Postovi

Prikazuju se postovi od 2017

Kad se ljubav igra žmirke

Slika
Svi su tek zrna pijeska u pustinji, svi oni koji ne žive u ljubavi.
 U ljubavi sa ljudima i jedni prema drugima.
Gledam ovih dana na svakom uglu koji pronađoh kako ljubavi ima tek u tragovima.
Pa onda mi to uvjerenje poput stakla razbiju i prelome sunčeve zrake.
Rijetko se pojave ali vjerovali ili ne postoje!?
Prije nekoliko dana idoh kroz grad. Ispred mene je išao jedan mladić, znam ga iz viđenja.
Uvijek pozdravi, uzvratim pozdrav. Jedino što ga izdvaja od drugih ljudi je to što je drugačiji na njemu svojstven način. U trenutku kad ga htjedoh pozdraviti pored njega prođe auto i jedan od putnika otvori prozor i reče mu par riječi. Par riječi koje se upiju u dušu i ostanu tamo zauvijek.
On se skrio iza ugla jedne kuće i čekao da auto ode. Kad su otišli on se vratio i nastavio dalje.
Vidjela sam u njegovim očima da mu je bilo teško.
Ne mogu da vjerujem, a znam da je to danas tako. Uvijek je bilo i biće. Primjer da ljubavi nema.
Onda jednog dana vidjeh kako dva čovjeka (inače komšije, ku…

Leptiri od papira

Slika
Ostaviću otvorena vrata, možda sreća dođe iz inata.?
Da mogu nevidljiva biti, mogla bih se u džepu tvog kaputa skriti?!
Ili biti list na vjetru, pa zaplesti se u tvojoj kosi?
Ali daleko si...
A vjetar list tako daleko ne nosi!
Da dotaknem dugme odžačara, kažu ono sreću nosi pa da te pronađem.?
Opet, daleko si...
Jesi li vidio kako lete leptiri od papira, prošao ulicom gdje cvijeta visterija?
Dok pale se svijetla uličnih fenjera, jesi čuo gitaru kako svira po akordima duše!?
Ljudi vole nespretno da sruše sve ono lijepo. Uvijek je kriv drugi neko.
Prašina na prstima, riječi na papiru, duša u ništavilu.
Dobro poznata mi je ta slika. Opet ti u ulozi buntovnika.
Da li se neko od nas dvoje sjeća, šta je to ljubav i kako se ona osjeća?
Vjetar u kosi, po pijesku dok hodamo bosi.
U sutonu dok gledamo u daljine čitam sa tvojih usana najljepše rime.
Zaboravih ime tih lijepih trenutaka zarobljena u zidovima sa par kutaka.
Navike su čudna stvar.
Prazan ormar kad pogledam zastanem i shvatim vrijeme…

Vitez iz sjene i djevojka koja snove slijedi

Slika
Kažem ti, vitezu iz sjene ne traži mene!
Ne budi drug mojim suzama, ni razlog mog osmijeha.
Odavno već sam odlučila da ostanem skrivena.
Unutar zidova, nema izlaza ni prolaza.
Ne putuj za mojim tragovima. Zalutaćeš u odisejama. Tamo negdje živim ja.
Zapravo rijetko me možeš sresti među ljudima.
Ne traži oslonac na mom ramenu. Ne zapleti prste u kosi. U igri mistike ne traži karakteristike.
Znaš da sam ih dobro skrila. Ja sam majstor prerušavanja kad ne treba.
Ne brini za mene ti, čovjek se nauči živjeti u osami.
Nisam iz mašte, tamo ponekad navratim da kompas ne izgubim.
Kažeš da sam uplašeno dijete koje ne želi da odraste.
Ne smiješ vidjeti da sve puca po šavovima.
Ako zaplačem znam nećeš otići, ako se nasmijem dušu ću da ti ugrijem?
Ostajem lice bez emocije. Dok sjedimo tu na raskršću želja i puteva.
Jednom stranom tvoja, drugom moja duša krenula.
Rekle bi usne riječi, ruke bi zagrlile. Ali su usne prećutale, ruke u džepovima ostale.
U sobi ogledala, lik se tvoj ogleda. Ne možeš niš…

Kada ti cipele zapetljaju pertle

Slika
Harmonijski i melodijski intervali u tvojoj glavi. Sviraš neke tebi daleke monoakorde.
To je enharmonija isto zvuči, drugačije se zapisuje.
Vidiš svijet kroz prozore, godine prolaze. Iste slike neznatne razlike.
Stare navike tvoje odlike postale. Ćutiš u sebi da neko znao ne bi, kako je tebi!?
U nama ima nešto, što sakrijemo vješto. Pa onda ne može da se pronađe dio koji u slagalici nedostaje.
Kako se osjećaš da li znaš, da li možeš da mi opišeš? Ili su u tebi sve dvojbe postale?
Jesu li nestale stare navike, ako ih spakuješ u kutije kao stvari koje se zaborave!?
Nisu, uz tebe su vjeruj mi! Sve ti je postala afirmacija negacija.
Izvan zidova i van prozora postoji mnogo toga.
Samo treba da poželiš i prostranstvima zidove zamijeniš.
Zvuči lako? Ti znaš da nije tako.
Onda, idemo ovako.
Kiša pada na prozoru njene kapljice. Obuci kabanicu izađi na ulicu, plešući idi na stanicu.
Kupi kartu u jednom pravcu ili povratnu!? Ti odlučuješ, gdje putuješ!?
Pusti misli da plove. Kako se to zove? Zem…

Zvijezdana djevojka

Slika
Stavi perje na dlanove, sve uspomene spakuj u kofere. Za stare gradove nađi nove cipele.
Nauči oči i korake da zapamte sve ulice kojim prolaze.
Sakrij ožiljke ljudsko oko ih lako otkrije. Jer kad vide tvoje emocije, prelaze granice tolerancije.
Ako treba, budi santa leda?! Suze zatvori u kutije napiši pristup zabranjen.
Osmijehe stavi na lice kao naljepnice. Neće znati da su lažni, tebi biće to koraci važni.
Oni su ulaznica za bal pod maskama. Ostani skrivena.
Kad pitaju ko si? Ti reci: Djevojka bez imena.
Ime tvoje ostaće tajna do ponovnog susreta kad budeš sigurna da si ih otkrila!?
Za tebe šivana je haljina od baršuna. Imaćeš cvijet u kosi i knjigu u rukama. Na plesnom podiju bićeš svima zagonetka. Nakon toliko godina ti si se vratila. Zapamti nisi grof Monte Kristo, tvoj cilj nije osveta. Iz tvrđave u kojoj si živjela u dvorac kročićeš stepenicama, djevojko bez imena.
Oko prozora obrasla je mahovina, dvorac je napušten već mnogo godina.
To je put tvoga povratka. Kad dan zamjeni no…

Lupa vidi dalje od emocija

Slika
Zvali su ga lutalica, jer mu pravo ime nisu znali. On sam već je tolika misterija svima bio, da su mnoge priče o njemu smišljali. No vjerujte niti jedna od njih ne može sa sigurnošću biti ona koja je istinska. Govorili su kako bi se iznenada znao pojaviti i nestati. Čovjek naučna fantastika, mađioničar, iluzionista. Imao je toliko zanimanja na listi koju su ljudi znali sastaviti.
Sve u cilju ne bi li pogodili ko je on zapravo?
A ljudima sve što je bar mrvicu nedokučivo i neuklopivo u njihova mjerila odskače.
može tako biti, kad treba ovako!? Nije on obraćao pažnju na ta nagađanja.
Išao bi svojim putem, gledajući pravo. Rekoše da je živio u kući pored jezera i pogled je sezao sve do obronaka planina. Tu je priroda bila netaknuta. Svo moguće i nemoguće cvijeće tu je raslo.
Kao da ljudske stope  kročile nisu. Iz tog razloga im bi još manje jasno kako on tu živjeti može?
Ta sigurno je poseban? Na takve komentare na njegovom licu znao se pojaviti blagi osmijeh.
Tu gdje je on živio, leptiri…

Pokretne slike u kinu od života

Slika
U bezgraničnom prostoru, nalazimo se.
Sa neke tačke gledišta u kinu života svi imamo svoja sjedišta.
Poslije reklamnih đžinglova slijedi projekcija filmova.
Podjela uloga, čitaš ali nema prijevoda, na platnu slušaš riječi koje glumac izgovara.
Tražiš sebe i biraš ulogu, svi izgubljeni su, u prijevodu.
A mi? Mi tražimo se u vremenu.
Kazaljke na satu, dobiju novu dimenziju.
Slažemo domine, sve će da se poruše, kad mehanizam jedne, pokrene sve ostale.
Kad se ljudi pretvore, u sve ono što zapravo nisu. Samo da bliži cilju su.
Staviće maske na lica svoja, u igri zauzeti polja.
A mi? Mi vjerovaćemo u jutra bolja.
Tražimo sva naša čula da osjete i čuvaju nas od oluja.
Nitko nikog ne sluša, nitko nikog ne čuje. Tako izgleda ova planeta i svijet, čitav jedan splet.
Zaplet, kulminacija, rasplet u krugu krugova opet i iznova.
Režiseri, scenaristi, kostimografi, scenografi, a svi su zapravo statisti.
Mehanizovani roboti navika. Ponos i predrasude, tako uvijek nekako bude.
Ljudi ne razumiju ljude.…

Kaput po mjeri duše

Slika
Ona nosi zeleni kaput krojen po mjeri duše. Sa ponekom zakrpom, kao podsjetnikom.
Na glavi ima šešir ljubičaste boje. Autentična, neobična, vjeruje u snove.
Kofer stari u njemu par sitnica, sve drugo što treba nađe pod nebom plavim.
Ona putuje niko ne zna njeno ime. Vjetrovi sjevera prate smjer njenih cipela.
Pustinjak, samotnjak, oduvijek za druge još otkad dijete je bila.
Na dlanovima krhotine od emocija, skriva lutalica.
Spaja iznova polomljene djelove, pa opet sve ispočetka.
U samotnim noćima dok sjene plešu ulicama luta prostranstvima.
Sa vrhova planina pozdravi jutra danas ovdje, već negdje drugo biće sutra.
Nekad živjela je u krugu bez izlaza, u zidovima bez vrata. Kroz prozor jedino imala pogled je u svijet. Sunčeve zrake kad obasjaju njeno lice rekla bi sebi. Ti to možeš!
Niz ulice duge kao vječnost išla bi tiho, gotovo nečujno da je drugi ne primjete.
U duši oluje njen brod traži luku sigurnu. Na licu osmijeh blag, da prikrije strah.
Karakter snažan, izrazito osjećajna, no d…

U bršljanu leptiri i tulipani

Slika
Prelistavam stranice, apstraktni potezi olovke, utkani u svaku riječ.
Tražim leptire u vrtu iz snova. Tulipani procvjetali, bršljan oko njih.
Zarobljena između prolaza, izgubljena u vremenu koje teče.
Stojim, dakle postojim. Kao hipnotisana, izgovaram riječi koje neko šapuće.
Zaleđen pogled, suzama zabranjen pristup.
Trebam malo topline da otopim led. Osmijeh skriven kao za inat odlutao.
Trebam ga kao saputnika, priznajem ne mogu sama! 
A ipak biće tako, tako da ću sama naći način, naći izlaz.
Nađem ga tako kad osjetim da je trenutak da probudim dijete u sebi. 
Revolucionarni buntovnik, hoće van iz zamračenih odaja. Traži svijetlo u tunelu. 
Uskoro dolazi voz, valja putovati u njemu.
Dođem do stanice i uvijek ga pustim da prođe. Kao, ovaj put neću, ne dam mislima da budu dirigent u orkestru duše. Ne, ovaj put ću uspjeti i krenem na stanicu. Uzmem stvari prva stepenica, a onda se sjetim da nemam kartu, nemam odredište. Ostajem, voz kreće. Tako lako odustajem, jednostavno puštam.
Nije to za mene, n…

Ljudi nisu etikete, oni su ljudi

Slika
Ponekad tužna, ponekad sa osmjehom na licu.
Ponekad sretna, ponekad sjetna.
Slijed nadasve logičan, a opet za druge sam čovjek neobičan.
Sa ožiljcima na duši koji su poput bršljana pustili korijenje.
Leptiri dolete dotaknu ljepotom dušu i donesu boje, u odaje moje.
Da li sam pustila da teče vrijeme ili ono podsjeća mene na promjene?
Priča mi priču djevojka jedna koju sretoh u, ulici.
Nešto malo prije no, što ću je sresti čula sam njoj upućene riječi.
Prolazio je ulicom jedan mladić i reče joj: Joj što si ružna!
Ona nastavi sa blagim osmjehom na licu, nekad je bila tužna,
kad bi joj rekli te riječi, znala je plakati i pobjeći.
No, produžila je dalje, poslije takvih riječi ožiljak ipak ostaje.
Reče mi da tako već godinama traje.
Pomislih kako joj je to mogao reći, zapravo je i ne poznaje?!
Oni vide samo, što vidjeti žele. Oni te etiketiraju, riječi ne biraju.
Prišla sam toj djevojci, razumjela sam kako se osjeća.
Pustila sam da kaže nešto, ako želi reći!?
Nisam je htjela ništa pitati. B…

Usne ćute, oči snene, gledaju u sjene

Slika
Grad spava, tek po neka lutalica u potrazi, ulicama prolazi.
Na starom satu prolaze minute.
Usne ćute, oči snene gledaju, u sjene neke, daleke.
U jednoj ruci olovka  u drugoj list papira. Crtam linije po osjećanju i sjećanju.
To lice dječaka iz tih vremena tek je sjena koju pamtim.
Sad već odraslo lice čovjeka, meni daleka.
Pamtim sve te crte karakterno različite.
I olovka neće da sluša luta njeno srce i duša.
Gumicom obrišem sve pa idem ispočetka, kao da to nešto znači!?
Drhtavom rukom linije olovka povlači.
Kao da iznova mogu da se prisjetim i osjetim taj pogled, sjaj u oku, tu emociju daleku?
Suze bi niz lice da krenu.
U trenu ugledah iz mraka to lice dječaka, sad čovjeka kako prilazi.
Pored mene prođe i do jedne od klupa dođe.
Sjedi tu, u mojoj blizini na istom rastojanju, u mislima na velikoj daljini.
Ima jednu kovanicu, u ruci, na korak bliži je odluci.
Svako od nas u nekom svom svijetu.
Kako se stvari same od sebe, a sa razlogom isprepletu.
Da li sam ga mislima dozvala ili je s…

Zanimljivo je, od nemogućeg, do mogućeg doći!

Slika
U jednom prostoru vremena sretnemo ljude. Nekad obične, nekad odista neobične.
U nekom drugom prostoru tim ljudima pokažemo put.
Ili ga oni pokažu nama ? Proljeće je polako dolazilo, budilo uspavane sanjare. I proljetna kišica rominjala je po olucima počinje priču jedna starija gospođa. Pozorno slušam i zapisujem sve što mi pripovjeda. Tada sam srela tu neobičnu djevojku. Kupila je grančice na stazi njenog života.  Kažu kad sretnete nekoga na putu na kom se i sami nalazite, to su vaše staze života. Nakupila ih je u jednu korpu od pletenog pruća. Išla sam tik iza nje i posmatrala je. U trenutku je naišla na deblo drveta. Okrenula se ka meni i počela se vraćati natrag. Rekoh joj: Stani! Nemoj odustati kod prve prepreke. -To nije prepreka, već deblo koje ne mogu skloniti. - Dijete moje vjeruj mi, to je prepreka. -Ti vidiš tek deblo, ja vidim mnogo više. -Pratila sam te od samog početka na tvojoj današnjoj stazi života.  Jer svaki put kojim kročimo su naše životne staze. Sve što vidimo na…

Jesu tvoji snovi, u vasioni, kao i moji?

Slika
Sakriveni snovi, negdje u vasioni. Ti ih potraži u nekoj ambalaži. Na njoj piše pazi lomljivo.
No, gledaj sasvim je prirodno da se spotakneš. Onda ustaneš i opstaneš.
Imaš tvoje snove i tvoj put. Ne pitam zašto, ne možeš mi reći.?
Ako kažeš onda trebaš ostati, a ti, ti želiš lutati?!
Spakuješ kofere i kreneš niz ulice ideš do litice, to su raskrsnice.
Spavaš pod nebom, ne pitam te zašto.? Vjeruješ u dobre ljude, u ovaj svijet iznova i opet.
Ti si sanjar, čovjek običan, za druge nepristupačan.
To su njihova uvjerenja spisak u vasioni neostvarenih želja.
Oni prave kreacije, od neostvarene ambicije. Preslikavaju ih na tvoje lice, oni ne razumiju sanjalice.
I oni jedini prepoznaju, oni najbolje znaju šta je ono što trebaš biti.?
Jer tako jedino mogu se od, drugih ljudi skriti. Važno je pažnju na nekog preusmjeriti.
Sviraju svoje akorde na tvojoj gitari, oni imaju redoslijed njima znanih stvari, u ostavi.
Pa ti sad pretpostavi šta su reći htjeli, oni su to na taj način vidjeli ?!
Sviraju a…

Kutiju otvori i želje ostvari

Slika
On stoji tu, gleda u prazan prostor. Stoji već danima, tek ponekad prošeta onom našom ulicom i opet se na isto mjesto vrati. Ne vide ga ljudi, ne obrate pažnju. On je još jedan u nizu lica koje sretnu u toku dana. Ne zanima ih zašto je tu svaki dan. Iako je jedna djevojka zastala i upitala ga treba li mu nešto? Samo je ona vidjela tog čovjeka kako stoji i traži trunku razgovora, jednu toplu riječ.
Ogledalo se to u njegovim očima. A sa usana nije htjelo da izgovoreno bude.
Riječi su se saplitale unutar duše i čvrsto odlučile da ne žele biti izgovorene  da ih vjetar  unepovrat ne odnese. Mogao bi, ih neko čuti, a on to svakako nije želio. Odmahnuo je glavom da mu ništa ne treba.
Ipak ona je pružila nešto sitnih novaca ka njegovom ruci. On je samo uzeo njenu ruku i skupio novac u šaku. Njemu novac nije bio potreban. To što je ona zastala je za njega bilo posebno.
- Ne znam zašto ćutite, nije moje ni da vas pitam, jer vi najbolje znate zašto je tomu tako ?!
- Zastala sam jer pomislih da t…

U zagrljaju tišine

Slika
Otapaju se snjegovi, po navici ostavim na prozoru mrvice. Jutros ptice došle kao godine prošle.
Dok u tišini kroz prozore gledam ja se sjetim da imam krila, ali pokidanih niti  ne mogu da letim.
Odlazi zima da odsanja snove, tvoje i moje, za nas oboje.
Dozovem kroz sjećanja osjećanja. Sa snijegom se otapaju obećanja.
Da dolaziš kad se otope snjegovi, da zagrliš, i ptice kraj našeg prozora pozdraviš.
Sad u tišini mi smo sami, ti na jednoj, ja na drugoj strani ovog svijeta.
Nitima tišine, česticama zvjezdane prašine, u daljine zovem ti ime.
Da li te tamo ima, da ti rukama pomilujem drago lice?
Šaljem ti sa našeg prozora ptice da te nađu u predgrađu i poruku prenesu.
One doletjeće kad dođe proljeće i na tvoj prozor sletjeće.
Ostavi im mrvice hljeba, za sreću malo treba.
Došlo je neko čudno vrijeme od ljubavi pravimo teoreme.
Za tebe i mene u zagrljaju tišine, prolazi zima i dolazi proljeće.
Znam tvoje srce nekog ponovo voljeće.
U tišini sam ti nećeš biti, ja ću već nekako suze osmijehom …