Knjiga u tvojim rukama

Poderala su se slova na papiru od snova. 

U magnoveju priče vrijeme protiče.

Jedan balon od sapunice, rasipa se u čestice. 

Dolaze kišne kapi, a za suncem duša vapi.

U svijetu igre i zablude probudi me iz sna.

Ja sam knjiga u tvojim rukama.

Nosimo kapute sa prišivenim flekama i cipele sa poderanim đonovima.

Jesmo li budni u snovima?

Igrači na šahovskim poljima.

Lete li baloni od sapunice u predjelima Kapadokije?

Da pomješam sve sastojke iz moje laboratorije 

i da se balon od sapunice vine nebu pod oblake.

Zaboravi ako ti tako srce nalaže.

Izbriši iz vremena, slova na rubu papira. 

I dalje će ostati trag mojih dodira na tvojim dlanovima.

Jer sam ja knjiga u tvojim rukama.

Trilogija i iluzija pod tvojim prstima. 

Čitaš me noćima, a tajna sam ti ostala.

Preokrenućeš stvari po stanu i isprazniti ormare.

Gledaćeš moje haljine i patike.

Sjetićeš se kako su plesale kroz hodnike tvojih strasti.

Na tren ćeš zastati ime mi dozvati.

I opet ćeš pronaći balone od sapunice tu na uglu naše ulice.

Proći ćeš bulevarom i vidjećeš balone kako ih prave djeca.

Sjetićeš se nas dvoje, kako smo šetali dok su baloni letjeli.

U svijetu laži, istinu potraži.

Zaboravi ako ti kažu drugovi da sam ja  neukrotiva divljina.

Ostaće trag mojih milovanja kao ukus pitomih jagoda.

Daleka sam ti kao Kapadokija, a blizu sam ti kao baloni od sapunice tu na uglu ulice.

Ja sam knjiga u tvojim rukama i budim te iz sna.

Pođi tragom mojih dodira i pronaći ćeš me negdje tamo gdje je Kapadokija.

Čekam te u balonu od sapunice da vidimo planine i zajedno ukrotimo divljine.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay