Tajna vjekova u mojim očima

Ostao sam u ulici sam. 

Tu gdje sam te vidio i ljubio.

Gledam kako se vole ljudi. 

Sjetim se vremena, kad zastudi.

Kad glavu nasloniš na moje grudi.

Sa mnom si disala, pjesme mi pisala.

Ja odmetnut od vremena. 

Ne bi me bilo noćima, kad si me trebala.

Vjeruj, ne znam šta je to u meni zaslužno za suze jednoj ženi.

Nisam od kamena, stigne me čežnja kad se sjetim kako staviš ruke na moja ramena.

Vjeruj mi voljena, ima vremena kako san neće očima. 

Kad probam zaspati tvoj lik me prati.

Ustanem i sjedim.

Iza zida, kao da ti čujem glas.

Bila si i ostala tajna vjekova u mojim očima.

Vjeruj mi voljena u pustim satima moj pogled odluta prema vratima.

Čujem kako ih otvaraš i ključ ostavljaš na našoj polici gdje su knjige pjesnika.

Sjetim se kako si ih čitala.

Nedostaju tvoji pogledi, kad mi pročitaš stihove Mike Antića. 

Ti tako snena dijete i žena, moja voljena.

Puste su ulice više i od pustinje, srce ustukne nekoliko koraka. 

Kad se pojavi svjetlost iz mraka.

Pomislim da si ti. 

Tvoji od melodije koraci u meni još sviraju.

Onda me sve prođe u praznu sobu ovaj odmetnik dođe.

Htio sam slobodu i da od mene odu tvoje usne od melema.

Kad bi me rane boljele zamišljao sam kako si ih lječila tvojim usnama.

Stavim obloge od sjećanja, još više me zabole prazne tišine, zidovi ne govore.

Čujem smijeh zaljubljenih kad otvorim prozore.

Čujem tvoj smijeh i umotam svoj grijeh prema tebi.

Rijetko sam te nasmijao, ti si budna sjedila, a ja sam spavao.

Duge noći u svojoj samoći sama si provodila.

Pravdala moje izostanke i zamišljala romantične sastanke.

Postavljala sto i večere su se hladile.

Nisam trebao da pustim te.

Sad mogu gledati u oči panadan tvojoj samoći jer istu prolazim.

Moja voljena, rijetko  izlazim iz ove zone sjećanja.

Kao da ću te sresti opet u ovom stanu.

Sve bi ostavio po strani.

Da su mi oni dani, kad smo bili sami.

Kao na pustom ostrvu, stavio bi ti cvjet u kosu. 

Probudio jutarnju rosu da ti lice umije.

Nije do tebe, odavno je do mene.

Kakav izgovor za novi razgovor tražim.

U mreži laži kažem, istinu joj kaži.

Voljena, ja ne spavam, otkad nisi tu.

Vrata otvaraš, ulaziš u stan oči tvoje gledam.

Tako te trebam tajno vjekova, moja voljena.

Autor teksta: Milena Vujinović