Škrinja, švelja i špajz

Idem ulicom još jednog u nizu gradova.U prolazu srećem ljude, koji žurno idu svako svojim putem. Vode ih njima znani putokazi. U mislima sa sobom nose djeliće dana koji je pred njima.  Planiraju, razmišljaju sa osmijesima na licima, ima i zamišljenih pogleda. Sunce se kroz oblake pomilja, ljudi ne primjećuju plavo nebo, miris jeseni u zraku. Svi su oni slobodni putnici kroz vrijeme u nizu ponavljanja svakodnevne rutine. Ne vide čaroliju dana u kom se nalaze. Razmišljam i koračam, zapažam i posmatram, uživajući u svakoj sitnici koju srećem uz put. Približavam se jednom od simbola grada, velikom parku. Sa obje strane se nalazi drveće koje razdvaja utabana staza.Vrijedni radnici čiste lišće koje pucketa pod nogama i vjetar ga nosi u daljinu. Jedni pak prave kućice za ptice, koje će tu provesti zimu. Pogledam ka nebu i vidim rode kako odlaze. Putuju ka toplijim krajevima u stopu ih prate laste. Poželjeh im sretan put. Slobodno nebom lete, pozdravljaju grad i...

Vani je već padao mrak i ulične svjetiljke su se palile jedna za drugom ,kad smo stigli u grad. Kako nam je turistički vodič rekao ovaj grad je uvijek pun ljudi iz raznih dijelova svijeta. Mnogi dolaze upravo zbog manifestacije koja se održava svake godine na početku jeseni. Riječ je o potrazi za skrivenim blagom. Sad nije tu riječ o pravom blagu kakvo su gusari pronalazili na skrivenim otocima . Naime riječ je jednoj jako zanimljivoj avanturi. Svake godine se okupi veliki broj ljudi koji se podjele u ekipe. Svaka od ekipa dobije tragove koji vode do cilja. Neki od tragova su pravi, neki opet nisu. Svaka grupa ima zadatak prepoznati koji su tragovi pravi i vode do skrivenoga blaga. Ona ekipa koja uspije u svojoj namjeri i prva pronađe blago dobije nagradu. Nakon prespavane noći i dobrog odmora, u rano jutro su svi učesnici bili odabrani i prijavljeni. Svi smo imali svoje zadatke. Naša mapa je bila prilično teška i trebalo je razaznati prave tragove od onih k...

Kažu kako pojedini mirisi čovjeka vraćaju u neka prošla vremena. Znate ono kad idete ulicom , a iz nekog restorana dopire opojan miris i odjednom vas sjeti na neki događaj, koji do tada bi sortiran u nekoj ladici davnih vremena ? Tako sam jednu večer  idući ulicom jednog grada, osjetila miris pečenog kestena. Večer je već bilo prohladno, kako inače sa jeseni biva. Jedan stariji čovjek je pekao kesten, i onako vruć pakovao u papirne vrećice. Vatrica je pucketala baš kao i kesten. Divan osjećaj koji samo jesen sa sobom nosi. Kako je bivalo sve hladnije, odlučih kupiti kesten, koji će onako još vruć dobro doći . Dok sam stajala i čekala da dođem na red ,vratih se u prošlo vrijeme. Jutro, magla se spustila.Vidi ti magle, baš danas kad smo planirali ići  u šumu da ukupimo kestenje! No nema veze povući će se ona bar do podne, a poslije podne ekipa je spremna za avanturu. Danima se dogovaramo, tako je svake godine, kad red dođe na kestenje. Magla se povlačila baš kao što...