Moguće da smo se sreli

Moguće da smo se sreli idući ulicama.
Moguće da si prošao ulicom Žak Prevera.
I da si čitao poeziju noseći šešir na glavi.
Ili si negdje u knjižari tražio knjigu koju tražiš godinama.
A ja sam u tom trenutku prošla pored tebe.
Ili si sjedio na klupi listajući stare novine koje odavno niko nije tražio u arhivi.
Skupljao si podatke za knjigu koju pišeš.
Ispod tragova već požutjelih novina, pronašao si između redova podatke koje si trebao.
Imao si osmijeh na licu kao dijete kad se obraduje igrački.
Moguće da sam sjedila na klupi pored tvoje.
Osmjehnula sam se, bilo mi je drago vidjeti koliko si sretan.
Autor teksta:
Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta:
Pixabay




Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Letimo biciklima kroz jesen

Slika
Pogledaj noćas zvjezdanu noć kao na slici Van Gohga. I ostani jednom za svagda. U oktobarskim noćima ovog grada. Moj kist su dotaknuli tragovi tvojih boja. Od tebe sam izvajala heroja, svojim rukama. Priznajem, tvoja me duša dotaknula. Ja osjećam kako boje dotaknu moje obrise kista na platnu. Ja samo pronađem riječi negdje u meni i pustim ih da putuju. Ja sam kao šojka ptica i jedna melodja koju ne znaš. Sjećaš se onog dana, kad smo sjeli na klupu, dok su putovali tramvaji. I kako smo se smijali. I sjećam se onog đevreka, što smo podjelili napola. I kako je jedan mladić pjevao pjesmu djevojci sa suprotnog prozora. Bilo joj je drago, ali se iza paravana sakrila. Kasnije kad se grad spremao da spava, on je došao pod njen prozor. Ona se pojavila iza paravana, spustila uže niz prozor i on je zakačio pismo. Odavno nismo vidjeli taj dah retro vremena. Pismo je čitala i imala je osmijeh na licu. On je dovezao bicikl i rekao. Jesi spremna da letimo kroz oktobar? Ovaj bicikl ne vozi točkovima, ...
Pročitajte više

Ti si žar ptica

Slika
Ljudi i maske sa lica. Ti nisi iz te igre. Ti si žar ptica. Preko dana skrivena. Preko noći ti letiš i sijaš. Ne mogu te uhvatiti. Vani ljudi hodaju kroz mrak. Kiša pada, puštaš pjesmu i stapaš prirodu i melodiju. Da li se u sebi ljudi nasmiju?  Ili su zablude uspjeli da sakriju? Ti slojevi ni od boje, ni od pjesme tvoje. To na njihovim licima, je od toga, što bježe od sebe. I kad kaput ostave i skinu šešir sa glave, to je odjeća i aksesoar. A od čega maske prave? Da li osjećaju da ih one povrijede ili samo drugu stave kao flaster da staru zaliječe. Ili ih sastave od samoće i da sakriju što sami od sebe kriju. Može li se sresti čovjeka, bez oklopa? Koji je jak na djelima i riječima. Koji ne traži izgovore da ne vodi razgovore. Ti si žar ptica i nemaš maske. Ti nosiš vatru u sebi. Nekad nije lako kad o čovjeku dosta toga znaš, kad ga u oči pogledaš. Ti iz riječi saznaješ ono što ne odaješ onome s kim razgovaraš. Danju spavaš, a noću putuješ. Ljudi maske nose kao teret vremena. Skida...
Pročitajte više

Uzmi ključeve i otvori vrata, vidjećeš kazaljke sata

Slika
Ti si na stolici, knjiga nema na polici, kazaljke su bez sata, bez ključeva vrata. Misli su ti u transferu, spakovane u koferu. Pa ih sabereš i odreaguješ. Onda ti dušu dotaknem i ...ti si na ulici sa narandžom u ruci. Poput kugle je baciš da srušiš čunjeve. Na rukama tvojim vidim žuljeve. Rekli su mi da si nekad bio obućar i popravljao cipele. A onda bi se one vratile na ulice. Sad čuješ ritam tih cipela. Ti si na vrhu planine i posmatraš daljine. Na zelenim poljima leptiri oko tvoje glave elipse prave. Čuješ kako sa radio prijemnika dopire muzika. U kajdanci pored violinskog ključa note upiši. Pamti melodiju dok pokazuješ taktove pomoću olovke. A zapravo stojiš usred oluje i pitaš se da li te neko vidi i čuje. Od čestica magle stvorili su tvoje lice. Magla kad ispari ostaju čisti vidici i jedan grad kao na razglednici. Sjediš za stolom gledaš u drveni sto izrezbaren sa inicijalima. Pod prstima osjetiš koru drveta, što je tu bila i kapi kiše pila. Ustaješ iz kreveta...
Pročitajte više