Škrinja, švelja i špajz

 Dvoje ljudi iz dva vremenska intervala žive u istom svijetu. Ona se budi iz sna. Sanjala je neobičan san, nije joj jasna poruka, no slike tog sna su gotovo stvarne. On se budi iz sna sanjao je nestvarno- stvaran san. Neko mu je dozivao ime u snu. Jedna neobična djevojka. Nije mogao da zapamti njeno lice, no glas mu se urezao u sjećanje. Sjeća se šta mu jer rekla u snu. Uzima olovku i papir i zapisuje sljedeće rečenice. "Napisaću ti po ledu poruku. Kad sunce ugrije i led se otopi rijeka će dalje teći. Ona će ti sve reći? Doputovaću iz budućnosti, jer postoji vremeplov mogućnosti. Negdje u svemiru naše misli se prepoznaju. Ovdje na zemlji gdje idu koraci mi smo stranci. Negdje smo u prolazu, u procjepu vremena. Šapatom tišine dozovi  moje ime, dok po ledu ruka ti poruku piše. Led se otapa brzinom naših koraka. Trebamo stići u isto vrijeme kod rijeke. Pored rijeke se nalazi veliki fenjer. Kad padne noć on će svijetliti. Na našim rukama upisani su znakovi, kad se svi znakov...

Jesen kofere pakuje na put se sprema. Lišće je opalo, vjetrovi, i kiše ga sakriše. Sve te njene čarobne boje ostaju u sjećanju. Jesen prolazi, dolazi zima. Jutrom već mrazeva ima. Ptice su otišle u toplije krajeve, sve na snijeg miriše. I padaće prve pahulje, poput kristala svih oblika i tako će nastati jedna posebna slika. Svi će gradovi dobiti kaput bijeli, poput djeteta svako se snijegu veseli. Želju poželi, pošalji je među pahulje, ona će da putuje. Stope u snijegu ostaju kao tragovi, u vremenu. Ti tragovi utkani u prošla vremena, sadašnjim vremenom putuju. Bila je to kasna jesen i polako se osjetila zima kako dolazi tiho na prstima. Krišom kuca na naša vrata, i donosi mrazove, inje i snijegove. To su njeni drugari koji je vjerno u stopu prate. Prolazih pored prodavnica u, ulici koja je poznato šetalište. Primijetih jednu djevojčicu kako gleda jedan džemper u izlogu. U njenim očima ogledala se neka sjeta. Gledala je tužno u taj džemper i onda je pogled uputila ka dlanu....

Pored ulične svjetiljke stoji sedam ljudi. Svi drže koverte u rukama. Nisu se sreli dosad. Naime svakom od njih pismo je stiglo na adresu. U njemu je pisalo da dođu, u određeno vrijeme kod ulične svjetiljke. Na prvi pogled su svi individualci, no razlike su očite. Četiri djevojke i tri mladića. Prilazi poštar i nosi veliku kovertu. Te je predaje jednom od njih. Mladić (inače kuhar po zanimanju) otvara kovertu i čita pismo. U pismu su tačne koordinate odredišta na koje treba stići. Uzimaju torbe koje su ponijeli sa sobom i čekaju autobus na stanici. Prema kordinatama autobus vozi do kraja grada. Od tamo će nastaviti put pješice. Treba proći kroz šumu, pored izvora i na posljetku doći do kuće kao krajnog odredišta. Sjede u autobusu posmatraju jedni druge i polako se upoznaju. Još uvijek im nije jasno zašto su oni ti koji su odabrani, i zbog čega, imaju tu privilegiju da budu učesnici u avanturi koja je pred njima? No, u pismu su date određene smjernice, ostatak pisma ih čeka kad d...

Ulične svjetiljke, pokazuju put za sjene, za putnike poput tebe i mene. Hladna noć, jesen, miriše kesten. Zagrli, da duša se ugrije i led otopi. Ne govori ni riječi, to su putevi i mostovi koje ćemo prijeći. Treba nam ćutanje u dvoje pogled oči, u oči tvoje i moje. Dok pitamo se u sebi je li zbogom najbolje za oboje? Suze idu niz lice padaju na dlanove, ne brini to duša piše stihove. Sve o nama naći ćeš jednog dana zapisano u pjesmama. Dok rukama milujem ti lice, pamtim sve sitnice. Te tvoje oči boje badema u kojima je toliko dobrote. Taj tvoj osmjeh blag, ostavlja neizbrisiv trag. Vjetar opalo lišće nosi, zaplelo se u tvojoj kosi. Iznad nas nebo, mjesec boje jantara, ko vrata otvara za dva putnika u noći ? Dva putnika, a ne znaju kojim putem poći!? Prolaze ljudi sretni i nasmijani, a mi prkosimo osjećanjima, i datim obećanjima. Tišina na usnama, u duši ima toliko tog za reći. No ćutimo oboje, mislimo tako je najbolje. I kad prođe sve, znam  sjećanje ostaje, iako nećemo bi...

Putnici Odmetnici su putovali već mjesecima. Prešli su dug put, i putovanje se bližilo kraju. No, taj kraj značio je, zapravo novi početak. Ratatosk im je pomogao da se izbore protiv zmije Jormungard i pripitomio je, te im je obećala pomoći ukoliko budu trebali pomoć!? Pred njima je bio najzahtjevniji dio puta. Došli su na Mimijev izvor. U njemu je živio mudrac Mimir. To je bio zadatak koji je preuzeo Dhanu Vuk. Naime Mimir je za malo vode sa izvora tražio da čovjek, koji istu tu vodu popije treba dati nešto svoje. Dhanu Vuk je imao nešto što su mnogi željeli, a to je bila blokada emocija. No Dhanu nije želio vodu jer imao je dovoljno mudrosti (koju mu je prenio učitelj) njemu je bilo potrebno saznanje kako doći u Asgrad i pobijediti Avora. Stajali su tako pred izvorom i čekali da se Mimir pojavi. Leptrica ga je ugledala kako sjedi pod obližnjom krošnjom drveta. Pred njim je bila šahovska tabla i figure. -Vidi ti njih uspjeli ste stići! Zaista vam odajem priznanje za iskazanu hrabro...

Išli su polako stazama koje vode do Srednjeg svijeta drveta Igdrasil. Alkima je skupljala podatke i obrađivala ih pomoću čipa. Saznala je da je većina ljudi u utvrdi Ambi ljudi, i da su zarobljeni u bitkama. Prošli smo pored zmaja Nidhoga, jer je spavao. On živi gdje žive sestre Urd Verdandi i Skuld. Zmaj grize korijen drveta Igdrasil. U krošnji drveta živi orao tako da trebamo biti pažljivi. No oni bi predstavljali opasnost za nas samo ako bi sreli vjevericu Ratatosk. On prenosi poruke između zmaja i orla. Veoma je lukav i brz. -Ne brinite imam u torbi još nešto preostalih lješnjaka- reče Feniks. -Tako da znam kako ćemo se izboriti sa Ratatoskom. Samo što je to izgovorio, pojavila se vjeverica koja je bila nestvarno brza. -Ko ste vi, ko ste recite mi? -Ko si ti?- upita Manik. -Prvi sam pitao, ovo je moje područje, vi ste stranci. -Mi smo Putnici Odmetnici, družina tebi neznana. -Ih neznana? Znamo mi svi, da vi dolazite. Zmaj i orao će se obradovati kad čuju koga sam vidio. ...

Šuma Oskoruša ostajala je polako iza njih. Pred njima je bio još jedan zadatak. No ovaj je bio jedan od najtežih. U ovom zadatku je trebalo biti iznad svega mudar i pronicljiv. Jer, Nil Salari je bila neko ko ne želi prekršiti obećanje. Dhanu Vuk je vjerovao da će Odmetnici uspjeti obaviti zadatak. Približavali su se Ginnungagapu (moguća praznina ili skakajući skok) to mjesto je prostor između Niflheima i Muspelheima. Postojalo je i treće mjesto Helheim. Na sjeveru se nalazio Niflheim gdje vlada ciča zima, a na jugu je Muspelheim gdje su velike vrućine. Jedino je u Helheimu vladalo proljeće. Ta tri mjesta bila su, tri korijena od drveta koje se zove Igdrasil ( Stablo svjetova). To je divovsko stablo koje je spaja svjetove. Samo je Helheim imao proljeće. Tamo je živjela Nil Salari u rijekama. Družina je trebala doći do ta tri korijena, jer samo jedan od njih je vodio u Helheim. Drvo Igdrasil je njihov krajnji cilj. Jer, ono krije tajnu poruku Narena plemena. Alkima je pomoću čipa pro...