopire miris uštipaka. Najljepši su oni sa kajmakom, pa onda zasladiš sa marmeladom. Vani inje okitilo drveće, poput kristala, zimska idila. Uživam gledajući kroz prozor. Vrijeme doručka, uštipci na stolu još uvijek topli. Bliže se praznici na Tv-u se već tradicionalno prikazuju Božićni filmovi. Neke sam gledala već nekoliko puta. Sve scene i tekst su mi već dobro poznati, no iznova poput djeteta uživam u njima.Ti filmovi imaju neku svoju čaroliju. Nekako sa sobom donesu pred praznični ugođaj. Dok je vani hladno kući uz vatricu najljepše u ovo doba godine. Čitaš neku dobru knjigu u svom omiljenom naslonjaču, gledaš već spomenute filmove. No inje mi ovo jutro izgleda posebno. Doručkovala sam, odgledala film i odlučila da odem u šetnju. Vani je baš hladno, no vatrica me uvijek čeka kod kuće. Dobro se ubundaš i put neke nove pustolovine. Sva priroda zimski san spava, tek poneki preostali list na grančicama i inje. Zeleni borovi okićeni tim čarobnim injem i ši...

Stigao je i decembar.Kalendarski se bližimo zimi. Nekad su se u ovo vrijeme kupovale čestitke. Tražili smo one sa najljepšim detaljima.Nekako je sa godinama taj običaj polako padao u zaborav. Prestala su se pisati i pisma.Pisma imaju poseban značaj. Na praznom papiru ispišete svoje misli želje pomoću olovke, popunjavate svaki red. Pakujete ga u kovertu, adresirate i ono putuje danima. Očekujete odgovor i radujete se kad vam stigne pismo. Danas tehnologija polako preuzima tu ulogu koju su nekad imala pisma i čestitke. Sad su misli i želje sažete u par riječi. Vrijeme se mijenja tako i običaji.Tehnologija napreduje svakodnevno. No prije neki dan sam šetajući srela uličnoga prodavača. Vani je već bilo dobro zahladilo, on je stajao pred svojim štandom i zamislite prodavao je Božićne i Novogodišnje čestitke. Zastala sam pored štanda i oduševljeno sam gledala sve te čestitke. Rekoh mu:Dobar dan ! Dobar dan i Vama! Izvolite. Bila sam u prolazu i primijetila sam Va...

Prvi mrazevi, negdje u planinama već su snjegovi pali. Iznova se divim toj magiji koja je kod nas iz godine u godinu sve rjeđa pojava. Promijenila se klima, no sjećanja nisu. Zima nije zima ako snijega nema. Kad smo djeca onomad bili te radosti kad prvi snijeg u godini počne padati. Gledamo kako nebo šalje pahulje različitih oblika, sve se stapaju u jednu i malo po malo prekrivaju bijelim pokrivačem naš grad. Lijepo ga je iz tople kuće bilo gledati. No problem je nastajao kad je trebalo ujutro ustati i u školu poći. Rado bi da još odspavamo pa bi vani išli uživati u zimskim radostima. Onako još pospani sa torbama na ramenima put škole hodimo. Tek svanulo, ulične svjetiljke još se pogasile nisu. A mi đaci lagano koračamo, škripi snijeg pod nogama. Veliki minus, ne pomažu ni kape, rukavice,šalovi i tople futrovane čizme. Čekamo samo da stignemo do škole.Pa svako u svoju toplu učionicu. Domar škole već je odavno stigao i založio peć, da bi nastavnicima i đacima bilo toplo. ...

Gledam kroz  prozor, pogled seže u daljinu, kao i misli. Ugledah paukovu mrežu i malog pauka kako nitima spaja djelić po djelić svog malog umjetničkog dijela. Interesantno je koliko su jednake sve strane i razmaci na mreži. Koliko li mu je vremena potrebno,da isplete cijelu mrežu? Tako jedno malo stvorenje a sa toliko preciznosti vrijedno radi. Par kapi jutarnje rose je na mreži, čarolija. Ostavljam pauka da radi svoj posao diveći se njegovom umijeću . Uzimam torbu i izlazim vani. Sa sobom nosim papir i olovku. Idem do obližnjeg parka u jednu šetnju, dok još prve pahulje nisu počele. Već se u zraku osjeti kako dolazi zima. Iskoristiću to vrijeme da uradim još neku skicu. Šetajući posmatram ljude i skupljam ideje. Stižem u park i sjedam na klupu. Uzimam papir i olovku i polako povlačim linije. Sjetim se pauka, niti i mreže i prenosim na skicu sve te detalje. Pored toga,primijetih i jedan cvijet koji je za ovo doba godine prilično neuobičajena pojava. D...

Jutro ili večer ? Ima je koje god doba dana bilo. Pretpostavljate, to je u ovo doba godine magla. Meni ona izgleda kao neki omotač. Tajanstvena. Kao djeca smo se plašili da neko po noći,kad se vraćamo iz škole ne iskoči tik pred nas. Kad se upale ulične svjetiljke budu nam jedini znak koji nam pokazuje put do kuće. Tako je to u to doba djetinjstva bilo. Danas mi i dalje izgleda tajanstveno, samo mnogo hrabrije kroz maglu kročim. Po noći pada prekrije naše ulice i gradove.Ujutro nas dočeka i pozdravi, poželi nam dobro jutro. Najljepše je kad se magla povuče a Sunce obasja naš grad. Dok koračamo magla se pred nama povlači kraja kao da joj nema. Kad stignemo do naših kuća osjetimo toplinu doma i grijemo se kraj vatrice koja pucketa. Iz rerne dopire miris budimke ili buče. Tako ja uzmem svoju čarobnu kutiju sa materijalom za kreativne radove. Taman imam vremena napraviti nešto novo. Reciklaža, starih stvari, u nove. Vratim se u prošlo vrijeme, bez vremeplova...

Idem ulicom još jednog u nizu gradova.U prolazu srećem ljude, koji žurno idu svako svojim putem. Vode ih njima znani putokazi. U mislima sa sobom nose djeliće dana koji je pred njima.  Planiraju, razmišljaju sa osmijesima na licima, ima i zamišljenih pogleda. Sunce se kroz oblake pomilja, ljudi ne primjećuju plavo nebo, miris jeseni u zraku. Svi su oni slobodni putnici kroz vrijeme u nizu ponavljanja svakodnevne rutine. Ne vide čaroliju dana u kom se nalaze. Razmišljam i koračam, zapažam i posmatram, uživajući u svakoj sitnici koju srećem uz put. Približavam se jednom od simbola grada, velikom parku. Sa obje strane se nalazi drveće koje razdvaja utabana staza.Vrijedni radnici čiste lišće koje pucketa pod nogama i vjetar ga nosi u daljinu. Jedni pak prave kućice za ptice, koje će tu provesti zimu. Pogledam ka nebu i vidim rode kako odlaze. Putuju ka toplijim krajevima u stopu ih prate laste. Poželjeh im sretan put. Slobodno nebom lete, pozdravljaju grad i...