Postovi

Prikazuju se postovi od 2017

Zvijezdana djevojka

Slika
Stavi perje na dlanove, sve uspomene spakuj u kofere. Za stare gradove nađi nove cipele.
Nauči oči i korake da zapamte sve ulice kojim prolaze.
Sakrij ožiljke ljudsko oko ih lako otkrije. Jer kad vide tvoje emocije, prelaze granice tolerancije.
Ako treba, budi santa leda?! Suze zatvori u kutije napiši pristup zabranjen.
Osmijehe stavi na lice kao naljepnice. Neće znati da su lažni, tebi biće to koraci važni.
Oni su ulaznica za bal pod maskama. Ostani skrivena.
Kad pitaju ko si? Ti reci: Djevojka bez imena.
Ime tvoje ostaće tajna do ponovnog susreta kad budeš sigurna da si ih otkrila!?
Za tebe šivana je haljina od baršuna. Imaćeš cvijet u kosi i knjigu u rukama. Na plesnom podiju bićeš svima zagonetka. Nakon toliko godina ti si se vratila. Zapamti nisi grof Monte Kristo, tvoj cilj nije osveta. Iz tvrđave u kojoj si živjela u dvorac kročićeš stepenicama, djevojko bez imena.
Oko prozora obrasla je mahovina, dvorac je napušten već mnogo godina.
To je put tvoga povratka. Kad dan zamjeni no…

Lupa vidi dalje od emocija

Slika
Zvali su ga lutalica, jer mu pravo ime nisu znali. On sam već je tolika misterija svima bio, da su mnoge priče o njemu smišljali. No vjerujte niti jedna od njih ne može sa sigurnošću biti ona koja je istinska. Govorili su kako bi se iznenada znao pojaviti i nestati. Čovjek naučna fantastika, mađioničar, iluzionista. Imao je toliko zanimanja na listi koju su ljudi znali sastaviti.
Sve u cilju ne bi li pogodili ko je on zapravo?
A ljudima sve što je bar mrvicu nedokučivo i neuklopivo u njihova mjerila odskače.
može tako biti, kad treba ovako!? Nije on obraćao pažnju na ta nagađanja.
Išao bi svojim putem, gledajući pravo. Rekoše da je živio u kući pored jezera i pogled je sezao sve do obronaka planina. Tu je priroda bila netaknuta. Svo moguće i nemoguće cvijeće tu je raslo.
Kao da ljudske stope  kročile nisu. Iz tog razloga im bi još manje jasno kako on tu živjeti može?
Ta sigurno je poseban? Na takve komentare na njegovom licu znao se pojaviti blagi osmijeh.
Tu gdje je on živio, leptiri…

Pokretne slike u kinu od života

Slika
U bezgraničnom prostoru, nalazimo se.
Sa neke tačke gledišta u kinu života svi imamo svoja sjedišta.
Poslije reklamnih đžinglova slijedi projekcija filmova.
Podjela uloga, čitaš ali nema prijevoda, na platnu slušaš riječi koje glumac izgovara.
Tražiš sebe i biraš ulogu, svi izgubljeni su, u prijevodu.
A mi? Mi tražimo se u vremenu.
Kazaljke na satu, dobiju novu dimenziju.
Slažemo domine, sve će da se poruše, kad mehanizam jedne, pokrene sve ostale.
Kad se ljudi pretvore, u sve ono što zapravo nisu. Samo da bliži cilju su.
Staviće maske na lica svoja, u igri zauzeti polja.
A mi? Mi vjerovaćemo u jutra bolja.
Tražimo sva naša čula da osjete i čuvaju nas od oluja.
Nitko nikog ne sluša, nitko nikog ne čuje. Tako izgleda ova planeta i svijet, čitav jedan splet.
Zaplet, kulminacija, rasplet u krugu krugova opet i iznova.
Režiseri, scenaristi, kostimografi, scenografi, a svi su zapravo statisti.
Mehanizovani roboti navika. Ponos i predrasude, tako uvijek nekako bude.
Ljudi ne razumiju ljude.…

Kaput po mjeri duše

Slika
Ona nosi zeleni kaput krojen po mjeri duše. Sa ponekom zakrpom, kao podsjetnikom.
Na glavi ima šešir ljubičaste boje. Autentična, neobična, vjeruje u snove.
Kofer stari u njemu par sitnica, sve drugo što treba nađe pod nebom plavim.
Ona putuje niko ne zna njeno ime. Vjetrovi sjevera prate smjer njenih cipela.
Pustinjak, samotnjak, oduvijek za druge još otkad dijete je bila.
Na dlanovima krhotine od emocija, skriva lutalica.
Spaja iznova polomljene djelove, pa opet sve ispočetka.
U samotnim noćima dok sjene plešu ulicama luta prostranstvima.
Sa vrhova planina pozdravi jutra danas ovdje, već negdje drugo biće sutra.
Nekad živjela je u krugu bez izlaza, u zidovima bez vrata. Kroz prozor jedino imala pogled je u svijet. Sunčeve zrake kad obasjaju njeno lice rekla bi sebi. Ti to možeš!
Niz ulice duge kao vječnost išla bi tiho, gotovo nečujno da je drugi ne primjete.
U duši oluje njen brod traži luku sigurnu. Na licu osmijeh blag, da prikrije strah.
Karakter snažan, izrazito osjećajna, no d…

U bršljanu leptiri i tulipani

Slika
Prelistavam stranice, apstraktni potezi olovke, utkani u svaku riječ.
Tražim leptire u vrtu iz snova. Tulipani procvjetali, bršljan oko njih.
Zarobljena između prolaza, izgubljena u vremenu koje teče.
Stojim, dakle postojim. Kao hipnotisana, izgovaram riječi koje neko šapuće.
Zaleđen pogled, suzama zabranjen pristup.
Trebam malo topline da otopim led. Osmijeh skriven kao za inat odlutao.
Trebam ga kao saputnika, priznajem ne mogu sama! 
A ipak biće tako, tako da ću sama naći način, naći zlaz.
Nađem ga tako kad osjetim da je trenutak da probudim dijete u sebi. 
Revolucionarni buntovnik, hoće van iz zamračenih odaja. Traži svijetlo u tunelu. 
Uskoro dolazi voz, valja putovati u njemu.
Dođem do stanice i uvijek ga pustim da prođe. Kao, ovaj put neću, ne dam mislima da budu dirigent u orkestru duše. Ne, ovaj put ću uspjeti i krenem na stanicu. Uzmem stvari prva stepenica, a onda se sjetim da nemam kartu, nemam odredište. Ostajem, voz kreće. Tako lako odustajem, jednostavno puštam.
Nije to za mene, ne…

Ljudi nisu etikete, oni su ljudi

Slika
Ponekad tužna, ponekad sa osmjehom na licu.
Ponekad sretna, ponekad sjetna.
Slijed nadasve logičan, a opet za druge sam čovjek neobičan.
Sa ožiljcima na duši koji su poput bršljana pustili korijenje.
Leptiri dolete dotaknu ljepotom dušu i donesu boje, u odaje moje.
Da li sam pustila da teče vrijeme ili ono podsjeća mene na promjene?
Priča mi priču djevojka jedna koju sretoh u, ulici.
Nešto malo prije no, što ću je sresti čula sam njoj upućene riječi.
Prolazio je ulicom jedan mladić i reče joj: Joj što si ružna!
Ona nastavi sa blagim osmjehom na licu, nekad je bila tužna,
kad bi joj rekli te riječi, znala je plakati i pobjeći.
No, produžila je dalje, poslije takvih riječi ožiljak ipak ostaje.
Reče mi da tako već godinama traje.
Pomislih kako joj je to mogao reći, zapravo je i ne poznaje?!
Oni vide samo, što vidjeti žele. Oni te etiketiraju, riječi ne biraju.
Prišla sam toj djevojci, razumjela sam kako se osjeća.
Pustila sam da kaže nešto, ako želi reći!?
Nisam je htjela ništa pitati. B…

Usne ćute, oči snene, gledaju u sjene

Slika
Grad spava, tek po neka lutalica u potrazi, ulicama prolazi.
Na starom satu prolaze minute.
Usne ćute, oči snene gledaju, u sjene neke, daleke.
U jednoj ruci olovka  u drugoj list papira. Crtam linije po osjećanju i sjećanju.
To lice dječaka iz tih vremena tek je sjena koju pamtim.
Sad već odraslo lice čovjeka, meni daleka.
Pamtim sve te crte karakterno različite.
I olovka neće da sluša luta njeno srce i duša.
Gumicom obrišem sve pa idem ispočetka, kao da to nešto znači!?
Drhtavom rukom linije olovka povlači.
Kao da iznova mogu da se prisjetim i osjetim taj pogled, sjaj u oku, tu emociju daleku?
Suze bi niz lice da krenu.
U trenu ugledah iz mraka to lice dječaka, sad čovjeka kako prilazi.
Pored mene prođe i do jedne od klupa dođe.
Sjedi tu, u mojoj blizini na istom rastojanju, u mislima na velikoj daljini.
Ima jednu kovanicu, u ruci, na korak bliži je odluci.
Svako od nas u nekom svom svijetu.
Kako se stvari same od sebe, a sa razlogom isprepletu.
Da li sam ga mislima dozvala ili je s…

Zanimljivo je, od nemogućeg, do mogućeg doći!

Slika
U jednom prostoru vremena sretnemo ljude. Nekad obične, nekad odista neobične.
U nekom drugom prostoru tim ljudima pokažemo put.
Ili ga oni pokažu nama ? Proljeće je polako dolazilo, budilo uspavane sanjare. I proljetna kišica rominjala je po olucima počinje priču jedna starija gospođa. Pozorno slušam i zapisujem sve što mi pripovjeda. Tada sam srela tu neobičnu djevojku. Kupila je grančice na stazi njenog života.  Kažu kad sretnete nekoga na putu na kom se i sami nalazite, to su vaše staze života. Nakupila ih je u jednu korpu od pletenog pruća. Išla sam tik iza nje i posmatrala je. U trenutku je naišla na deblo drveta. Okrenula se ka meni i počela se vraćati natrag. Rekoh joj: Stani! Nemoj odustati kod prve prepreke. -To nije prepreka, već deblo koje ne mogu skloniti. - Dijete moje vjeruj mi, to je prepreka. -Ti vidiš tek deblo, ja vidim mnogo više. -Pratila sam te od samog početka na tvojoj današnjoj stazi života.  Jer svaki put kojim kročimo su naše životne staze. Sve što vidimo na…

Jesu tvoji snovi, u vasioni, kao i moji?

Slika
Sakriveni snovi, negdje u vasioni. Ti ih potraži u nekoj ambalaži. Na njoj piše pazi lomljivo.
No, gledaj sasvim je prirodno da se spotakneš. Onda ustaneš i opstaneš.
Imaš tvoje snove i tvoj put. Ne pitam zašto, ne možeš mi reći.?
Ako kažeš onda trebaš ostati, a ti, ti želiš lutati?!
Spakuješ kofere i kreneš niz ulice ideš do litice, to su raskrsnice.
Spavaš pod nebom, ne pitam te zašto.? Vjeruješ u dobre ljude, u ovaj svijet iznova i opet.
Ti si sanjar, čovjek običan, za druge nepristupačan.
To su njihova uvjerenja spisak u vasioni neostvarenih želja.
Oni prave kreacije, od neostvarene ambicije. Preslikavaju ih na tvoje lice, oni ne razumiju sanjalice.
I oni jedini prepoznaju, oni najbolje znaju šta je ono što trebaš biti.?
Jer tako jedino mogu se od, drugih ljudi skriti. Važno je pažnju na nekog preusmjeriti.
Sviraju svoje akorde na tvojoj gitari, oni imaju redoslijed njima znanih stvari, u ostavi.
Pa ti sad pretpostavi šta su reći htjeli, oni su to na taj način vidjeli ?!
Sviraju a…

Kutiju otvori i želje ostvari

Slika
On stoji tu, gleda u prazan prostor. Stoji već danima, tek ponekad prošeta onom našom ulicom i opet se na isto mjesto vrati. Ne vide ga ljudi, ne obrate pažnju. On je još jedan u nizu lica koje sretnu u toku dana. Ne zanima ih zašto je tu svaki dan. Iako je jedna djevojka zastala i upitala ga treba li mu nešto? Samo je ona vidjela tog čovjeka kako stoji i traži trunku razgovora, jednu toplu riječ.
Ogledalo se to u njegovim očima. A sa usana nije htjelo da izgovoreno bude.
Riječi su se saplitale unutar duše i čvrsto odlučile da ne žele biti izgovorene  da ih vjetar  unepovrat ne odnese. Mogao bi, ih neko čuti, a on to svakako nije želio. Odmahnuo je glavom da mu ništa ne treba.
Ipak ona je pružila nešto sitnih novaca ka njegovom ruci. On je samo uzeo njenu ruku i skupio novac u šaku. Njemu novac nije bio potreban. To što je ona zastala je za njega bilo posebno.
- Ne znam zašto ćutite, nije moje ni da vas pitam, jer vi najbolje znate zašto je tomu tako ?!
- Zastala sam jer pomislih da t…

U zagrljaju tišine

Slika
Otapaju se snjegovi, po navici ostavim na prozoru mrvice. Jutros ptice došle kao godine prošle.
Dok u tišini kroz prozore gledam ja se sjetim da imam krila, ali pokidanih niti  ne mogu da letim.
Odlazi zima da odsanja snove, tvoje i moje, za nas oboje.
Dozovem kroz sjećanja osjećanja. Sa snijegom se otapaju obećanja.
Da dolaziš kad se otope snjegovi, da zagrliš, i ptice kraj našeg prozora pozdraviš.
Sad u tišini mi smo sami, ti na jednoj, ja na drugoj strani ovog svijeta.
Nitima tišine, česticama zvjezdane prašine, u daljine zovem ti ime.
Da li te tamo ima, da ti rukama pomilujem drago lice?
Šaljem ti sa našeg prozora ptice da te nađu u predgrađu i poruku prenesu.
One doletjeće kad dođe proljeće i na tvoj prozor sletjeće.
Ostavi im mrvice hljeba, za sreću malo treba.
Došlo je neko čudno vrijeme od ljubavi pravimo teoreme.
Za tebe i mene u zagrljaju tišine, prolazi zima i dolazi proljeće.
Znam tvoje srce nekog ponovo voljeće.
U tišini sam ti nećeš biti, ja ću već nekako suze osmijehom …

Odabrani u heksaedru svijetova

Slika
Pred njima stoji knjiga, Beskraj knjiga. Laga i Saga su je otvorile nakon što su izgovorile  riječi koje su imale zapisane. Njihovi roditelji su im to ostavili. Njih dvije su bile Čuvar i Zaštitnik knjige.
Jedine koje su mogle da je otvore i traže da otvori priče iz njihovog vijeka.
Otvorila se godina u kojoj žive i sve priče koje su već doživjeli pisale su unutra. Čak se i sadašnjost isipisivala na praznim stranicama redali su se redovi. Izgledalo je gotovo nestvarno a isuviše realno da knjiga piše sama. Kad su otvorile stranicu koja im je bila potrebna počele su čitati šta sve treba uraditi da bi sačuvali Stvarni svijet i Beskraj.
Ostali su oko njih, Čuvarka tajni Fula poznaje sve tajne unutar knjige no, ne i njen kompletan sadržaj.
Ta moć joj nije podarena. Ona o svim članovima ove ekipe zna gotovo sve.
Poznati su joj njihovi životi i sve njihove karakterne crte. Pratila je njihovo djetinjstvo. Često im je dolazila u san i čitala im milsi. Osim Neobičnog Sanjara niko drugi se nje n…

Čuvarka tajni

Slika
Jutro je polako provirivalo kroz guste krošnje drveća. Saga je vodila svoje nove prijatelje ka njenom domu. Ljudi postoji mogućnost da sretnemo vladara šuma. On ovdje boravi, u drvetu živi. Skriven od Sjenki i zvijeri. Ova šuma je njegov dom. Prilično je svojeglav. Ukoliko nas ne bude pustio nećemo stići na vrijeme.
-Kako si ti uspjela proći?
-Putovala sam po noći, moj ogrtač je u boji drveća. Nekako sam se prilagodila duhu šume.
-Previše nas je da bi smo ostali neprimjećeni.
- Znaš li, hoće li tražiti nešto od nas?
-Zasigurno hoće.
-Mi nemamo ništa vrijedno.
-Nisi u pravu, imamo magičnu kocku.- Što je, priznaćeš od velike vrijednosti.
- Dok je ekipa razmišljala kako izbjeći susret sa vladarom šume on je već bio osjetio da dolaze.
-Ko se to usuđuje prolaziti mojim šumama?
- Mi se usuđujemo, jer ne znamo da šuma ima posebnog vladara? -Znamo da pripada prirodi i tog vladara jedinog priznajemo i poštujemo.
- Griješite, ja sam vladar ove a i drugih šuma u okolini.
-Moje ime je Miming i up…

Beskraj ptica

Slika
Gdje vode putevi znani, a gdje neznani? Vode nas na odredišta!
Gdje se nalaze najljepše tajne i svjetovi neobični? U knjigama!
Agir je još uvijek( po dobrom starom običaju) gunđao. Ostatak ekipe je razmišljao, o tome kako treba stići do knjige u kojoj se nalaze sve priče koje govore o beskraju.
Laga je znala koordinate koje su joj njeni roditelji ostavili na parčetu papira. No jedan dio je bio otrgnut. Na njemu je bilo tačno upisano odredište.
Došli su do jedne raskrsnice i trebalo je znati na koju stranu krenuti?
-Da li lijevo ili desno?- upita Gospodar.
- To vam ne bih znala reći. Vidite da nam nedostaje dio na kom je tačno odredište!? To nam svakako otežava dalje kretanje.
-Šta ako, ni jedna strana nije ona kojom trebamo krenuti?- dobaci Sanjar.
-Kako to misliš? - Lijevo ili desno, treću skretnicu ne vidim!
-Upravo tako!- Trebamo pronaći treću skretnicu.
- Suviše jednostavno izgleda.- Znamo da je knjiga strogo čuvana tajna.
-Pričali su mi roditelji da vuk čuva ulaz u odaju gdje je …